16.03.2008., nedjelja
Glumačko iskustvo (iza kulisa)
|
Još jedno lijepo iskustvo spremili smo u album uspomena. Kao što ste mogli vidjeti na blogu Drage sav je trud na kraju nagrađen. A najveća je nagrada upsavo to naše vlastito, intimno zadovoljstvo postignutim. Draga je pisala post o predstavi i onome što je publika vidjela. Ja ću dati pogled na ono što publika nije vidjela i o čemu zapravo i ne razmišljamo kada gledamo predstavu.  Da bi se zastor premijere podigao uložili smo mnogo truda. Sati učenja uloga, uvježbavanja, usklađivanja ostali su iza nas. Bilo je i trenutaka kada smo mislili da nećemo stiči do kraja, bilo je žućnih rasprava oko pogleda režisera i naših vlastitih shvaćanja uloga. Zbog zauzetosti drugim obvezama ostalih glumaca često nas je znalo biti tek nekoliko na probama. Pa ipak svi su ti trenuci iza nas. Publika je vidjela tek krajnji rezultat, jednu lijepu predstavu.Uvijek sam kazališnu zgradu gledao kao hram iza čijih zidina živi neki drugi život. Međutim, iskreno rečeno, ako sam ikada i pokušao razmišljati šta je sve potrebno da bi jedna predstava zasjala u punom sjaju uvijek su te misli ostajale u toj zgradi. Ponekada sam i pomislio kuda im stanu sve te kulise i sve što je za predstavu neophodno. I ne samo za jednu predstavu...Sve su te predstave negdije uskladištene.  Kalazišna skladištaPravi uvid u taj svijet iza kulisa dobio sam tek kada smo išli birati kostime. Umjesto u kazalište išli smo u kazališno spremište. Već sam na prvi pogled ostao iznenađen sa nekoliko velikih hangara u kojima su pohranjene kulise.  Kostimi i kazališna radiona smješteni su u posebnom objektu. Još mi ni sada nije jasno kako se osoba zadužena za svo to more kostima snalazi. Bilo nam je dovoljno samo reči koje nas razdoblje i sredina interesiraju a ona nas je bez problema poslužila, ako izuzmeno one sitnice oko veličine kostima.  Dok je ostatak ekipe probavao kostime ja sam bacio pogled u radionu. Iako nisam pitao mislim da se ovdije, prema opremljenosti radione, izrađuju uglavnom kulise i neophodni rekviziti. Svakako bi bilo interesantno pogledati i radionu u kojoj se izrađuju i kostitmi. Naš pogled na kazalište i daske koje život znače promijenila je predstava koju smo imali zadovoljstvo i sami doživjeti. Draga je spomenula da je susret na kome smo bili tradicionalan, da se održava svake godine, pak već sada možemo razmišljati o nekoj budućoj predstavi. Na blogu Drage možete čitati Glumačko iskustvo (ispred kulisa) a na zajedničkom Zajedno do orgazma |
- 18:58 -
Pusti vodu (24) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
