Ah ti naši kućni ljubimci…A tko ih nema ili ih ne bi želio imati. A ljubimaca na sve strane ko’ kusih pasa.
Svakakova stvorenja ljudovi drže kao ljubimce. Zmije svih pasmina, gavrane svih pasmina, krokodil i aligatori svih pasmina, slonove i nosoroge, miševe i štakore svih pasmina, pa psi svih pasmina, pa konji (opet svih pasmina), pa svinje (također svih pasmina), mačke svih pasmina (tko koga to jebe u zdrav mozak: mačke svih pasmina), pa golubovi svih pasmina, pa ribe svih pasmina…Opa, da nisam nešto zajebao? Iako morima plivaju i morski psi nikada nisam čuo da se i ribe dijele na pasmine. Stvarno sam nešto debelo zajebao.
No nema veze. Eto baš iz inata kažem da ima i riba svih pasmina.
O psima svih pasmina suvišno je trošiti riječi. Tek da spomenem one sa mašnom iza ušiju, pa one bez dlake ali sa krznenim kaputićima da im jadnicima ne bude zima, pa onda ona pasmina sa previše kože, pa onda ona pasmina sa premalo kože…E ta pasmina pasa sa premalo kože posebna je pasmina pasa. Imaju tako malo kože da nikada ne narastu veći od manjeg štakora ili većega miša. Zapravo i ne znate šta to ljudovi iza sebe vode na debelim dugačkim povodcima
Pa onda kućni ljubimci punokrvni, polukrvni, praznokrvni, plavokrvni, pa krvni ili krvavi srodnici s onim prvim pasminama srodnicima
Ma jebo ja pse i njihove psine i pasmine.
Daklem ja vam imam čistokrvne koraljne ribice. A koji ste sada kurac zinuli…Jašta nego čistokrvne, stalno se kupaju u čistoj vodi pa kako im i krv ne bi bila čista..
Ove su vam moje ribice, čistokrvne pripadnice one pasmine što osjeti svaku vremensku promjenu. Kada se sprema bura i suho vrijeme sakriju se pod zadnji koralj. A kada dolazi južina tada polude od sreće. Rekao bih slobodno da im od sreće uzavre njihova čistokrvna krv. Počnu od radosti iskakati iz akvarija tražeči da ih povedem u šetnju kišnim ulicama.
Tako sam ih i danas morao izvesti u šetnju dok sam išao po spižu u dućan. Ni kabanice nisu htjele, već su onako golorepe veselo plivale meni uz noge dok je kiša nemilice lijevala. Kada ih vodim u šetnju ne trebam ih držati na udici. Kako su čistokrvne pasmine dobro su utrenirane, a svaka ima iza lijevog uha ugrađen mikročip u slučaju da se izgubi.
Pokiso sam do guzice jer se male čistokrvke nisu dale doma.
A kako su samo uživale u baruštini pred kućom! Po sata se nisu dale iz vode. Sreća da uvijek nosim mobać pa sam mogao ovjekovječiti slikom tu njihovu igru. Da kasnije ne bude: E ne vjerujemo, trebao si uslikati! Nisu im smetali ni čikovi ni prljava voda. A i kako da im smetaju čikovi kada doma polude ako cigaretline gasim u čikari a ne u njihovoj vodici.
Kada smo napokon došli doma lijepo sam ih okupao u toploj vodi i njihovom najdražem šamponu od kamilice, istrljao ih toplim suhim ručnikom, obukao im njihove kabanice i lijepo ih vratio u njihov akvarij.
Gledam ih kako zadovoljno plivaju i sam sebi ponavljam: A jesi stari glup, kao da nekoga interesira kako ti vodiš ribice u šetnju kada pada kiša.
PS. Ne morate svi biti ludi ko ja. Pod hitno uhvatite tipkovnice u ruke i pišite o Božiću. Kakva smo mi zemlja vjernička ako ne bude od 819 854 blogova barem 650 000 posvećeno paljenju svijećica. Ne dozvolite da neko slučajno izostane sa svojim slovima na zadanu temu.