Prošetah danas gradom i pogled mi privukla nova zgrada u starom gradu. Na prvi pogled lijepo novo zdanje, ali ...
Doma sam potražio fotku od prije par godina, slikanu skoro sa istog mjesta. Crkva i kosi toranj ostadoše iza leđa, sakriveni od pogleda.
Kako kaže Preradović u svome Mujezinu:
Stalna na tom svijetu, samo mjena jest.
Napokon smo ušli u zadnji mjesec čekanja. Rekli bi u vojsci: Sitno ....
Sada dani trče, jedan drugog pretječu. Još samo za vikend proslavimo moj rođendan, pa je svibanj iza vrata i za Njen rođendan poliječemo. Toliko se sve zgusnulo da se pitam budemo li sve stigli na vrijeme, hahaa. Ma siguran sam da nećemo okasniti na avion.
Najljepše je sada na moru čitav dan maštati o danima koji su pred nama.
Juče me banka zvala da dođem podiči Yene. Treba ih naručiti desetak dana ranije da ih poslovnica naruči. Danas su stigli. Dio je već prije kupila Draga i sada napokon imamo SVEEEEEEEEEEEEEEEEEE
Imali smo priliku prije par dana vidjeti kako se rječka carinarnica hvali kako su spriječili uvoz "1 kontejnera" zaraženog mladog krumpira iz Egipta. Zvučala je ta vijest bombastično. Ma vidiš kako čuvamo našu zemljicu Hrvatsku. Kako su nam službe ažurne.
No odmah se postavilo i pitanje: Ako je zaustavljen jedan kontejner, koliko je zapravo tog krumpira već na tržištu i dali će biti povučen?
Kako sam danas imao nakanu kupiti malo mladog krumpira, sjetim se te emisije i pogledam deklaraciju: Zemlja porijekla: Egipat. Kupih zbog toga krumpir na tržanici i u razgovoru sa piljaricom reče mi ona: Pa SVI trgovački lanci prodaju samo egipatski krumpir!
Na deklaraciji piše da je zabranjena sadnja. No tko prilikom kupnje čita deklaraciju i upozorenja. Svatko tko je jednom vidjeo kako krumpir niče zna da je dovoljan komadič krumpira pa da istjera mladicu. Tko garantira da netko neče krumpir zasaditi u svom vrtu ili na njivi. Tko kaže da kamioni krumpira koji ostanu kao nekvalitetni u marketima i kao takvi odveženi na smetlište, neće negdije naveliko proklijati. Malo je potrebno da zaraza koju nitko više neće moči spriječiti jednostavno bukne. Uvoznik i vlasti zaštitili su se upozorbom na deklaraciji. Time su oprali svoju savjest i odgovornost. No tko će biti odgovoran kada zaraza krene?
Uz obalu naveliko se uništavaju palme zaražene Palminom pipom. Kažu da je stigla zaraženim sadnicama. Jasno da nitko nikada nije niti će odgovarati
Svjedoci smo uništavanja čitavih vinograda zbog zaraze Zlatnom groznicom. Uzrok: Uvežene zaražene sadnice
Vinogradari vode pravi rat protiv američkog crvčka koji im uništava vinograde. Stigao opet zaraženim sadnicama. Krivca po običaju nema, samo neprocjenjive štete.
O smeću od hrane koju uvozimo sa Popokatepetla, dok naši poljoprivrenici i stočari nemaju kome prodati svoje proizvode, suvišno je trošiti riječi.
SPRIJEČEN UVOZ KONTEJNERA ZARAŽENOG KRUPMIRA! NAJVEČI JE PROBLEM KAKO GA VRATITI OD KUDA JE STIGAO. MAŠALA ... BAREM ZNAMO DA SMO SIGURNI JER JE SPRIJEČEN UVOZ JEDNOG KONTEJNERA PUNOG ZARAŽENOG KRUMPIRA.
Čitam sa panoa postavljenog u parku pored kamelija:
"Priča o opatijskim kamelijama započela je sredinom 19. stoljeća kada je Ignio Scarpa, ugledni tršćansko-rijekči trgovac, uređujući perivoj oko svoje vile koju danas poznajemo pod imenim vila Angiolina zasadio prvu kameliju.
Legenda kaže da je Scarpin šogor Giovanni Gugliemo Sartorio tu prvu kameliju donio u Opatiju 1845. iz dvorca u Pillmitzu nedaleko Dresdena. Simbolika je za Scarpu bila vrlo značajna: kameliju je posadio u čast i spomen na svoju voljenu suprugu Angiolinu. Poznato je da su kamelije, inače biljke iz porodice čajevki (Theaceae), uvijek bile vezane uz ljubav, a kao aristokratski dragocjeni cvijet krasile su dvorove Europe toga vremena."
Bilo je krasno danas prošetati parkom među procvalim kamelijama. (Za vidjeti čitavu zadnju, desnu, sliku dovoljno je spustiti se kursorom na nju pa se strelicom maknuti udesno)
Kamelije
Kamelije
Kamelije.
Posebno je lijepa izložba kamelija u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer.
Kamelije
Kamelije
Kamelije
Video sa izložbe. Klikom na video ulazite u moju galeriju. Klikom gore lijevo na Back to photostream otvara vam se čitava galerija
Dakle vako: Prvi travanj je prošao pa su odletjele i prvoaprilske rode iznad Himalaja.
Red je baciti se na ozbilje teme. A di ćeš ozbiljniju temu od tičje gripe. Najbolje je sve ispričati baš onako kako je bilo, pa krenimo redom.
Doleti nedavno na barku moj prijatelj S98M. To onaj što mi uvijek jede iz ruke. Vidim da je sav nekako nikakav. Sav se snuždio a iz nosa mu curi kao iz slavine. I kaže on meni: Pukla me tičja gripetina, pomagaj prijatelju!
A kome ćeš pomoći ako ne prijatelju. Lijepo sam mu umotao nos maramicom, i skuao čaj sa limunom. Jasno, topli čaj. Pa kakav bi drugačiji mogao biti nego topli ako je kuan.
Zahvalio on naklonom glave. Bi on i kriknuo da mu nos nije bio umotan.
Došao opet danas. Vidim da je skinuo maramicu i sav je veseo. Pojeo čak tri pišmolja i čitav mi dan veselo šetao po krovu.
Eto što je prijateljstvo.
Što smo bliže putu u Japan, to je ljepše prisjećanje na prošlo putovanje. Često Draga i ja pričamo o lijepim uspomenama i posebno zanimljivim trenucima. Jedan od takvih ternutaka bio je i susret sa rodama iznad Himalaja. Imao sam sreću da sam snimao ljepote snježnih vrhunaca kada su mi u objektiv uletile rode. Potrajalo je tek trenutak. No bio je to trenutak za pamćenje, neponovljiv.
