Ispratih jutros Dragu na put pak iskoristih priliku, kada sam već u gradu, da pogledam kako grad živi ovaj predblagdanski dan.
Devet je sati. Prošetao sam Korzom. Kuhari upravo počinju pripremati bakalar a uređuju se i štandovi za ostalu ponudu blagdanskih delicija građanima.
Prošetah do tržnice. Uvijek volim proči cvjetnom ulicom. Na sve strane blagdanski aranžmani. Neprodane smreke još čekaju da budu ukras u nečijoj sobi.
Ribarnica je nezaobilazna. Ponuda za svačiji ukus i džep. Ukras je svakako bio lubin od 7,4 kg.
Paviljon sa mesnicama. Odojci, janjčići, meso raznie živine vrišti sa svih strana. I nehotice mi proleti glavom: Koliko smrti da bi slavili rođenje!
U parku pred kazalištem pogled su mi privukle dvije prekrasne ruže.
Vračam se na Korzo. Bakalar je skoro gotov. Ljudi već u dugoj koloni strpljivo čekaju da počne podjela. Napokon je počelo. Na licima prisutnih vidi se kako im prijaju tople porcije, fritule, slane ribe i čaša vina.
Na povratku svratih u kafić. Na stolu ponuđene suhe, smokve i bakalar.
Ima jedno prisječanje koje je vezano uz ove blagdane. Sječam se kako smo nekada davno slali one male božično-novogodišnje čestitke. Imale su svoju toplinu. Crteži Djeda mraza, kojekakve slatke sličice. Kasnije reprodukcije velikih slikara. Znalo se kome su sve pisane. Svakome ponaosob naljepše čestitke za Božić i Novu godinu. Bilo ih je lijepo i primati. Sakupljali smo ih i pravili kolekcije. Radovali smo se svakoj, bila je upučena upravo nama, našoj obitelji.
Nova je tehnologija u dobroj mjeri istisnula tu toplinu poslane ili primljene poruke, upravo njima ili nama, pisanom riječju. Jednostavnije je čestitku poslati mobom ili mailom. No ono što najviše iritira poruka je poslana opcijom:pošalji svima. Kome je takva poruka zapravo poslana? Kako se osječate kada dobijete poruku koja čak nije ni copy-paste, kada vidite da je takva poruka poslana čitavoj gomili sa nečijeg popisa?
Pa ako vam takva poruka nešto i znači da li pomislite da je tako poslana poruka samo VAŠU adresu istovremeno, bez vašeg znanja raširila netom ili mobitelima? A naše su adrese ipak samo naše, naša intima koju smo spremni podijeliti samo sa prijateljima.
Mi smo zbog ružnih iskustava uklonili naše mail adrese sa naših margina i dajemo ih samo prijateljima u dobroj vjeri.
Možemo razgovor o ovoj temi malo i proširiti na sigurnost. Znamo da se kojekakvi crvi i boleštine šire netom upravo tako što bez našeg znanja kopaju po našim mailovima i šire se kroz adrese koje su tu arhivirane. I ne želeći možemo nanesti štetu na bezbroj adresa ili biti i sami žrtve jer se naša adresa logaritamskim nizom raširila kroz mrežu bez našega znanja.
Ljepota je bloga upravo u tom pojedinačnom obračanju svakom prijatelju.
Barem na trenutak dijelimo misli i postajemo dijelom vašega svijeta, isključivo vašega, u koji ulazimo svi skupa.
Svima želim sretne blagdane i uspješnu godinu koja je pred vratima.
