Uvijek mislimo kako je pred nama čitav život, vrijeme omeđeno krajem koji je tamo negdije daleko, daleko. A onda se odjednom, ponekada u trenu nađemo na samom kraju. Čemu posvetiti taj trenutak, kojim ga mislima oplemeniti?

Da osjetim taj trenutak sjedoh na oblak koji ne traje duže od trena. Gledam na svijet ispod sebe. Kakav će biti nakon tog trenutka? Biti će isti kao i sada, jedino će biti jedna svijest manje u kojoj je živjeo svoju stvarnost.

Mislim na ljubav i .....

Oblak se rasplinuo svojim nebom