16.04.2009., četvrtak
BLAGOVIJEST
|
Napokon je došlo vrijeme i za lijepu vijest-blagovijest. Znam da se sigurno pitate a kakve su to lijepe vijesti kada nas sa svih strana tuku ružnim vijestima i predviđanjima. Pak da vas ne držim u neizvjesnosti jednostavno ću ovako pravo u glavu...Napokon je Uskrs ostao za nama, najljepša je vijest koju mogu priopčiti, BLAGOVIJEST. Ne želeći povrijediti osjećaje vjernika pokušati ću jednostavnim, svojim riječima objasniti ovaj uvod, sa željom da čujem i vaše mišljenje. Već sam nebrojeno puta spomenuo da smo Draga i ja atesiti. Ne oni tvrdi isključivi atesiti za koje su vjernici mali zeleni ili objekt ismijavanja. Poštujemo svačije pravo na opredijeljenje. Znamo i da je vjernicima ponekada lakše jer se imaju kome obratiti kada za time osjete potrebu. Nikome nikada nismo osporavali pravo vjere. Ja sam otvoreno puno puta pisao o mome pogledu na vjeru. Zapravo najviše sam napadao ponašanje crkve, njenih dužnosnika i agresivan način kojim se nameču u društvu i način na koji se stvaraju vjernici nesposobni da razmišljaju svojom glavom. U svom sam prvom postu pisanom 2005 godine pisao o programiranju mozgova. Jednostavno skračenno rečeno, rekoh tada da je teško nekome čiji je mozak programiran od prvih saznanja o svijetu oko sebe, preko kućnog odgoja, odgoja u vrtičima, školama i sredine u kojoj živi promijeniti način razmišljanja i proširiti vidike. I nije moje da mu mijenjam te poglede, svatko ima svoju glavu. Netko da bi imao šta nositi na ramenima a netko iz čisto praktičnog razloga, da bi imao čime razmišljati. Napisah puno puta da crkva ima svoje torove za okupljanje svojih ovaca. No ono što smo proživljavali prošlih dana prava je tortura koja se iz tih crkvanih torova poput bujice razlila na sve strane. Od jutarnjeg uključivanja tevea ili radia sa svih nas je strana napadao isusek sa križa, ispod križa i ne znam iz koji sve ne kutaka. Štampa prepuna vjere i izviješća gdje se sve i na koji način priprema ili slavi blagdan koji je ostao za nama. Često je sve skupa meni nejverniku više naličilo karnevalskoj povorci na riječkom korzu i nadmetanju maškaranih skupina. Križevi su se vukli na sve strane, čuvari kristova groba na sve strane. Uprizorenja ravna kazališnim predstavama. I sve se nekako mislim da na predstoječim izborima glasam za gradolnačelnika koji će nam uživo uprizoriti Isusovo rođenje nasred gradskog trga. Pa kad je bal nek je maskenbal, kako to naš narod zna lijepo reči. Sve ove dane nisam se mogao oteti slike popova ogrnutih u zlatne mantije za kojima pokorno kroće ovce od kojih mnoge ne znaju hoće li sutra imati šta da pasu. Blještavilo crkvenog zlata i bogatstva sa svih strana nasuprot onih koji stoje u redovima bijede. Možda sam i pokušao izračunavati kolika je bila zarada crkvena u ove dane, ona na koju se ne plaća PDV no svaki sam puta odustao. Umjesto da osjetim barem djelić svećanosti u kojoj su uživali vjernici u meni su ovi blagdani samo pobuđivali suprotne osjećaje upravo zbog toga nametanja. Jasno da je i trgovina i svi koji su imali priliku za zaradu poticala psihozu u kojoj su i oni duboko zavukli ruke u džepove vjernika. Namjerno sam u ove dane izbjegavao obilaziti blogove i čestitati (pa na blogovima se ništa drugo i nije dalo pročitati) smatrajuči da to ne bi bilo shvaćeno kao iskreno, iz srca. Umjesto toga našalih se na svoj način. Na blogu Drage možete čitati Dani češkog filma u Rijeci |
- 23:43 -
Pusti vodu (32) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
