Od kada je naš vrli ministar strancima poklonio da za svoj ćef istražuju i prodaju naše podmorje i od kada nam On GARANTIRA da za Jadran ne postoji opasnost od izljevanja nafte iz bušotina, nekako nam potiho, na kapaljku serviraju vijesti o havariji u Meksičkom zaljevu i još ponekoj koja se u međuvremenu desila brodovima. Čemu da se mi brinemo kada će u slučaju havarije u akciju stupiti helikopteri iz baze u Pločama, a imamo i one plivajuče brane kojima na vježbama uspiju pokupiti stotinjak litara ili manje prolivene nafte na moru. Zašto da se mi brinemo kada nam On garantira da havarija neće biti. Ma pitao bih ga, onako usput, dali bi on bio sretan da mu netko na 5 kilometara od njegove kuće ili vikendice postavi naftnu platformu na kojoj gori baklja čitavu noć. Ma koji sam ja seronja, šta je negov pogled prema pogledu na naftne platforme postavljene ispred luksuznih hotela, otoka i nacionalnih parkova u najljepšem moru na svijetu.

Malo sam zabrazdio potaknut slikom kilometarske mrlje. Na jutarnjoj bonaci bilo je ružno vidjeti tu dugačku prljavu površinu ispred Rijeke. Jasno da sam odmah pomislio da se radi o podvodnoj boji pjeskarenjem skinutoj sa broda u doku Remontnog brodogradilišta Viktor Lenac u Rijeci, a svijetli podvodni dio broda samo je potvrdio moju sumnju. Kada sam to spomenuo ribaru koji svaki dan ranim jutrom diže mreže ispričao je kako često nakon svakog pjeskarenja jutrom na moru nailazi upravo na takvu sliku.

Do nedavno podvodne su boje bile otrovne jer im je osnovna namjena spriječiti rast algi i školjki na brodskom dnu. A kakve su danas neznam. No siguran sam da im nije mjesto u moru nakon što se dno pjeskari da bi ponovo bilo obojeno

More naš plavo, najljepše na svijetu.