Šećem tako danas gradom i u oko mi upadne plakat (plakat il' plakat, ne pitanje je sad)

Tko bi kome zapravo trebao vjerovati? Ljudi sami sebi? Oni koji su sami sebi vjerovali odavno su pobjegli van, njih 100-150 000 ili više?

Zar nebi bilo normalnije da zemlja treba ljude koji će Njoj vjerovati? Zar nebi bilo normalno da ljudi imaju zemlju kojoj mogu vjerovati?

Zar nebi bilo normalno da Zemlja vjeruje ljudima kada kažu da su gladni, da nemaju djeci za bilježnice, da moraju pod stolovima na tržnicama i po kantama za otpad sakupljati šta da stave na stol, kada kažu da ih pljačaka svaka šuša koja stigne na vlast, kada kažu da je muka gledati praznu sabornicu u kojoj se odlučuje o njihovoj sudbini dok sabornici imaju debele plaće, kada osuđene političare nije moguće smijeniti sa vlasti ako sami ne žele otiči .....

Zar smo nakon 26 godina stvaranja vlastite države spali na to da nam je jedini spas da sami sebi vjerujemo, kada su već sva druga povjerenja izigrana.

TKO NAS TO OPET OVAKVIM PODMETANJIMA VUČE ZA NOS?