29.11.2007., četvrtak
Bosti se s rogatim
|
Svjedoci smo ovih dana pobune blogera protiv indolentnosti bloga.hr prema problemima koji se pojavljuju. Kao višegodišnji bloger uvijek sam nekako imao razumijevanja prema problemima vezanim uz blog koji su se povremeno pojavljivali. Bilo je višednevnih padanja blogova. Bilo je i takvih padova kada smo bespovratno ostajali bez komentara ili postova. No uvijek sam smatrao da se na servisu takve veličine problemi mogu očekivati. I bio sam sretan svaki puta kada bi blog ponovo proradio. Opraštao sam i ono što sam gubio. Zašto? Zato što je uredništvo uvijek smatralo da je DUŽNO obavijestiti blogere o problemima. Imali smo osjećaj da se imamo kome obratiti ako dođe do problema. Na neki sam način blog doživljavao kao dio nas samih, dio u kome su uloge podijeljene i zna se točno tko šta radi i tko je za šta odgovoran. Nikada nisam čuo da na nečiji upit nije odgovoreno. I šta se sada promijenilo da nam blog okreće leđa? Jednom riječju prodani smo vlasniku kome je u interesu isključivo profit. Svaki javni napad kao što je ovaj pokušaj sa objavom Manifesta na portalu bloga mora biti spriječen. U ovom slučaju radi se o brisanju svakog objavljenog Manifesta na Portalu. Takvi se napadi i traženja ne uklapaju u sliku velikog portala koji na nama zarađuje i naveliko se reklamira. Mi, blogeri koji svakodnevno sjedimo za tipkovnicom stvarali smo blog. Bez nas on ne bi zaživjeo niti živjeo. Koncem svibnja prodani smo kao dio inventara, prodani u paketu. Pokušao sam doći do podatka po kojoj cijeni smo prodani. Kod Borje sam pročitao da smo prodani za otprilike 0,7 mil dolara. Na drugom mjestu da je prodano tek oko 76 % vlasništva. Dakle blog je prodan za cca nešto više od 1,5 dolara po blogerskoj glavi. I sada vi meni lijepo recite kome je zapravo stalo do te blogerske glave od dolara i pol? A da i ta glava od dolaripo može i te kako bosti pokazala je reakcija bloga. Šutnja i brisanje javne prozivke govore više no sve emisije TV Nove. Ne radi se ovdije samo o zaštiti Sewena. U akciji koja je pokrenuta radi se o svima nama. Tko nam garantira da sutra svi mi nećemo biti žrtve napada. Dužnost je bloga da nas zaštiti. Osnovna dužnost! I da barem korektno odgovori blogeru koji se nađe u problemima. I za kraj ne mogu a da ne postavim pitanje: Šta bi se desilo da neki haker jednostavno obriše neku emisiju Nove pa njen ekran stoji prazan toliko koliko je emisija trebala trajati? Isti bi se tren pokrenule sve službe, imali bi posla i policija i pravosuđe. I tražla bi se nadoknada štete. Nemamo li mi u sličnoj situaciji pravo tražiti da nam se barem objasni zašto i kako se nešto desilo i kako ukloniti učinjenu štetu. Valjda imamo i pravo na zaštitu a zna se kako se ona radi sačuvavanjem podataka na više medija. Pa valjda naša glava od dolaraipo zaslužuje barem toliko. Tko u ovom slučaju ima veće rogove možda pokaže vrijeme Mislim da će šutnja odgovornih ipak najviše štete učiniti njima samima. Iskreno im to i želim. Na blogu drage možete čitati Slaviti uz rafale?! a na zajedničkom blogu Godišnjica braka |
- 14:12 -
Pusti vodu (25) -
Isprintaj -
#
18.11.2007., nedjelja
More
|
More...To nepresušno vrelo ljepote, surove snage i ljubavne podatnosti. Dovoljno je sjesti negdije uz more i prepustiti se njegovoj ljepoti i maštati. No koliko ste puta njegovu ljepotu tražili pored njega, u kamenoj zdjelici u kojoj je nikla biljka, u pužiću, u listu smokve, u idili mandraća... Ove slike sa godišnjeg ustupio mi je sin. Mislim da su riječi suvišne.        Na blogu Drage možete čitati Predrasude i sex a na zajedničkom blogu Prva godišnjica braka |
- 10:45 -
Pusti vodu (30) -
Isprintaj -
#
11.11.2007., nedjelja
Grafiti
|
U ovo predizborno vrijeme gradovi su nam oblijepljeni plakatima sa kojih nas u svoju svijetlu budućnost pozivaju svi oni koji se nadaju toj svijetloj budućnosti ako samo budu izabrani. Sa slika nam se smješe sretni političari koji sjaje u svojoj retuširanoj ljepoti toliko da vjerovatno ni sami sebe ne prepoznaju. Pravo je zadovoljstvo u toj poplavi plakata vidjeti poneki grafit koji uljepšava ružne površine a živjeti će daleko duže od tih papira koji će uskoro ostati ruglo grada. Uvijek me oduševljavala ta umjetnost crtanja sprejevima. Ako im posvetimo malo pažnje u njima možemo čitati jedan drugi život grada, osvrt umjetnika na sredinu u kojoj živi, na neki sretni ili tragični događaj. Kao primjer mogu navesti prekrasan grafit u pothodniku na Piramidi posvećen poginulom prijatelju. Moju pažnju već par godina privlače dva grafita i svaki puta kada prolazimo pored njih ne odolim a da ne bacim pogled, uvijek sa jednakim oduševljenjem. Kako će s vremenom nestati ovo je način da ih ipak pokušam sačuvati. Zavrijeđuju da budu objavljeni i na ovaj način.   Tko mi je uzeo moje igralište?......................................Ja sam uzeo igralište Na blogu Drage možete čitati Hermafroditi...treči spol? a na zajedničkom Prva godina braka |
- 09:31 -
Pusti vodu (26) -
Isprintaj -
#
07.11.2007., srijeda
Ja im ne vjerujem
|
Izborna se kampanja zahuktava. Svim mogućim sredstvima promidžbe na nas vrše atak sa svih strana oni koji svoje uhljebljenje vide u politici. Upravo tako: UHLJEBLJENJE. Jer biti u Saboru 4 godine znači sve povlastice koje taj status nosi: povlastice, saborsku plaću, saborsku mirovinu i pored svega i pozicije u društvu i privredi koje se ne vide a više su no izdašan izvor prihoda. Osiguravanje egzistencije ne samo sebi već i budučim svojim pokoljenjima. Iskreno rečeno, mislim da je malo onih iskrenih kojima je dobrobit Hrvatske na prvom mjestu, koji bi bili spremni za tu dobrobit volontirati ili staviti glavu u torbu. Odavno su prošla ta vremena... Nisu li oni koji su već omrsili brk, zahvaljujuči naivnom puku, dokaz takvom ponašanju. Lista bi bila jako dugačka no mogu pobrijati tek neke radi primjera: Sindikalni rukovodioci, lideri svoje gladne baze kojima je sindikalna aktivnost bila tek odskočna u svijetlu budućnost Kojekakve estradne i sportske zvjezdice koje sa politikom nemaju blage veze a spremni su dobro unovčiti svoju popularnost Sitni lokalni političari kojima se stranke odužuju za njihovu vjernost upravo na takav naćin. Primjera radi: jedan je lokalni političarčić istovremeno sjedio u Saboru i dvadesetak-tridesetak nadzornih i upravnih odbora. O svim spregama politike i privrednika suvišno je govoriti. Dovoljno je pogledati koliko nas svijet cijeni i kako nas ocjenjuje. Ovaj post pišem ipak da bih javno progovorio protiv koga i zašto JESAM. Rušio sam bivšu kvazidržavu i bivši režim upravo zbog toga da bih mogao javno i glasno izreči svoje mišljenje ne strahujući pri tome od pendreka ili Golog otoka. Poneka se godinica već naslagala na mojim leđima. I kroz sve te godinice uvijek sam nastojao da ne hodam slijep na svojim nogama. Uvijek sam isključivo svojom glavom razmišljao o svijetu u kojem živim. Misli mi nikada nisu bile zatrovane vjerskim ili političkim dogmama i upravo sam ga zbog toga gledao drugačije od svoje sredine. O svemu sam imao svoj stav. Gledao sam kako se partija, bezgriješna ko djevica Marija, petljala u svaki trenutak našeg života. Petljala se od jaslica, dječjih vrtiča, škola, fakulteta, privrede, kulture, sportskih društava...Zapravo nije bilo pore društvenog života u kome nije imala svoje partijske prste. Suprotstaviti se kakvom partijčiku ili javno reči protiv značilo je biti proglašen antidržavnim elementom sa svime što je to nosilo. Rušio sam ju sa posebnim zadovoljstvom. Jedini je svijetli trenutak, zašto ne priznati, bio kada je Račan na zadnjem kongresu stao uz Kućana okrernuvši leđa Miloševiću i Jugi. Promjenila partija ime i mislio sam da je promijenila i sebe. No kako promijeniti preko noći ono što je stvarano više od pola stoljeća? Kako promijeniti razmišljanja onih koje je partija školovala da budu slijepi poslušnici. I nije dugo potrajalo a u razoružanoj smo Hrvatskoj čuli pitanja: Tko to naoružava Hrvate? A ono što im ne mogu oprostiti da živim tridesetitri života izdaja je vlastitog naroda i njegove želje i opredjeljenja. Znam da se mlađi blogeri neće sječati no većina vas se sigurno sjeća referenduma na kome su se Hrvati jednoglasno izjasnili za samostalnost. Kada su rezultati u Saboru trebali biti i službeno prihvačeni partija je bila jedina koja je okrenula leđa narodu. Na zajedničkom zasjedanju sva tri doma Sabora jedini su oni bili protiv, svi do jednoga. U trenucima koji se u stvaranju države pružaju samo jedan puta u povijesti izdali su svoje birače, izdali su Hrvate, izdali su Hrvatsku. Za mene to nije izdaja već veleizdaja. Nisu imali hrabrosti ni obraza izači na trg pred puk koji je slavio stvaranje VLASTITE DRŽAVE. I kako sada kada su im drugi stvorili državu imaju pravo tražti da vladaju tom državom koju su izdali a za koju su mnogi život dali. Da, vlast je slatka...A puk je puk... Čitav sam život mislio svojom glavom pak sam jednostavno morao reči i sada ono što mislim Na blogu Drage možete čitati Hermafroditi...treći spol? A na zajedničkom blogu Prva godišnjica braka |
- 15:35 -
Pusti vodu (13) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
