Vjerovatno se kod svakoga ponekad javi misao: A šta poslije (ne šta će biti poslije). Mislim kako dovesti sebe do kraja kad jednom prdeknem.
Uvijek se pri tome vraćam jednoj jedinoj opciji, kremiranju i rasipanju pepela morem ili livadama. Kada sam o tome pričao, obično sam nailazio na kategoričke tvrdnje kako se to nemože, kako je zabranjeno pepeo rasipati tamo gdje mi to želimo.

Zbog toga sam malo procunjao Internteom pa evo do kakvih sam saznanja došao:
Katolička crkva je donijela odluku prema kojoj vjernici pokojnika smiju kremirati, ali urnu s njegovim pepelom ne smiju držati doma
Pa dalje kaže: Ako ste katolik i držite do riječi koja stiže iz Vatikana, pepeo pokojnika ne smijete prosuti.

Na stranici Lider došao sam do ovih podataka:
U Hrvatskoj je moguće uzeti urnu s pepelom te prosuti po vlastitoj želji. Kopiram pasos koji o tome govori:

U Ministarstvu poduzetništva i obrta ističu da niti jedan zakon ili pravilnik ne brane da članovi obitelji slobodno raspolažu urnom u kojoj su ostaci umrlog. Nije zabranjeno prosipanje pepela pokojnika u moru, rijeci, šumi, planini ili livadi, a Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, rekli su, propisano je da se prijenos urne s pepelom umrle osobe obavlja bez sprovodnice koja se izdaje za prijevoz posmrtnih ostataka i pokop. Taj zakon ne sadrži odredbe kojima se uređuje prosipanje pepela na kopnu, moru ili rijekama, niti prekršajne odredbe. Niti Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja prijenosa, pogreba i iskopavanja umrlih osoba, dodaju, također ne regulira ovu problematiku, niti predviđa kazne.

No i tu ima jedna zanimljiva kvaka. A kakvi bi mi bili Hrvati kada za svaki guzpapir nebi trebali tražiti posebnu dozvolu.

Opet kopiram: Urna s ostacima umrle osobe nakon kremiranja ne predstavlja nikakvu ugrozu u smislu štetnog utjecaja na okoliš ili pak na zdravlje pučanstva. Takva praksa je i u Europskoj uniji i ostatku svijeta. Za sada jedino mjesto u Hrvatskoj službeno obilježeno za prosipanje pepela je ‘Sunčana poljana’ na jedinom krematoriju u Hrvatskoj, ovom u Zagrebu. Može se zatražiti pisanim putem u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode da se pepeo prospe na nekoj drugoj lokaciji po želji pokojnika ili obitelji te se takva dozvola ili suglasnost izdaje – pojašnjavaju u Ministarstvu.

Dakle, moramo dobiti dozvolu MINISTARSTVA ZAŠTITE OKOLIŠA I PRIRODE da bi sebe prosuli plavim ili zelenim prostranstvima.
Mene zanima dali uopće ministarstvo zna da su i te dozvole u njihovoj nadležnosti. Pa zar kod nas stvarno baš ništa nemože bez kompliciranja, pa ni to gdje želimo prosuti svoj pepeo?