Još tamo 2005, u vrijeme općeg straha pred ludim pticama i ekrana prepunih nekih podrezanih ušiju napisao sam ovaj post. Danas kada nam se lažne face smiješe i diče nadimkom slavni iliti celebriti (kako to gordo hrvatski zvuči), u vrijeme kada su nam teve ekrani i tiskovine prepuni obećanja o sjaju koji ćete sigurno imati ako se samo date malo izfrizirati, čini mi se da ovaj post ima svoju aktualnost pak ga ponovo objavljujem.
Vidim po dosadašnjim komentarima da mnogi misle da je u priči riječ o Zvjezdanim stazama. Ta je serija uzeta tek kao zajebancija oko koje se gradi post. Radi se o ušima koje su vlasniku smetale a o kojima se previše pisalo i davalo tv prostora!
Ideju za post i dale su te slavne uši
.................................................................................................................
E da ispričam, to vam bilo upravo vako .
Sjedim ja u parku pod nekim velikim stablom i zbrajam svoje misli. Velim, pametan jesam, načitan jesam a i penzijica je tu. A da jesam pametan, e stvarno jesam. Pročito ja pun buljuk knjiga. Pročito onu crvenkapicu i sedam praščića, pročito onu o čovjećjoj ribici koja htjela ljudske noge samo živjela u pogrešno vrijeme pa joj jadnoj ne ima tko prišiti. I bilo tu još kojekakvih pizdarija.
Najgore stvari pročito o tamo nekim plemenima koja klincima podrezuju ono, ma već znate šta. A curicama da se ne priča, odrežu im klitoris da jadne nebi slučajno uživale u onim stvarima. Ma sve jedno ružnije od drugog.
A gledo ja nedavno na discoveriju o tamo nekom ameru koji na silu želi biti ni manje ni više-tigar. Čovjek se sav istetovirao u stilu tigrove kože, dao da mu plastičari naprave usta u obliku tigrovih, stavili nekakve usadke iznad usta da ima gdje zataći one duge mačje dlake, mjauče čovjek po kavezu i veli biti će najsretniji kad se pretvori u tigra.
I sada si ja mislim. Imao ja prijatelje koji dali da im podrežu nos. Ko vele prevelik pa smeta. Ja svoj nisam dao. Držo se ja one narodne kolki nos tolki ponos. Pa i one još ljepše-kolki nos toliki i onaj, pa valjda znate koji da ne prostačim.
Ma šta ja tu vama kenjam bez veze umjesto da kažem ono bitno oman u glavu.
Pade meni sa onoga stabla nekakva stranica eto baš tu pored mene. Pogledam gore valjda kakova gripozna tica oće da sjebe običnog penzica. No gore nikoga i ničega cvrkutavog.
Gledam, leži do mene list valjda iz kakvog magazina. Vako načitan kakav jesam mislim uzeti ili ne. No vrag pobjedi strah pak se ipak odvažih.
Čitam, priča neki od tih dotora kako sada nakon one serije o stazama među zvijezdama narod ko popizdio. Veli ljudi oće uši ko onaj Spock. Oće šiljaste uši i gotovo. Čak ima i lista čekanja jer veli ne stigne svima udovoljiti. A nije ti to ni tako jednostavno za učiniti . Treba najprije nešto podrezati, pa onda uši ukalupiti i tako ih držati jedno mjesec dana. A koliko su stvarno šiljaste ispale vidi se tek kasnije.
Pogledah krišom oću li možda negdje vidjeti nekoga zamotanih ušiju no uzalud. Ipak se sjetih da sam baš neki dan jednog vidio u busu.
Sada me samo strah da naša televizija ne poćne sa nekom serijom o psima. I zamislite da onda judi popizde i oće i psečje repiće. Nije problem u repićima. Toga bi se našlo kod veterinara koji svaki dan nekom jadnom štencu odsjeku rep da bi bio ljepši. Problem je daleko veći. Kome kakav rep usaditi? Kome rep buldoga, kome boksera, a kome pak rep pudlice sa onom kitom na vrhu.
Kako nas ima svakakovih tko kaže da netko neće poželiti možda svinjski repć ili onaj majmunski.
A ima tu i drugih problema. Da li bi za takve usadke išli doktoru ili veterinaru. Jedan je specijalista za jude, a drugi opet za repiće.
Tu bi ondak opet posla imali i oni frizeri za pse ili možda jude koji onako lipo izfriziraju one pudlice da jih milina gledati .
I na kraju zamislite vi sada te naše špičasto-repate dečke na spitzi. Frizura visoka da se vide uši a iz hlača vire repići. Pak tek oni komentari: Joj baš je dobar, ko ti ga stavio. Idu dečki, ponosno mašu repićima i strižu šiljastim ušima.
Ma judi moji. Ipak ja ne dam svoju kvrgavu nosinu pa kud puklo da puklo.
Ovo je sigurno jedan od najpoznatijih zombija današnjice. U postu o njemu jedan je meni dragi bloger napisao: "Djeco, ovo nije bijela curica od 16 godina. To je crnac od preko 50"