Naš prekrasni jezik ima zbirnu imenicu “nužda”. Pak se onda ta nužda grana u dva smjera: mala nužda i velika nužda. Ne znam čemu je to tako. Jerbo kada vas stisnu obje su itekako velike. Naročito ako nemate mogučnost da se ispraznite.
Da u današnje vrijeme degradacije našeg jezika ne morate listati riječnicima u potrazi za objašnjenjem evo uobičajenih glagola za stanje koje imenica tako nevino imenuje: Pišati, srati, kenjati i sl.
Da li ste se kada našli u društvu nekoga koga je nužda toliko pritisla da drži noge stisnute, oći mu od muke ispadaju i samo čekate šta će mu iscuriti niz noge u cipele? Koliko god suosječali s njime, ne možete odoljeti da ne pričate baš o sranju i pišanju i ljepoti toga čina. I što više pričate, to sugovorniku oči više ispadaju. A tako je slatko podjebavati…. Prijatelju još nekako i možete oprostiti zajebanciju. Ali kada vas zajebavaju javne službe, e to je već podla zajebancija. A kako to izgleda najlakše je objasniti na primjeru.
Čekam gradski bus i osječam kako raste pritisak u mjehuru. Ići pišat ili ne, pitanje je sad! Dok nađem lokal u kome se mogu isprazniti ode pola sata i pitanje je hoću li stiči, a bus samo što nije. Računam, do domačeg je zahoda cca 15 minuta, budem izdržao. Bus stiže nakon desetak minuta. Koliko mi je još ostalo, u pizdu materinu? Ma budem stigao!
Stojim i držim se za rukohvat. Umjesto da krene, ko svi normalni autobusi, stoji već na prvom semaforu (regulatoru prometa svjetlosnim signalima). Sasvim slučajno pogled mi pade na naljepnicu na staklu IZLAZ ZA NUŽDU
Vozi on i poskakuje na svakoj grbi na cesti, a meni muka.
U kurac. Kakva je to sada kolona. Naljepnica na staklu postaje sve veća. IZLAZ ZA NUŽDU
Više i ne mislim kako stići do doma, već do prvog parka. Umjesto prozora vidim još samo naljepnicu koja se smije mojoj muci. IZLAZ ZA NUŽDU
Da uzmem onaj čekić i razbijem prozor i napokon obavim nuždu kroz taj izlaz? Već mi se i kosa od muke nakostriješila. Bubnji mi u ušima IZLAZ ZA NUŽDU
Napokon moja stanica. Silazim. Uspjeo sam izdržati.
Sva sreća da mi se SAMO pišalo pa sam mogao staviti ruke u đepove i stiskati međunožje. Šta bi bilo da me uhvatio proljev pa da sam morao držati prst u dupetu? Pitanje je ostalo visiti u zraku do slijedeće nužde.
Živi i zdravi bili. Zlobno Vam priželjkujem slično iskustvo…ha ha ha
A nekada je tako lijepo pisalo: U slučaju opasnosti razbij staklo

Jedino mi ostalo nejasno šta znači ono HR na izlazu za nuždu.
|