Izborna se kampanja zahuktava. Svim mogućim sredstvima promidžbe na nas vrše atak sa svih strana oni koji svoje uhljebljenje vide u politici. Upravo tako: UHLJEBLJENJE. Jer biti u Saboru 4 godine znači sve povlastice koje taj status nosi: povlastice, saborsku plaću, saborsku mirovinu i pored svega i pozicije u društvu i privredi koje se ne vide a više su no izdašan izvor prihoda. Osiguravanje egzistencije ne samo sebi već i budučim svojim pokoljenjima. Iskreno rečeno, mislim da je malo onih iskrenih kojima je dobrobit Hrvatske na prvom mjestu, koji bi bili spremni za tu dobrobit volontirati ili staviti glavu u torbu. Odavno su prošla ta vremena...
Nisu li oni koji su već omrsili brk, zahvaljujuči naivnom puku, dokaz takvom ponašanju. Lista bi bila jako dugačka no mogu pobrijati tek neke radi primjera:
Sindikalni rukovodioci, lideri svoje gladne baze kojima je sindikalna aktivnost bila tek odskočna u svijetlu budućnost
Kojekakve estradne i sportske zvjezdice koje sa politikom nemaju blage veze a spremni su dobro unovčiti svoju popularnost
Sitni lokalni političari kojima se stranke odužuju za njihovu vjernost upravo na takav naćin. Primjera radi: jedan je lokalni političarčić istovremeno sjedio u Saboru i dvadesetak-tridesetak nadzornih i upravnih odbora.
O svim spregama politike i privrednika suvišno je govoriti. Dovoljno je pogledati koliko nas svijet cijeni i kako nas ocjenjuje.
Ovaj post pišem ipak da bih javno progovorio protiv koga i zašto JESAM. Rušio sam bivšu kvazidržavu i bivši režim upravo zbog toga da bih mogao javno i glasno izreči svoje mišljenje ne strahujući pri tome od pendreka ili Golog otoka.
Poneka se godinica već naslagala na mojim leđima. I kroz sve te godinice uvijek sam nastojao da ne hodam slijep na svojim nogama. Uvijek sam isključivo svojom glavom razmišljao o svijetu u kojem živim. Misli mi nikada nisu bile zatrovane vjerskim ili političkim dogmama i upravo sam ga zbog toga gledao drugačije od svoje sredine. O svemu sam imao svoj stav. Gledao sam kako se partija, bezgriješna ko djevica Marija, petljala u svaki trenutak našeg života. Petljala se od jaslica, dječjih vrtiča, škola, fakulteta, privrede, kulture, sportskih društava...Zapravo nije bilo pore društvenog života u kome nije imala svoje partijske prste. Suprotstaviti se kakvom partijčiku ili javno reči protiv značilo je biti proglašen antidržavnim elementom sa svime što je to nosilo.
Rušio sam ju sa posebnim zadovoljstvom.
Jedini je svijetli trenutak, zašto ne priznati, bio kada je Račan na zadnjem kongresu stao uz Kućana okrernuvši leđa Miloševiću i Jugi.
Promjenila partija ime i mislio sam da je promijenila i sebe. No kako promijeniti preko noći ono što je stvarano više od pola stoljeća? Kako promijeniti razmišljanja onih koje je partija školovala da budu slijepi poslušnici.
I nije dugo potrajalo a u razoružanoj smo Hrvatskoj čuli pitanja: Tko to naoružava Hrvate?
A ono što im ne mogu oprostiti da živim tridesetitri života izdaja je vlastitog naroda i njegove želje i opredjeljenja.
Znam da se mlađi blogeri neće sječati no većina vas se sigurno sjeća referenduma na kome su se Hrvati jednoglasno izjasnili za samostalnost. Kada su rezultati u Saboru trebali biti i službeno prihvačeni partija je bila jedina koja je okrenula leđa narodu.
Na zajedničkom zasjedanju sva tri doma Sabora jedini su oni bili protiv, svi do jednoga.
U trenucima koji se u stvaranju države pružaju samo jedan puta u povijesti izdali su svoje birače, izdali su Hrvate, izdali su Hrvatsku. Za mene to nije izdaja već veleizdaja.
Nisu imali hrabrosti ni obraza izači na trg pred puk koji je slavio stvaranje VLASTITE DRŽAVE.
I kako sada kada su im drugi stvorili državu imaju pravo tražti da vladaju tom državom koju su izdali a za koju su mnogi život dali.
Da, vlast je slatka...A puk je puk...
Čitav sam život mislio svojom glavom pak sam jednostavno morao reči i sada ono što mislim
Na blogu Drage možete čitati Hermafroditi...treći spol? A na zajedničkom blogu Prva godišnjica braka
Post je objavljen 07.11.2007. u 15:35 sati.