Prije svega, želim zahvaliti svima na brizi i lijepim željama za što bržim oporavkom Dijademe, Sukiyaki. Posebno zahvaljujemo i uredništvu Bloga na podršci iskazanoj na naslovnci Bloga.

U svome komentaru Kalorijski restoran....dražeN napisao je: "I ja sam čekao konzilij prošlu srijedu, ali izgleda da ću prvo morati obaviti još dodatnih pretraga."
Za razliku od njega, Draga obavlja pretrage u bolnici, nisu ju pustili doma kao Dražena i nadamo se da će operacija biti što prije.
Maloprije je Draga čula da je operacija zakazana za srijedu.

A sada par riječi o tom višem stupnju veze.
U više sam navrata pisao kako smo Draga i ja povezani, kako se međusobno osjetimo iako nismo zajedno, kako su nam misli iste u istom trenutku. Puno smo puta pričali kako smo zajedno na jednoj višoj razini.
Kada je u ponedjeljak išla na koronarografiju legao sam i nastojao uspostaviti vezu. Osjetio sam tu uzajamnu blizinu i toplinu kao da smo stvarno zajedno. U jednom je trenutku taj osječaj prestao. Uzalud sam ponovo pokušavao uspostaviti vezu. Bio sam sam u stvarnosti svoje sobe. Jasno da sam odmah mislio da se nešto dešava, ali kako nisam osjetio nikakvu nelagodu ili neizvjesnost, strah, vjerovao sam da će ipak sve biti u redu.
Kada se napokon nakon zahvata javila rekla je da se izgubila i da se sječa samo da su ju doktori probudili.
Juče je doktorici spomenula kako se onesvjestila i kako se ničega ne sjeća. Tada je doktorica pokazala na njena prsa, na tragove ... Oživljavali su vas eletrošokovima ...
Koliko smo stvarno bili zajedno u tim trenucima? Dali sam joj i ja pomogao da se vrati?

Dragoj čitam sve vaše poruke podrške i puno joj znače. Svima se zahvaljuje.