Da parafraziram onu poznatu pjesmu samo ću reči: Nije u moru sve. Dakle danas u prirodu. A gdje je ljepše nego na izvor Rječine. Odabrana tura: Pašac-Lopača-Martinovo selo-Zoretiči pa prema izvoru. Povratak Grobničkim poljem preko Čavli. Lijepih četrdesetak kilometara. Ako sam danas izgubio tri kile, dvije su sigurno isparile na prvih 8 kilometara, do Lopače. Mislim da je korektno spomenuti da je cesta od Grohova do Lopače zatvorena zbog klizišta i prolazna je jedino pješice ili s biciklom u rukama a ne na biciklu.
Područje oko izvora je zaštičeno, nije dozvoljen prilaz izvoru i zbog toga nema slika izvora. Uz vodu su uređena mjesta za roštiljanje. One koji su sa obiteljima uživali u krasnom danu ostavio sam njima samima, nisam zbog njih bicklirao a vama sigurno ne nedostaju na slikama.

Prva je slika puna simbolike. Kanjon Rječine u čijoj su delti još stari Kelti gradili prve nastambe. S lijeve je strane Trsat, simbol Rijeke i njene prošlosti. S desne strane novo naselje na Kozali. Staro i novo spojeno prekrasnim mostom koji zbog svoga oblika nosi ime: Mačji skok. A ispod mosta na staroj cesti vide se Banska vrata, stari ulaz u Rijeku (Na stijeni pod mostom suncem osunčanoj danas stoji ploča na kojoj piše Banska vrata). Jedan pogled a čitava priča o gradu.

Kanjon Rječine

Tamo gdje se kanjon sa nebom spaja

Kaskada u Martinovom selu

Baš je prava krava. Samo ju trava zanima. Ni da digne pogled

Igra Sunca i Rječine

Još samo da šuma ozeleni

Odmor uz par prijateljskih riječi

I za kraj, krasan spust do mora.