Devet sati. Žurim na more. Čeka me čitav dan krpanja vrša. Ususret mi dolazi čovjek s nekoliko pasa.
Oduševljen prizorom kažem: Vodič pasa u ljetnom periodu!
Nisam vodič. Ovo su psi koje sam udomio!
Mazim se sa psima. Umiljati, nježni, blagi. Pričamo o psima. Pričam o psu kojega sam nekada imao.

Riječ po riječ, kaže Čovjek: Ja sam beskućnik!

Još bih puno pričao, no mene u lučici čeka čitav dan krpanje vrša za škampe. Pozdravljamo se, predstavljamo se jedan drugom i žurim svojim poslom.

Čitav dan, sagnut nad vršama razmišljao sam koliko veliko je srce čovjeka koji ono što nema s ljubavlju dijeli svojim prijateljima. Njegov pogled na njegove prijatelje, njegov osmjeh govore više od riječi. SREĆA.

Prijatelju, hvala na ljubavi koju tako nesebično dijeliš.