Prvi je travanj ostao za nama. Preklapanje Uskrsa, jaja i prvi travnja, treba li bolji izazov za učiniti zajebanciju. Ove smo godine besplatno ofarbali jaja penzionerima, a šta budemo farbali slijedeće godine, vrijeme će pokazati.

Vrijeme je uozbiljiti se.

Ove je godine vidljiv pravi pomor sitne plave ribe u našoj lučici. Kako je u drugim lučicama, na drugim mjestima neznam. Jata gavuna nikada se nisu zadržavala u našoj ličici. Eventualno bi kakvo jato brzo prošlo kroz lučicu, a sada se tu zadržavaju i ribe umiru više od mjesec dana unatrag.
Nitko nezna pravi razlog. Kažu da je seciranjem u crijevima riba pronađen nekakav crv. Navodno je pitan i Zavod za Oceanografiju u Splitu, ali je stigao odgovor da neznaju o čemu se radi (ovu sam informaciju čuo u lučici). Na ribama koje umiru vidljiva je pjega na leđima. Ružno je gledati ribicu koja se počne polako nekontrolirano kretati, okrene se na leđa i u par minuta završi na dnu. Vidjeti je da često iz takve ribe iz guzice visi nešto nalik na crvića. Dno lučice puno je uginule ribe i stvarno je tužan prizor.

Zanimljiva je i priča koju smo danas čuli. Pričali samo s ribarom koji lovi hobotnice. Priča kako ove godine uopće nema hobotnica. Kaže da je prošle godine na većini hobotnica vidjeo plikove pune prozirne tekučine i da je bio siguran da ih je napala nekakva bolest i da ih ove godine neće biti. Ovogodišnje iskustvo samo potrvđuje njegove prošlogodišnje pretpostavke.
Astronomske cijene hobotnica na ribarnicama samo potvrđuju koliko malo ih se hvata.

Promjenom klime u Jadran stižu ribe i organizmi toplih mora koji ovdije nemaju prirodnih neprijatelja. Stižu i balastnim vodama. Koliko dugo ćemo još imati Jadran kakav je nekada bio?

Dodatak 8. 4. 2018. Jata ribica nestala su iz lučice 4.4.