22.04.2008., utorak

Još jedna godina Bika

S najljepšim cvijetom u srcu Veliki je bik zakoračio u još jednu svoju godinu. Koju po redu??? Pa zar je to bitno... Na blogu drage možete čitati Obavijest zašto ne piše a na zajedničkom još uvijek stoji Zajedno do orgazma

- 00:27 - Pusti vodu (43) - Isprintaj - #

15.04.2008., utorak

Greenpeace...Savjest čovjećanstva

Ispod nekoliko zadnjih postova mogli ste primjetiti da stavljam ilustraciju sa tekstom: Pojedinačno, mi smo kap Zajedno, mi smo ocean Preuzeta je sa stranice Greenpeaca i linkana je na njihovu stranicu. Činim to da bih kod vas probudio znatiželju da posjetite i da se zapitate koliko stvarno možemo učiniti za spas ovog našeg kamenčića. Odgovori da MI ili JA ništa ne možemo učiniti zatvaranje je očiju pred činjenicom da čovjećanstvo hrli u vlastitu propast potaknuto željom velikih da uvečaju svoje profite a da mi sami nemamo dovoljno hrabrosti viknuti glasno i dovoljno hrabrosti da se suprotstavimo. Svojim djelovanjem Greenpeace pokazuje i dokazuje da se može učiniti puno. Od '71 i pokušaja da spriječe američki nuklearni pokus na Aleutima do Mururoe kada im je francuska tajna služba potopila brod uvijek su bili pripravni riskirati vlastite živote da bi pokazali svijetu šta se radi. Često nam se čini da o njihovom djelovanju znamo puno toga i tu uglavnom prestaje svako razmišljanje o organizaciji. No tek kada čujemo za nove akcije podsjetimo se da opet negdije djeluju. A djeluju svagdije gdje je potrebno ukazati na to šta nam se radi iza leđa. Djelovanje Greepeacea usmjereno je na: Utjecaj čovjeka na klimatske promjene Obranu oceana Zaštitu svjetskih šuma Razoružanje i mir u svijetu Alternative opasnim, otrovnim, kemikalijama koje danas proizvodimo Održivu poljoprivredu iz koje su izbačen genetski promjenjene biljke Slika lijevo: Paljenje tropskih šuma da bi se sadile plantaže palmi uljarica Koliko možemo sami učiniti? Najmanje što možemo učiniti je postati članom te zajednice i davati svoju podršku i prijedloge. Oni koji imaju želju i mogučnosti mogu učititi znatno više direktnim angažmanom u akcijama. Bitno je da znamo da možemo pomoći i da želimo pomoći. Sjedište Greenpeaca danas je u Amsterdamu a imaju svoje urede u 41 zemlji diljem svijeta, kod nas ne. Aktivno ih podupire preko 2,8 miliona ljudi. Osim direktnih akcija na terenu česti su pritisci na vlade i organizacije da se poduzmu određeni koraci glede uoćenih problema. U takvim je akcijama potpora preko neta, putem maila ili direktno na njihovoj stranici, jednako vrijedna potpisima prikupljenim u živo. Prijedloge o akcijama koje bi trebalo poduzeti može dati svatko od nas. Primjera radi naveo bih buduću gradnju Dravskih hidrocentrala koje će direktno utjecati na odumiranje hrasta lužnjaka za čiji je rast potreban određeni nivo podzemnih voda. Tako provedena akcija sigurno bi rezultirara drugačijim učinkom od one koju su vodili Ličani kada su tražili da se premjesti trasa autoputa da bi se sačuvala Gacka. Njihov je glas ostao tek vapaj žednog u pustinji. Ponosni smo što smo Draga i ja dijelom te zajednice a ne tek njurgala koja samo laprdaju da im jezik nije badav, što bi rekli naši stari. Na blogu Drage možete čitati Kratki osvrt na neke životne dileme a na zajedničkom blogu Zajedno do orgazma. Slike su isključivo vlasništvo Greepeacea i podliježu zaštiti

- 23:59 - Pusti vodu (28) - Isprintaj - #

08.04.2008., utorak

Oda radosti

Tko nije čuo za Beethovena i njegovu Odu radosti? 1985 prihvaćena kao službena himna EU. Vjerujem da je takvih jako malo. Jutros mi sa teveja uleti u uho tvrdoća njemačkog jezika. Možda čak i par taktova Ode, nisam siguran. I jebala me Oda čitavo jutro kao što se to uvijek dešava kada ju čujem. O čemu se zapravo radi? U tvrdoći njemačkog jezika, ma koliko se trudio, nikada nisam mogao otkriti ili osjetiti nježnost i ljepotu. Uvijek me taj jezik podsjeća na vojničke zapovijedi, na ratove i krv. Oda radosti svojim ritmom, svojom odsječenošću akorda, tvrdočom izvedbe uvijek mi zvuči kao poziv u rat. Vidim u njoj zbijene redove konjanika oklopnika, isukanih mačeva i ispruženih kopalja kako jurišaju. Vidim šiljastu kacigu Bismarcka i uzdignutu pest Adolfa. Kroz Odu radosti kao da jurišaju svi monstrumi rata I čujem riku topova, lansiranja krstarečih projektila...U onim velikim bubnjevima tutnje eksplozije A,H i svih mogućih bombi monstruma današnjice. Doživljaj najčešće kompletira zbor koji svojim oslikavanjem ni najmanje ne zaostaje za orkestrom. Kao da se najljuči protivnici dovikuju preko neke zamišljene granice prijeteći jedni drugima općom apokalipsom. Koliko god se trudio nikada u njoj nisam čuo veseo dječji smijeh, šapat zaljubljenih, rast cvijeta na livadi... Nazvaše ju Odom radosti, no svaki puta kada ju čujem moje misli zaokupljaju samo crne, one najcrnje slike. Da bi čovjek znao oslikavati sreću mora i sam biti sretan. A čini mi se da je tu Beethoven bio više no zakinut. Ovim postom nisam želio ulaziti u genijalnost velikog skladatelja i njegovog dijela već samo opisati vlastito doživljavanje skladbe. Na blogu Drage možete čitati Putovanje mojim licem, a na zajedničkom blogu Zajedno do orgazma

- 13:15 - Pusti vodu (40) - Isprintaj - #

02.04.2008., srijeda

Reinkarnirana Reinkarnacija

Nakon teme prošlog posta treba se malo i nasmijat. A tome može dobro poslužiti moj post Reinkarnacija, koji sam pisao još kao Veliki zeleni i tako se osjećao. ................................................................................................................... Naslušao se ja od tih šarenih zemljana kojekakvih prića. Vjeruju ljudi u svašta. Netko vjeruje lijevo, netko desno, pojedini vjeruju gore a drugi opet dolje. A ima ih i koji uopće ne vjeruju ni u šta. Meni nekako bile najinteresantnije priće onih koji vjeruju kako se rađaju beskonaćno puta u bezbroj pojavnih oblika. U jednom si životu morski pas, u drugom lijeva noga pudlice, nekada pčela i sve to tako ide čitavu vječnost pustu. Meni se to tako dopalo da sam poćeo misliti šta bih ja volio biti, ako već mogu birati, u nekom budućem životu. Dopalo mi se biti ticom koja prosto zrakom leti. Pogledam u simulaciju kakva bih ja tica bio i skoro mi pozlilo od muke. Ma nije da sam neka ružna tica, samo mi glava čudna. Zamislite da me sada netko takvoga vidi kako letim odmah bi me upucali. Siguran sam da bi me i secirali do zadnje košćice da vide gdje mi zeleni imamo crijeva: da li u glavi ili u nogama. Neki bi nadobudni učenjak čak mogao dobiti i Nobelovu jerbo je ustanovio da mi zeleni upoće nemamo crijeva Znaći ništa od tice, ostajem na Zemljici. A kad sam već na Zemljici zašto ne bih bio recimo vrganj. Onaj pravi, najbolji vrganj, boletus edulis, divota od gljive. No šta da me nađe neki slavonac pak me spremi onako papreno ko riblji paprikaš. Više paprike nego gljiva. Tako ljuto da tri dana ne možeš srati. Ma jebeš to, ne volim ljuto i točka. Lijepo je biti cvijet. Volio bih biti ljubićica mirisna, viola odorata. No zašto mirisati negdije pored puta nekome tko me možda ni promijetiti neće? Možda maćuhica, viola tricolor, ukras parka? Upravo kad sam našao svoj budući oblik naiđe neki penzioner koji se od gladi jedva drži za štap i vodi još gladnijeg psa. Cucku od gladi poispadale sve dlake, a koža se smežurala ko gaće stare babe. Taj penzić tepa svom cucku: Ajde malo moje kaki, vidiš kako lijepi cvijet. Zlato moje ajde malo piški Ma jebo sliku svoju gdje nađe baš mene da mi se posere za vrat. Znači i to otpalo. Pomirio se ja sa činjenicom da nemam pravu ideju. U neko gluho doba noći, kad samo Zeleni ne spavaju, upali se meni zelena žaruljica. Želim da budem dražica obična, clitoris vulgaris. Ni maksimus ni minimus, baš vulgaris. Eto tek toliki da malo više mogu proviriti.. Što na misli, bi na javi. Volio bih da sam mogao upoznati svoju vlasnicu, barem vidjeti kako izgleda. Par puta sam skoro i uspjeo. Sjela bi ona tako u polutamu sobe, stavila pred mene zrcalo i sve me milovala i tepala: Ogledalce, ogledalce reci tko je najljepši na svijetu. Tepa ona i sve me nježno gladi. A meni bilo milo, u tren me oblije neki silan znoj i prođe mi ugoda tijelom. Osjetim kako je i njoj ugodno. Ponekad me pomilovala i bez ogledalca , toliko da me osjeti. Znala me ona zajebavati i nekom igračkom. Umočila bi ju u sva mirisna ulja i onda polako njome kružila oko mene. Ma šta oko mene, jedva sam čekao da me malo izmasira tom igračkom u kojoj je nešto zujalo. Nisam u tim trenucima znao tko od nas dvoje luđi od slasti. Tako smo se lijepo slagali da sam bio ljubomoran kada bi dozvolila nekom drugom da me dira. Jednom ona dovela nekog mamlaza, kao biti će nam ljepše zajedno. Ljudi moji njemu ruke ko brusni papir broj 10 ili 20. Strava jedna. Trlja on mene tim strugalom, ogulio mi kožu sa glave, a sve joj šapće: Jel’ ti lijepo i sve te gluposti. A ja se uvukao u se sve do slijepog crijeva. No konj uporan i ne sustaje. Vidim i njoj to već dozlogrdilo. Ustane ona sa mnom i ode pod tuš. Jebeš mamlaza i od kuda je samo došao. Drugom jednom prilikom dovela ona prijateljicu. E, tu smo stvarno uživali. Ni sam ne znam šta joj nježnije bilo jezik ili prstići. Nježnost na sve strane. Svima prekrasno. Znale su u svakom trenutku pravi pokret. Osjetio sam kako im tijela drhte. Toliko sam bio zaljubljen u tu moju djevu da bih joj vjerno služio i tri života samo kad bih znao da u slijedećem životu neće biti morski krastavac. Na blogu Drage možete čitati Ankete i sex u Hrvata a na zajedničkom blogu Zajedno do orgazma

- 20:13 - Pusti vodu (29) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Videa iz Japana