Za nevjerovati je kakve gluposti novinari mogu izjaviti. Svojevremeno sam radio zbirku takvih gluposti.
Kako to radim svako jutro i jutros iz kreveta uključih teve (nisam ga ni upalio, ni zapalio, tek uključio). Na programu Dobro jutro Hrvatska. Upao sam u razgovor voditeljice i slijepog gosta, mislim da vodi Kazalište slijepih, a do kraja nisam uspjeo odgonetnuti kako se čovjek zove jer po dobrom običaju HTV-a to se pokaže samo na početku razgovora.
Pročita čovjek prstima jednu svoju pjesmu iz zbirke koja je u pripremi. Bio sam oduševljen ljepotom stiha i odmah sam poželio da ju imam u svojoj zbirci.
Na kraju razgovora, nasmješena voditeljica kaže svom slijepom gostu:
- Hvala na posjeti. VIDIMO SE SLIJEDEĆI TJEDAN!
U zraku mi ostade pitanje: Da li će čovjek koji je čitav život slijep ipak progledati za tjedan dana?
Nekoliko dana na našem balkonu par golubova je tražio mjesto gdje saviti gnijezdo. Danas, nakon što se digla s gnijezda, iza golubice je ostalo jaje. Stalno ga čuva i vjerujem da će uskoro biti još jajca...
Vračam se ja iz dućana i vidim na klupi sjedi moj JA. On je već svoju kupovinu obavio i odmara. Baš mi došlo da mu se javim i malo popričamo.
- 'jutro moj Ja. Kako si mi jutros? Nekako si snužden ...
- RIP
- Molim, ma daj ... Riknuo i Pero? Pa kada?
- Kakav te sada Pero napao? Koji Pero?
- Pa valjda onaj koji je išao s nama u osnovnu, drugoga neznam U čemu je stvar?
- Umro je netko drugi, a to ti se sada kaže RIP!
- Od kuda ti sada to? Ja nigdje u novinama, a naročito ne na onom ličnjaku gdje su svi pokojni još nikada nisam vidjeo da je netko RIPnuo.
- Ti sigurno ne čitaš i onaj blog? Nema pozdrava, nema ničega, jednostavno rip i gotovo.
- A tako. Znači ipak Pero još nije riknuo. Baš mi je drago. Laka mu zemljica.
- Vidimo se doma ...
