Post posvečen prijatelju moga prijatelja. U razgovoru sa prijateljem, starijim od mene, došli smo do priče kako pišem puno na blogu. Pričao sam kako između ostalog pišem i pjesme. Tada je on počeo priču o svom pokojnom prijatelju, Mladenu Ahelu Bayataru, riječkom pjesniku i "klošaru" i kako bi bilo lijepo kada bi ga barem na ovaj način mogli oživjeti. Pristao sam a on mi je dao njegovu knjižicu stihova da sam odaberem po vlastitom izboru. Knjižica je izdana u Biblioteci Prvijenac 2002 godine u nakladi od stotinjak komada i njegovo je jedino štampano djelo. Ovaj sam post objavio u ožujku 2007.g.

Znam sam sebe ponekada uhvatiti kako razmišljam o prvom stihu. Svi smo mi zapravo ta Terra, centar u kome se sastaju sve strane svijeta koje promijenivši strane odlaze na sve strane svijeta. Gdje god se nalazio, upravo u meni se sastaju i istok i zapad, i sjever i jug. Svi smo mi centar svoga svijeta.
Stih o kineskoj vazici je posebno lijep

TERRA BAYATARIA

I

Postoji odredište,
postoji okrug
gdje se sve strane svijeta
ponovo sastaju
i tvore TERRU BAYTARIU
Odatle osnažene i ponovo zaljubljene u ljude
strane svijeta
odlaze,
promijenivši strane
na sve strane svijeta.

XIV

Kineska porculanska vazica divna je
u svojoj ljepoti i kmetu i prvom

do Boga, caru.

Kad je razbiješ možeš je slijepiti
da ponovo postane

kineska porculanska vazica

divna u svojoj ljepoti
i kmetu i prvom do Boga, caru
ali ti u duši svojoj,

samo ti znaš

da je tvoja ljepota

razbijena.