Priča za uvod
Bilo je to prije cca 25 godina. Zakupljenim busom vraćali smo se iz Šibenika. U autobusu i bračni parovi sa djecom.
Već kad smo krenuli vidjeli smo da će to biti vožnja strave. Svi koji su bili ispred nas na cesti ostali su iza nas. Pretekao nas nije nitko od Šibenika do Rijeke.
Pokušavali smo vozača smiriti, no na svaki naš prosvjed on bi još više pritiskao papučicu gasa. U busu je vladao tajac. Na šta je ličila vožnja onom starom podvelebitskom cestom teško je opisati. Još mi ni danas nije jasno kako nismo završili u moru.
Kao spasenje čekali smo da ga negdije zaustavi patrola. U jednom je trenutku iz suprotnog smjera naišao automobil a vozač ga je solidarno upozorio na policiju u kontroli! Luđak je malo usporio, pozdravio prijateljski policajce a zatim nastavio svoje ludovanje. Pred Rijekom smo se skoro zalijepili za šleper.
To ludilo od Šibenika do Rijeke, starom cestom trajalo je ČETIRI sata.
Puno sam puta mislio o toj vozačkoj solidarnosti. Siguran sam da smo zbog te solidarnosti svi skupa svršili na groblju da onaj vozač vjerovatno ne bi ni pomislio da je upravo ON jedan od krivaca. Tek bi ponosno pričao kako je vidjeo taj autobus. Da li bi se uopće upitao kolika je njegova krivnja?

Dok smo danas radili na moru čitavo sam jutro sa mobitela slušao emisiju Drugog programa RZ : Radio antena. Vozači se javljaju u emisiju i upozoravaju gdje i kako su sakrivene patrole na cesti. Rekao bih da im se izruguju.
Na Narodnom radiu, a vjerujem da on nije jedini, svako malo možete slušati službene obavijesti gdije se patrole nalaze i gdje će se kroz dan nalaziti u kojem dijelu Hrvatske.
To izgleda otprilike ovako: U ulici Petra Francetiča danas od 15 sati i sedamnaest minuta do 16 sati i trideset dvije minute, kod kućnog broja 37 (samo što ne kažu iza kojeg stabla) policija će radarom kontrolirati promet.
Prevedeno na moj jezik pješaka to izgleda otprilike ovako. VI UBOJICE, UBIJATI MOŽETE PRIJE i NAKON TE KUĆE!

Svako malo sa ekrana sa užasom gledamo posljedice saobračajki koje su izazvali upravo luđaci koji misle da je vozačka njihova dozvola za ubijanje. No još nikada nisam čuo da je netko prijavio kada je vidjeo takvog ubojicu na cesti. Ne, pomogao mu je da sigurno izbjegne one koji su mogli spasiti nečiji život. Možda život upravo Vašega djeteta.
Da li ste ikada nakon što ste nekoga upozorili na patrolu na cesti pomislili da ste možda upravo Vi tim svojim činom skrivili nečiju smrt?

Ja svaki puta kada vidim da netko cestom luduje glasno kažem: Da Bog da se ubio i to mu iskreno želim. Najgore je upravo to što takvi luđaci ubiju nevine a da njima samima ni dlaka sa glave ne padne.
Na blogu Drage možete čitati Pripreme za premijeru u Lipovcu
|