Današnji neradni dan iskoristih da se malo na noge spustim do grada. Idem ja tako zamišljen i naiđem na Janka isto tako zamišljenog, naslonjenog nad Rječinom. Pa zašto ne razmijeniti koju riječ kada već imamo misli na pretek.
- O čemu mozgaš prijatelju?
- Eto gledam tu mladež današnju i nikako mi nije jasno koliko ima ćelavih glava. Toga nije bilo u moje vrijeme.
- Pa i ja sam upravo o tome razmišljao, kažem ja. U svojim mlađim danima imao sam kosu do ramena. Ma svi smo ju imali ponešeni poletom djece cvijeća. Sječam se tek jednog dečka koji je bio ćelav, no to valjda tako njemu od rođenja. Tu i tamo tek poneka stara glava ćelava.
- Šta ti misliš, koji je tomu uzrok?
- Hrana, prijatelju, današnja prehrana. Ti si tu zavaren za ogradu pa nemožeš po novine da malo prolistaš. A svi pišu kako je crveno meso odgovorno za zdravlje. Ma ja sve mislim da su krenuli s pogrešne strane. Krenuli su od guzice i onoga što iz nje izlazi pa rekoše da nam to crveno meso kvari utrobu. A trebali su krenuti od glave. Odmah bi vidjeli da od crvenog mesa muškarcima kosa otpada još dok su djeca.
- A šta misliš koliko su zdrava današnja jaja? Danas ipak kokoši imaju bolji luksuz nego oni koji ih jedu.
- Rijetko sam na jajima, no meni se čini da znatno utječu na vid.
- ?????
- S jednim jajetom na oko vidiš polovicu svijeta, sa dva ništa nevidiš!
Tu se moj Janko nasmija, prijateljski se pozdravismo i ja odoh svojim putem. Još se jednom okrenuh da mu mahnem na pozdrav.