Gledah nedavno na National geographic emisiju o ljudima koji su uspjeli pobječi iz sekte (ah ti ameri i njihove sekte). Bilo je za nevjerovati koliko su ljudi u strahu pred pitanjem "dali će završiti u paklu ili u raju" podložni utjecaju kojekakvih luđaka. Nevjerovatno je koliko čovjek nisko može pasti, kakve je torture spreman otrpjeti, kako je roditelj spreman mučiti vlastitu djecu, pred strahom koji mu je nametnut.

Gledah prije dan, dva i prilog o Grozdu i njihovom protivljenju nastavi o sekualnosti. Jednaku sam gorčinu osjetio u ustima. Nikakvu razliku nisam vidjeo između njih i ovih sekti.

Čovjek je valjda jedina živuča vrsta koja svoju seksualnost osječa i može o njoj razmišljati. Možemo reči da nije podložan isključivo prirodnom nagonu za održanje vrste. Možemo uživati u svojoj seksualnosti.

Već od najranijeg djetinjstva primječujemo svoje spolne organe i znatiželjno ih istražujemo. Djeca često uočavaju razlike među spolovima i u svojim pitanjima traže odgovore roditelja, ako su roditelji stvorili povjerenje koje dozvoljava razgovor o toj temi. A šta ako roditelji o takvim temema izbjegavaju razgovarati zbog srama? Šta ako roditelj kao jedinu ispravnu spolnost doživljava podjelu na muški i ženski spol, a dijete ima drugačije oznake spolnosti ili opredjeljenja prema spolu? Kako takav roditelj doživljava svoje dijete? Kao nakazu? Kao izroda svoje vrste? Kao nešto čega se treba sramiti i sakrivati? Upravo takva pitanja nameče prilog o Grozdu. Tko će djetetu objasniti da smo svi isti, bez obzira na spolne karakteristike i odnose među spolovima, ako roditelji takve razlike doživljavaju samo na način kako to Grozd objašnjava, bolesno. Treba li se dijete sramiti sebe i psihički trpiti čitav život samo zato što ima zatucane roditelje?

"Mi ćemo djetetu zabraniti da ide na nastavu kada se priča o masturbaciji!"

Može li biti bolesnije izjave od ovoga. Sama ta izjava govori dovoljno o onima koji se ne srame javno ju izgovoriti.

Kao što kao djeca otkrivamo svoja spolovila, na isti način istražujemo i sva zadovoljstva koja nam pruža igranje njima. Još i danas sa svojih više od šezdeset na leđima, sječam se svoje prve ejakulacije. Nije došla po volji božjoj ni duhu svetom, već je bila posljedica zadovoljstva koje sam osječao igrajuči se vlastitim kurčićem. Bez straha i srama uvijek sam se volio igrati istražujuči sva zadovoljstva koja mi pruža. Na taj način čovjek otkriva sve ljepote seksualnosti. Razumjevajuči vlastito tijelo lakše možemo razumjeti i partnera. Žensko je tijelo najljepši vrt ako ga ona sama razumije i ako partner zna kako u njemu uzgojiti najljepše cvijeće. Žena koja ne poznaje tajne svoga tijela nikada neće znati partnera voditi putevima ljepote, već će čekati raširenih nogu da se desi "Ono nešto" o čemu je slušala da postoji. Lakše je partneru objasniti koji dodiri, koji poljupci, koje igre dovode do ludila, umjesto da nam sex ostane samo automatika koja vodi ištrcaju a kod žena često do frigidnosti.

A šta kaže grozd? Sramota je spomenuti masutrbaciju!

Pa zar takvi ljudi da djeci, da društvu nameču o čemu se u školi smije govoriti!!!!

Mislim da od ovoga Grozda bude jako kiselo i gorko vino.