Draga i ja dugo smo razmišljali kako bi bilo lijepo posjetiti njen rodni grad Brno. Uvijek nam je taj put izgledao nekako daleko. Sve do nedavno...
Onako usput upitali smo na stanici koliko bi platili povratnu do Brna i kakve su veze. Odgovor 840kn dvije povratne karte a veza direktna svaki dan u trenu nam je navukao osmjeh na lica. Idemo sutra, reče Draga. Da zbog obveza na moru nisam morao ostati još para dana doma sigurno bi već drugi dan sjeli na vlak. Takvi smo kada kažemo DA.
A kada već idemo do Brna zašto ne uzeti do Praga? Koliko...1260kn...
Puno bi prostora uzelo kada bih pisao i slikom dočarao sve što smo obišli i pogledali. Umjesto takvog opisa rađe ću se zadržati na detaljima koji su stvarno toliko različiti od svega što imamo u Hrvatskoj.
Prvi susret sa Brnom po silasku sa vlaka je susret sa njegovim «podzemljem». Komunikacija starim dijelom Brna najjednostavnija je takozvanom mišjom rupom. Svojevrstan pothodnik koji spaja četvrti Brna čitav je zapravo veliki trgovački centar pretrpan kiosk i uličnim prodavačima.. Ono što na neki način iritira je činjenica da vjerovatno 95% štandova drže vijetnamci. Žutica na sve strane. No činjenica je da kada želite nešto jeftinije kupiti svatko će vam reči: Kod vijetnamaca...
Čitavo to podzemlje živi svoj život. Gužva prolaznika, kupaca i trgovaca.
Fasciniran sam organizacijom prometa u gradu. U gradu od 800 000 stanovnika u svakom trenu znate gdije se nalazite, kuda idete, gdje trebate presjesti...
Uglavnom smo koristili tramvaje. Prije dolaska na stanicu u tramvaju ste obavješteni na koju stanicu dolazite, kako glasom tako i napisom na displejima. Već po polasku tramvaja znate koja je slijedeča stanica a ako imate presjedanje i o tome ste obavješteni.
Po udobnosti i nečujnom kretanju njihovi su tramvaji barem tri stolječa ispred ZETA. I ono što me najviše oduševilo u glavnoj ulici Naměsti svobodi kao da tramvaji obilaze pješake, čekaju da oni prođu, za razliku od Ilice na kojoj možete vidjeti paničan bjeg šetača ispred tramvaja.
Gradom dominiraju vitki tornjevi crkve Petrov.
Uživanje je bilo svaki puta prošetati centrom Brna koji odiše starinom i ljepotom.
Posjet Brnu nije mogao proči a da se ne okupamo u Zabrdkama, bazenima u kojima se nekada Draga kupala na temperaturama nama primorcima nezamislivo niskim. Danas lijepo uređeno kupalište daleko je od onoga iz njenih uspomena.
Onaj najružniji dio Brna je priča o mufljuzu, dojučerašnjem šljakeru, koj se obogatio kroz privatizacijsku noć i pokupovao čitave četvrti te ih prepušta propadanju čekajući da zaradi na budućem zemljištu u centru. Nekada lijepe četvrti sada zjape prazninom
Iako je glavni problem Češke jeftino pivo i pijanstva time potaknuta ja sam ipak uživao u pivu kušajuči razne vrste u svakoj prigodi.
Moglo bi se puno i lijepo pisati o Brnu . Ja sam se ipak zadržao na tek par detalja nastoječi dati kratki prikaz viđenog i doživljenog umjesto da budem turistički vodić.
O Pragu u drugom postu
Na blogu Drage možete čitati Veni, vidi a a zajedničkom Čekamo vaše prijedloge
Naši češki blogovi Euridika i Moře lásky
|