Sjedim u sobici pored kompa ...
17 sati ... mogao bih prošetati do mora. Ima nešto južine a i more je toplo ... ići il' ne ići , pitanje je sad ...
17,30 ... Odluka je pala .. ići. Do mora mi je nizbrdo pješaka petnaestak minuta, uzbrdo do doma malo duže ...
More za uživanje svim osjetilima. Legoh na valove, nježno me ljuljuškaju, gledam kako se pjene na rivi i maštam, maštam ...
Baš mi je lijepo ... kada bi Draga bila uz mene bilo bi još ljepše...
|