Ne spadam u one koji će satima stojati i gledati kako se maskirane grupe vuku korzom. Ne pruža mi nikakvo zadovoljstvo.
Zbog toga više volim običi i pogledati iskrene, opuštene trenutke sudionika i život karnevala pored karnevala.
Nemam običaj u jednom danu dva puta objavljivati. No ovakve gluposti nemogu sam sebi objasniti pa pitam: Koliko je to 0,9 ljudi?
U moru gluposti koje naši političari znaju pametno izreči, reče i gospodin Naredelli: Resort (ma šta mu to značilo) zapošljavati će 0,9 ljudi po jedinici ...
0,9 može biti 9/10 jabuke, može biti 9/10 praseta, može biti 9/10 osobe (recimo čovjek bez noge) ali nikako nemože biti 9/10 množine (jabuka, prasadi, ljudi)/jedinici. A možda i može, ljudska je glupost bezgranična.
Mene zanima i slijedeće: Ako bude radilo 0,9 ljudi po jedinici, dali će raditi i 0,1 životinja/jedinici?
Podsjeti me to i na izjavu da se okupila velika količina ljudi, koju često možemo čuti od naših pametnih reportera.
Podsjeti me to i na često rečeno: Bilo je toliko ljudi i toliko žena. Kao da su muškarci ljudi, a žene su ipak samo žene, nisu ljudi!
Prekrasne dane vikenda koje smo proveli zajedno, upotpunjavali smo sječanjima na Japan i planiranjem novoga putovanja koje je sve bliže. Kako ovaj puta ostajemo punih 15 dana treba pametno isplanirati šta sve želimo vidjeti i običi. Iskustvo prošloga putovanja neprocjenjivo je u novom planiranju.
Osnovna greška koju smo prošli puta učinili bila je u tome što smo 11 dana podijelili na tri grada, 5 Tokyo, 3 Kyoto, 3 Osaka.
Tako smo to planirali. No kada se u plan unese vrijeme potrebno za putovanja tada ispadne malo drugačije. U Tokyo smo stigli tek naveče i jedva smo dočekali krevet. Trebalo je nadoknaditi 24 sata putovanja plus razliku u vremenskoj zoni od 7 sati. Dakle, spavanje do podne drugi dan. Tek smo poslijepodne iskoristili za prvu šetnju Tokyom. Putovanje od Tokya do Kyota opet nam je pojelo pola dana, put od Kyota do Osake nešto manje. Ali povratak iz Osake do Tokya i aerodroma Narita odnesao nam je skoro čitav dan.
Svo ostalo vrijeme bilo je iskorišteno na najljepši način.
Poučeni tim iskustvom ovaj puta idemo 6 dana Tokya i 9 dana Osake.
Osim planiranja kuda iči i šta vidjeti, ovaj smo puta u pripremi više vremena posvetili i hrani. Lijepo je vidjeti sve izloženo pogledima, čovjek bi očima jeo no glavna je prepreka pitanje: A šta bi ovo moglo biti? Dakle sa jednakom pažnjom kako najbolje iskoristiti vrijeme pristupili smo i upoznavanju jela.
Prošli je puta Draga oduševila Japance pjevanjem pjesme Sukiyaki na japanskom u karaoke baru. Ove godine repertoar će biti proširen još ponekom pjesmom, a budem se i ja pridružio. Draga je bila iznenađena kada je čula kako sam naučio pjevati Subaru. Draga pak uživa u pjesmi Kokoro No Tomo i garantiram da ju lijepo pjeva. Siguran sam da i Japanci budu iznenađeni.
Kišni zimski dan. Umjesto da isplovimo, krpamo vrše u lučici. Kiša neumorno lijeva po čitave dane. Vlaga se uvukla u kosti. Sve mi se čini da se uvukla i u mačje kosti. Valjda je mačku toplo u krilu pa se ugnijezdio i ne miče se.
Malo ga mazim pa mi na pamet pade ona narodna izreka, mislim da ide ovako: Tko ne voli mačke, ne voli ni mačkice!
