Već dugo se spremam na ovaj post. Revno sam radio slike na moru u različita doba dana, u različitim vremenskim uvijetima.
More je uvijek prekrasno. Nekada je nježno i podatno kao žena, nekada sja svom svojom ljepotom, a nekada opet zadivljuje svojom snagom.
Pogled na nevrijeme koje dolazi budi u nama osječaj straha. Jedna je stvar doživjeti to nevrijeme gledajuči sa kopna, a sasvim je drugačiji osječaj biti na moru i očekivati nevrijeme koje stiže neumoljivo brzo.
More nam o sebi priča svojim bojama. I samo istinski zaljubljenik mora može osjetiti i razumjeti njegov govor. Nadam se da ćete kroz ovih par slika i sami barem djeličem srca upoznati taj šapat i krik mora.
Obasjano jutarnjim suncem u igri sa burom more se pretvara u srebrni sag.
Nakon što kiša okupa zrak a bura rastjera vlagu u bistrom danu more nas daruje prekrasnim plavetnilom.
Prije no što će zači Sunce izlazi iza oblaka. Svitanje prije zalaza prepuno je simbolike.
Purpur zalaza nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.