23.02.2008., subota
Na kosovskim marginama
|
"Gde god ima jedna slpska kost to je slbija I svakoga tko vam kaze dlugacije mozete da ubijete kao kela iza plota....“  Sjećate se ove rečenice? Tko je se ne sjeća evo podsjetnik. Usred Hrvatske tako je vikao srpski imbecil pentavi vojislav šešelj. Pijane izbuljene oči ispod šubare i četničke kokarde.Pak je nastavljao: slbi su bili plije ameba...slbi su bozji nalod...slbi su bili plije vascele vaseljene... Vidi samo i ovoga zločinca dlagana pored sesela kako se kurči, a sada ga Austlalija čuva u strahu da mu ne sudimo.  Veliki vođa velikog, božjeg naroda. A pijane su mase sa brljom u ruci, očiju krvavih od zla u deliriju odobravale i krenule u največi zločin poslije drugog rata i komunjarskih zločina( Bleiburg, Goli, bezimeni grobovi po šumarcima i jamama, ubistva diljem svijeta u UDBA-inoj režiji). Obećavali su nam kako će se čitava Hrvatska vidjeti sa Zagrebačke katedrale. A mi smo znali da će slbi biti sretni ako im se slbija ne svede samo na Beogradski pašaluk.  Pokušavao sam izračunati koliko su krvi prolile te pijane glavurde pod četničkom kokardom želeći ostvariti svoj san o velikoj slbiji. Broj ranjenih u Hrvatskoj, broj poginulih, pa onda broj zaklanih iz kojih je iscijedila i zadnja kap krvi (pričao mi dragovoljac kako su u hrvatskoj kući naišli na porodicu ispiljenu motorkama). Dodajmo tome žrtve u BiH, pa žrtve na Kosovu...Pomnožimo taj broj sa nekom prosječno prolivenom količinom krvi po osobi. Možete li uopće zamisliti koliko je to krvi prolivene u pokušaju stvaranja velike slbije? Kada se bivša juga počela raspadati izlaskom Slovenije i Hrvatske željeli su stvoriti veliku slbiju a pod izgovorom očuvanja bivše države. Iz te je krnje države uskoro pobjegla BiH, a zatim i Makedonija. Mali je Moma, crnogorski Miloševićev poslušnik, ipak zadržao tu bivšu republiku bivše juge u savezu da bi se barem na taj način sačuvao „kontinuitet“ države koja se raspala, dajući crnogorske trupe da i dalje pomažu četnicima u pokušaju ostvarenja njihovoga sna. Hrvatska se oslobodila. Pobježe i Crna gora iz te nakaradne tvorevine, a od velikog je sna ostala tek kurčolika tvorevina republika slpska. I na kraju svoje pravo da pobjegnu iz te pretrule države ostvarilo je i Kosovo...Od svega im srca čestitam i želim da što prije stanu na vlastite noge. Rasplinuo se san o velikoj slbiji, zemlji ratnika koji ne znaju da rade ( mi ne znamo da radimo ali znamo da se bijemo). I zadnju su bitku izgubili? Da li zadnju? Nije li Nušić još nedavno pisao da slbi idu u Nemecku time što prijeđu preko Dunava. Jasno kada idu u Vojvodinu koja nikada i nije bila slpska. Da nije tvrdo okupirana vjerovao bih da je sada ona na redu da se osamostali a slbija ostane ono što je oduvijek bila- beogradski pašaluk. Jasno da nakon godina pijanstva sada nastupa vrijeme otrežnjenja, no pitanje je koji bi sanatorij bio dovoljno velik da izliječi kronične pijance. A svako triježnjenje je izuzetno teško. Treba se suočiti sa istinom koja je u trijeznom stanju ipak puno drugačija i bolnija nego u pijanstvu. I za kraj par riječi o onima koji i danas po Hrvatskoj podmeču mine. Znali smo 90, 91-e da u Hrvatskoj živi nekoliko vrsta Srba. Prvi su oni koji su Hrvatsku oduvijek smatrali iskreno svojom domovinom. Mnogi su sa nama ratovali i ginuli za zajedničku nam Hrvatsku. Pa i ako nisu bili sa nama u rovu znali smo po ponašanju da je Hrvatska njihova domovina. Takve sam uvijek prihvaćao i prihvaćam otvorena srca. Druga je velika grupa bila onih koji su izbjegli u slbiju očekujući kako će se ubrzo vratiti kao pobjednici. Otvoreno su izdali Hrvatsku, sve napustili a sada traže da im Hrvatska vrati imovinu i stanove iz kojih su otišli. Gledao sam kada su trajektom iz Rijeke odlazili sa obećanjem da će se vratiti. I na kraju treća grupa. Oni koji se kunu u „svoje dete“ da je Hrvatska njihova domovina a bili su spremni u svakom trenutku raširenih ruku dočekati „oslobodioce“ ispod četničkih kokardi. Takvi su zapravo i bili najgori. Ništa nisu gubili time što su se predstavljali lojalnim građanima a u svakom su trenutku bili spremni dočekati „oslobođenje“i staviti se u službu sprstva. I svaki puta kada čujem da je izvršen napad na imovinu Kosovara u Hrvatskoj znam da je to djelo onih čiji se san o velikoj slbiji rasplinuo prije no su stigli pijani osloboditelji pod četničkim kokardama. Sve dok ima slučajeva poput Jagodnjaka znam da još uvijek ima bolesnih umova koji snivaju veliku slbiju tamo gdje joj nije mjesto, van njenih granica Da ih utješim poklanjam im njihov stih iz njihovog narodnog epa. Možda na kraju shvate da Amerika nije slbija zato što i tamo ima neka slpska kost. Nije to ni Flancuska, ni Austlalija, ni Poltugal ni Španjolska. I ipak vaseljena nije čekala da se prije nje rode slbi. A sada stih. Vila ravijojla caru Dušanu ispunjava želju U ponoćno jednoć doba dušan car se riješi groba pa dozivlje k sebi vilu posestrimu nekad milu. Posestrimo mila moja nemam mira ni spokoja kažider mi što je moje što od carstva ostalo je Razumje ga posestrima za desnu ga ruku prima pa obiđe raku s njime te mu veli: pobratime obiđosmo carstvo tvoje sve ostalo propalo je Rastuži se car dušane od žalosti u grob pane nit ga želja više sjeti da bi htio oživjeti... A možda im tajne nade podgrijava Nikolić koji je za vrijeme predizborne kampanje opet pričao o velikoj slbiji na granici Virovitica-Karlovac-Karlobag a sada opravdanje za takvu granicu nalazi u priznanju Kosova od strane Hrvatske.Ponovo zazivlje slpsku dlžavu u Hrvatskoj. Na blogu Drage možete čitati Podvojena ličnost a na zajedničkom Zajedno do orgazma Naši češki blogovi Euridika i Moře lásky Ipak je ljepše širiti ljubav i prijateljstvo nego tražiti tuđu krv. |
- 00:24 -
Pusti vodu (11) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
