Krasan sunčan dan. Vjetrovit, temperatura 15,16°C i što je najbitnije suh pa nema preznojavanja. Idealano za bicikliranje. Idealano da napokon napravim turu do Brseča o kojoj već duže vrijeme razmišljam. Nakon prebicikliranih skoro 100km, par je nedostajalo, mogu reči da sam više no zadovoljan današnjim danom. Slatki umor i sređivanje dojmova.

Poznata slika crkvice nad morem. Panorama koju malo tko propusti zadržati u svome objektivu. Stari je Brseč gore desno iza crkvice.

Nije potrebno spomenuti da su mi u Brseču prvi u oko upali ovi prekrasni irisi. Da sam znao da treba biciklirati još dvadesetak kilometara da ih uslikam, sigurno bih sjeo na pedale bez razmišljanja.

Zvonik

I oni su ovdije našli svoj odmor

Obroncima Učke cesta vijuga nad morem

A kako ne zastati i diviti se

Za kraj zašto ne spomenuti da su prekrasan dan pokvarili bajkeri. Proljetni dani vjerovatno su izvukli sve motore na ceste i vjerovatno svi misle kako sada treba nadoknaditi zimsko mirovanje. Na slikama se vidi kako cesta vijuga. Takva je od Rijeke do Brseča. Grozno je biciklirati i čuti već iz daljine motore koji urlaju, sklanjati se u stranu da me ne pokupe oni koji cestu smatraju svojim vlasništvom. Ne čudi me kada svakih par dana čitamo kako je netko vozio svoj posljednji krug. I sve je dobro dok samo on strada. Problem je što najčešće stradaju nedužni.