21.11.2009., subota

Telepatija 3..... ?

25.10. pisao sam o telepatiji povodom nasukavanja trajekta Marko Polo. Spomenuo sam tada da je vrijedno to što sam o njemu pisao par dana prije kobnog isplovljavanja unoseći crnu slutnju u tekstu. Spomenuo sam i svoj stari post o telepatiji. Razlog za ovaj post je jutrošnja željeznička nesreća na željezničkom kolodvoru Pećine, Rijeka. By mojeilustracije 28.09. 2009. pisao sam post Osmi život jedne mačke. Kada sam vidjeo tu obezglavljenu mačku koju su vjerovatno djeca stavila na tračnice da vide kako će to izgledati kada joj kotači odsjeku glavu najprije sam produžio dalje. Zatim sam se vratio i slikao, ma koliko slike ružno izgledale, znajuči da upravo o tome moram pisati. Kada sam jutros čuo za sranje na spomenutoj stanici najprije sam otišao na mjesto koje sam tada slikao ni najmanje ne sumnjajući šta ću tu vidjeti. Slike dovoljno riječito govore da sam bio u pravu. Interesantno je da se na donjoj slici vidi okrugli kamen kojeg se dio vidi na gornjoj slici ispod uvećane slike glave mačke. Isti prag danas By mojeilustracije By mojeilustracije By mojeilustracije Pitanje se samo nameće: Kolika je stvarna vjerovatnost da "slučajno" pišem o Marku Polu sa crnim slutnjama upravo pred njegovo predzadnje isplovljenje i da se desi željeznička nesreća upravo na mjestu o kojem sam nedavno pisao???????????? Da se radi o slučajevima koji se često dešavaju bilo bi lako reči poklopilo se. No ovo se ne dešava često a o brodu i o ovoj sam stanici prvi puta pisao iako sam brod slikao nebrojeno puta, isto kao i stanicu kroz koju obavezno prolazim na svojim šetnjama i često sam slikao cvijeće koje tu njeguju. Za kraj miris jorgovana uslikanog danas By mojeilustracije

- 13:54 - Pusti vodu (38) - Isprintaj - #

19.11.2009., četvrtak

Prijateljstva na blogu ne poznaju granice

- 13:01 - Pusti vodu (33) - Isprintaj - #

07.11.2009., subota

Ah to hladilo

Naša je jutarnja ceremonija ovakva: Izvlačenje iz kreveta, startanje strojeva, pristavljanje kave, pak pranje zubi i ostalih dijelova tijela rabljenih protekle noći. Onda dolazi na red uz kavu listanje naših pet blogova, tri knjige gostiju i još koječega. Jutros sam sav u banani. Draga odlazi u Zgb i sav sam nikakav. Nisam ni stroj startao. Otpratio sam Dragu do busa, usput kupio dvije pive ( nisam uzeo već kupio, op.a) i vratio se doma sav u kurcu. Uključio sam stroj i pustio na svom plavom blogu onaj krasni video sa ljubavi i albatrosom. Pogledah komentare pak njihovim slijedom skočih na jedan pak onda na drugi, a sa njega na neki treči blog. Gledam bijeli ekran i pokušaj Firefoxsa da otvori blog. Umjesto da otvori blog začuh zlokobni “klik” i komp se u trenu ugasi. A u pizdu materinu, valjda sam pokupio kakav virus iako Avast stalno vrti i sve nadzire. Startam ponovo makinu. Podigne on sve, otvori nekoliko prozora i opet zlokobni klik. Da više ne duljim, pokušavao sam još par puta sa istim rezultatom. Ja u banani jer je Draga otišla, stroj u banani, a predamnom čitav dugački samotan vikend. Ne da mi se priječi na njen stroj već mozgam koji se to kurac deševa. Pokušao sam još jednom bezuspješno. No sada mi upalo u uho da ne čujem ventilator hladila procesora iako ga čujem svaki puta kada startam komp, ima tome već mjesec, dva. Uhvatio sam se za tu zadnju slamku spasa otvorio komp i odmah mi je sve bilo jasno. Ventilator blokiran, ne hladi i stroj se automatski isključuje da ne strada procesor. Kakav je bio ventilator (ovo je slikano nakon čišćenja sa vanjske strane) a kakva rebra hladila, dovoljno jasno govore slike. Mislim da treba spomenuti da sam oba ventilatora i hladila, ovaj na procesoru i onaj u napajanju temeljito očistio u siječnju. Nakon temeljitog čišćenja stroj je ponovo zadovoljno počeo presti. Kako je sada prekrasno zvučao video ljubavi na mom plavom blogu koji učinih ljubavi u čast i poklonih svojoj Ljubavi. Nakon svega pokušao sam zamisliti kako bi to izgledalo da sam tražio servisera: Ostavite kantu i dođite drugi tjedan. Pa onda vjerovatno uvjeravanja kako je na stroju krepalo ti i to i kako to košta…

- 13:36 - Pusti vodu (20) - Isprintaj - #

01.11.2009., nedjelja

Utjeha

E da ispričam, vako je to danas bilo…. Otišao i ja u rano popodne ko sav pošten i nepošten svit do groblja. A ća me tako gledate, ća buljite, valjda i nepošten svit ima svoje pokojnike i pravo da jih obijde. Daklem na tom su jednom groblju svi moji bivši rođaci i rodbina. Najlakše mi tako. Ne moram kod jednog u Slavoniju, kod drugog u Deželu ili možda u Kanadu. Ko bi ih sve obaša u jedan dan, crkvom zapoviđen. I tako vam ja lipo idem grobljem, nabijo u uši slušalice od moba i uživan u zelenilu i miru grobljanskom. Fotkam na sve strane zelenilo a ne jude, neću da mi kasnije duhovi sa fotaka ispadaju. Baš san se bija lipo uživija u atmosferu kad odjednom samo što mi slušalice nisu iz uha oba ispale. Strefi me nekakva kuknjava preko grobljanskih zvučnika. Gledam, sve se čempresi od buke na jednu stranu iskrivili ka da bidni oće pobiči sa groblja. Nekako sam u toj svađi prepoznao da to valjda njekakav zbor pokušava pjevati njekakve crkvene pjesme. Ma da barem pivaju, ispada ka da se međusobno svađaju. A navili one zvučnike ka kad unizete u kafić a cajke trešte da žbuka sa zidova otpada. Navija ja svoje slušalice do daske, ma uzalud. Da previše ne duljim, svađali se oni tako svo vrime dok sam ja sa svojin mrtvim pokušava pričati uzalud. Požalija san što nisam doša u gluvo doba noći, makar morao vrata preskakati, samo da budem u miru sa svojima. A ondak su još navinuli one zvučnike, počele grane sa cimpresa otpadati a mikrofona se uvatija pop. Baja je on tako i baja, nikako doči do kraja. Upravo kada sam se nekako sprema da sve to svrši čujem popa di kaže kako :”nas oni gore očekuju da im se uskoro svi pridružimo”! Ma di to samo nađe da nas “oni gore čekaju raširenih ruku!” A ja sam siguran da bi moj pokojni čaća sve da da još dugo dolazim ja njega obilaziti a ne da sa cigaretlinom u ustiman odozgora zajedno gledamo tko će nam doći u posjete. Kako me samo utješi pop, ma svaka mu dala! Oman sam zaboravija i na muke onih ća su se i dalje svađali. Znam da će biti dosta vas kojima se ovakav opis grobljanske atmosfere na današnji dan neće svidjeti. No ja sam i preko slušalica imao osječaj da će mrtvi početi ustajati iz svojih grobova i vrištati da im daju malo mira. A popovska poruka kako nas oni gore očekuju raširenih ruku sa željom da im se čim prije pridružimo bila je nezaboravni biser.

- 22:28 - Pusti vodu (24) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Videa iz Japana