Među fotkama moje Ljubavi jedna mi je posebno draga. Fotka na kojoj je Draga napućila usne na poljubac. Uzeh tu fotku pa u GIMP-u od nje učinih crtež. Pusam te tople usne, naljepši nosić i oko moje tamno.
Došlo mi gušt pa se baš igram. Zapravo, igram se u GIMP-u umjesto u Photoshopu. I što se više igram, to mi je draži.
Mačkicu sam snimio na terasi pored mora i savršeno mi poslužila za ovu igru refleksije. Mogao sam se još pozabaviti detaljima, ali igra je igra, zar ne.
U remontnom brodogradilištu u našem susjedstvu rade se pored redovitih remonta i preinake koje ponekada graniče sa fantastikom. Preinake brodova su česte. Najzanimljivija su produživanja broda. Jednostavno brod prepile po polovici, odvoje dvije polovice i između dodaju novu sekciju. U tu kategoriju spada i ovaj kitolovac koji je na taj način produžen za 6 metara.
Riječ je o brodu tvornici na koji se izvlače ubijeni kitovi i prerađuju u konzerve za japansko tržište. Krma broda podešena je za izvlačenje ubijenih kitova.
Pogled na ovo čudo od broda izazvao je u meni osjećaj gorčine. Podsjeti me na sve one ubijene kitove i objašnjenja japanaca kako ih ubijaju na stotine u "istraživačke" svrhe. Pred očima su mi se pojavile slike Greenpeaceovih ratnika koji su spremni žrtvovati svoje živote za spas kitova u neravnopravnoj borbi. Čestitam im na uspjehu koji su postigli otvorivši svijetu oči i spasivši tisuće kitova od masakra.
Povjerovali ste u priču? A? Pa kako da ne povjerujete kada je brod tu a priča je temeljena na istinitim činjenicama. Osim ...
Priča je zapravo ispričana da vam pokaže kako je lako manipulirati ljudima, njihovim, mišljenjima i osjećajima. Povod za ovaj prikaz jučerašnje je konstituiranje Sabora. Nakon dugo vremena napokon sam imao priliku istinski sa zadovoljstvom pratiti njihov rad.
Sigurno se sada pitate kakve veze sa time ima moja priča o manipulaciji.
Istina: Most je inzistirao na mjestu predsjedavajućeg u Saboru i na pojedina ministarstva.
Na toj istini svi inzistiraju da bi most ocrnili pričama o isključivoj želji za položajem. I svatko to njihovo inzistiranje, od strane zlonamjernih, tumači jedino na taj način. Svi ti zagovaratelji te teze namjerno preskaču pogled na sve naše prethodne sazive sabora kada ni najbolji prijedlozi nisu mogli proći zato jer to vladajuči nisu htjeli staviti na dnevni red ili su jednostavno uklanjali sve samo zato što je to netko drugi predložio. Sramota je bila gledati praznu sabornicu u kojoj je bilo radno vrijeme od srijede do petka. Sramota je bilo vidjeti sva ta prazna mjesta a znati kako skupo plaćamo sve te radnike izabrane da zastupaju naše interese i interese Hrvatske. Svi smo bacali drvlje i kamenje na neučinkovitu vlast, sudstvo, državne institucije i upravu ... a na šta se sve nismo ljutili.
Koliko je puta bilo obećano da će se promijeniti način rada Sabora i sabornika, ali tek onda kada nama istekne mandat. Dok smo mi sabornici ne dirajte naše novčanike i naša prava.
Most jednostavno nije želio da upadne u istu stupicu. Žele promijeniti ono što bi svatko od nas promijenio da može. A jedini način da to učine je biti na poziciji koja im to omogućava, a ne u poziciji da se njihova traženja stave negdije na kraj mandata. Dakle, njihovo inzistiranje na položajima ne smatram inzistiranje na dubokim foteljama već inzistiranje na mjestima sa kojih će biti u mogućnosti provesti obećano.
Nadam se da će Most uspjeti u svojoj nakani i svojim obećanjima.
I na kraju. Brod nije kitolovac nego kabelo-polagač. Savršeno je poslužio za pokazati kako nametnuti moju istinu i prevariti vas na način da nikome nisam omogućio da drugačije shvati, da se ne radi o kitolovcu. Nametnuo sam vam svoju istinu da bih vam prodao laž. Prodao sam vam laž o kitolovcu umotanu u šarene papiriće istine.
Kada sam u nedjelju bio kod Drage, ponosno mi je pokazivala svoj novi laptop, nedavno kupljen. No kako to obično biva, stvari krenu krivim tokom kada to najmanje očekujete. Lap je počeo pokazivati nekakve slabosti. Usporedio bih ga sa čovjekom kojega je puknula gripa pa jedva može stati na noge. Radi ali bolesno. Zbog toga smo zaključili da je najbolje odnesti ga na servis. Nadamo se da bude brzo na svom pravom mjestu, na njenom stolu.
Meni se sve nekako čini da je bio ljubomoran jer sam ju grlio i ljubio pred njime.
U mome kutku dva kompa, jedan njen, jedan moj.
Dakle, stvari sa kompom stoje ovako: Kažu u servisu da je hard u banani i treba čekati da stigne novi koji su naručili.
Tek kada nam se ovo desi vidimo koliko smo ovisni o kompu. Draga kaže da je već poludila doma bez stroja, a tek je prvih pola dana prošlo. Ma da mi i ne kaže čujem to po njenom glasu. Oboje smo ovisnici o tipkama i bez njih se neznamo ni okrenuti oko sebe.
A ne, ne, i ne ...
Ovo nije onaj poznati češki Remorker, koji je služio samo za izvlačenje lovuskare iz Hrvatske i vračanje natrag u privatne džepove. Sječate se afere Remorker? A? Ma kako se nebi sječali kada se još stalno poteže po sudovima.
Ovo je ipak naš remorkerčić svagdašnji.
Vjerovali ili ne, svaka sličnost imena i namjene sasvim je slučajna.
Obično o Blogu možemo čitati kada se blogeri na nešto žale pa prozivaju sve redom. A vrijedi zabilježiti i trenutke korektnosti. Treba i pohvaliti kada za to postoji dobar razlog.
Skoro svi naši blog-prijatelji znaju kako je Draga zatvorila svoj bivši blog Teuta. Napisala je i zbog čega, zbog osobnih razloga.
Ja kažem: Jednom bloger - zauvijek bloger. Tako je i Draga nakon zatvaranja Teute otvorila novi blog. Puno mi je puta rekla: Spremna sam ponovo krenuti od nule, nisu mi bitne liste, a prijatelji će me nači i bez njih.
Kada je večeras objavila drugi post na svom novom blogu, bila je ugodno iznenađena vidjevši da je na cool listi na kojoj je i prije bila. Neupućeni koji ju ne poznaju će se pitati: Kako tek drugi post a već na cool listi? Ja smatram da je uredništvo prepoznalo da blog nije tek stranica na kojoj nešto netko piše. Iza stranice stoji osoba koja piše. Jedanaest godina pisanja jako je puno. Jedanaest godina kroz koje je blogom prošlo bezbroj blogera, blogerčića i onih koji su otvorili blog tek da bi mogli reči da su i oni blogeri. Svih tih jedanaest godina mi smo bili i ostali vjerni blogu. Ostali smo vjerni i prijateljima koje smo tu stekli. Eto, zato mi je drago da je Blog to prepoznao i priznao i stavio Sukiyaki tamo gdje joj je mjesto koje je svojim dugogodišnjim pisanjem i radom na blogu zaslužila.
Postoje li paraleni svjetovi, druge dimenzije, višestruki prostori i svemiri ... Tko će ga znati. Možda su i ovdije neki od prolaza u taj svjet iz mašte. Možda se i na ovaj način međusobno isprepliču ...
