Terra Desolata - Pusta Zemlja

Image Hosted by ImageShack.us

Komentari On/Off

Opis bloga
Kada odvojim Nešto od Cjeline i onda to svedem na pisanu formu, na niz riječi i interpunkcijskih znakova, tada to Nešto postaje bezopasno za moje mentalno zdravlje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



"Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Oba su možda prisutna u vremenu budućem,
A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vrijeme vječno prisutno
Čitavom vremenu nema iskupljenja..."

T.S.Eliot


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Conspirator:Do you still feel suicidal?
Alex: Well, put it this way, I feel very low in myself. I
can't see much in the future, and I feel that any second
something terrible is going to happen to me."
[slumps into spaghetti]
Image Hosted by ImageShack.us


alternativa blog naslovnici

"Cannibal's Hymn"

You have a heart and I have a key
Lie back and let me unlock you
Those heathens you hang with down by the sea
All they want to do is defrock you
I know a river, where we can dream
It will swell up, burst it's banks,
babe, and rock you
But if you're gonna dine with them cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but unbeaten
And beating like a drum

I will sit like a bird on a fence
Sing you songs with a happy ending
Swoop down and tell you that it don't make sense
To attack the very thing you're defending
Didn't I just buy that dress for you?
That pink paper pinafore that you keep mending
Well, if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is banging and beating
And banging like a gong

I can see that they've hurt you, dear
Here is some moonlight to cloak us
And I will never desert you here
Unpetaled among the crocus
Allow me, my love, to allay your fear
As I swim, in and out of focus
But if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but bleating
And bleeding like a lamb
Banging like a gong
Beating like a drum



< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (7)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Čitam:

Rutvica
Dakini Lala
anspik
Rubia Despues
Nika Oksimoron
Tesari
Pupin dnevnik
DerzaFanistori
Boli Mozak
Milou
Svijet u Boci
Zdenkov kulturni kombi
Aparatczyk
Ribafish
Kaco Mortale
Xavier Osloboditelj
top sicret
Master of Wishes
Maxturbator
Maslina
Moj emajl
bludni@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us



Najviše čitam Njega:
Image Hosted by ImageShack.us

ARHIVA


POST ZA NASLOVNICU


POEZIJA
:
1. il cimitero
2. Dok u sobi svira Beethovenova sonata o mjesečini...
3. jedna putna
4. osvětimski intermezzo
5. intermezzo za voljenog čovjeka
6. intermezzo
7. kulinarski intermezzo
8. potpuno osoban post posvećen Njemu
9. san o trešnji
10. besmislen post- dvije pjesme
11. zima
12. religiozna
13. ljudi
14. el prado
15. večera u finom društvu
16. što bi trebalo učiniti
17. rupa u sjećanju


PUTOPISI:
Južna Afrika:
Nkosi sikelel' iAfrika 1
Nkosi sikelel' iAfrika 2
Nkosi sikelel' iAfrika 3

Poljska:
intermezzo besposličara
malo o poljacima
Ostalo slijedi...

PRIČE SA ŽENSKIM IMENIMA:
Ingrid
Marta K.

DNEVNIK NEUROTIČARA:
još samo jedan dan/još samo jedna večer
dio treći

CRTICE IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA:
1 ( kastracija )
2 ( psihijatar )
3 ( the beginning )/4 ( u birtiji)

DRUGE PRIČE IZ PUSTE ZEMLJE:
1. što pravi ratnici rade subotom ujutro
2. future shop
3. škola umiranja
4. sindrom pre-misaonog čovjeka (SPmČ)

NEKA OSOBNA ISKUSTVA:
1. u životu ništa stalno nije
2. šuplji ljudi
3. povratak u rodni kraj
4. Audiovizualna reminiscencija kroz pet točaka
5. trijumf umjetnosti
6. prvi posao
7. vječna dilema
8. posljednjih mjesec i pol dana

ALKO-PROZA:
1. ptičica
2. Ona, pivopija

30.01.2007., utorak

INGRID

Mogao sam ju bez previše razmišljanja okarakterizirati kao još jednu u nizu intelektualki nesigurnih u sebe, koje su za mene oduvijek bile laki plijen. Tko bi rekao da posao pomoćnika urednika časopisa za književnost i kulturu donosi tolike pogodnosti?
Upoznali smo se u jednom od poznatijih zadimljenih kultnih kafića, gdje se okupljaju studenti, samozvani alternativci, kreativci ili jednom riječju; pijanci.

Ljupka studentica sociologije, duge razbarušene crne kose, pomalo bucmastog lica sjedila je sama za šankom i kao da je jedva čekala da joj se obratim iz nje je istog trenutka navrla bujica riječi. Doduše, nisam imao dovoljno strpljenja i alkohola u krvi za slušanje njenih pričica i psihoanaliza, ipak, bila je premlada da bi ju stari lisac poput mene shvaćao ozbiljno. Nauživao sam se pogleda na njen raskošan dekolte, a na odlasku sam joj natuknuo kako bih volio pročitati nešto što je napisala, a već me ujutro dočekao mail sa njenom poezijom. Bila je nestrpljiva da joj javim svoje mišljenje.

„Volio bih da mi ti osobno pročitaš što si napisala.„ – odgovorio sam joj, kao da mi je to rutina, što i nije daleko od istine.-„Navrati k meni, ne grizem...“
Neko je vrijeme tobože oklijevala, spominjući svoju vezu, moral i slične gluposti ali nije joj trebalo dugo da pristane.
U iščekivanju mlade dame pijuckao sam bourbon da se opustim i čitao njene uratke. Nije loše, pomalo pretenciozno, ali ne-loše. Već unaprijed znam kako će se odvijati stvari te večeri...

Zvono je prekinulo kontemplaciju.

„Pozdrav, Ingrid, moram priznati da lijepo pišeš, no ja naprosto moram čuti tebe kako izgovaraš te stihove!“
Bila je sramežljiva kao i sve druge, nasmijana kao i sve druge ali imala je dobre sise kao malo njih. Oko nje se vrijedilo potruditi, poželio sam ju častiti večerom. Prvo sam ju zamolio da mi pročita nešto po vlastitom izboru. Ona naravno, ne zna da li će mi se svidjeti njen izbor no naposljetku počne čitati:

„Kada mi je bilo hladno u onoj podstanarskoj rupi bez grijanja i sa napuknutim prozorima, zamišljala sam da sam žuta tigrasta mačka sklupčana pokraj nekog raskošnog kamina.

Kada sam bila gladna i praznih džepova, zamišljala sam da sam vuk koji je sa svojim čoporom upravo smazao čitavo stado ovaca te bježi da ga pastiri ne ulove.

Kada sam bila nesigurna i uplašena i kada me je mučila nesanica, zamišljala sam da sam lavica što opušteno leži i drijema u hladu osunčane savane.

Kada sam se osjećala napušteno, zamišljala sam da sam leopard koji samotnjački živi i lovi, te zadovoljno promatra divljinu sa grane nekog visokog stabla.

Nitko mi ne bi mogao prići blizu, kada sam zamišljala da sam bijesna pantera ili pomahnitali slon.

A kada bi posustala, poput psa bi si lizala rane u kutu svoje jazbine.
I uvijek,
Uvijek bi mi bilo bolje.

A tada si mi ti prišao i ja nisam zamišljala da sam zvijer.
Bila sam svoja, ona prava, bila sam puno gore od zvijeri;
Žena, kao od majke rođena, sa nagonima kojih bi se svaka zvijer posramila.

Ogoljena i ranjiva, još uvijek uz tebe
Tako sam pitoma, a opet neukroćena.“

Zamišljeno sam ju promatrao i pitao se da li dobro puši. Tišina me trgnula iz snatrenja. „Odlično, mlada damo, odlično!“ – uzviknuh- „Dopusti da te počastim večerom! Mislim da stvarno imaš budućnost!“

Bila je presretna, vidno se opustila, počela je pričati o sebi, o ljubavi prema pisanju, o... Ne sjećam se točno o čemu, misli su mi odlutale do nježnog, podatnog, porculanski bijelog dekoltea, dok sam joj točio piće... Odveo sam ju u obližnji restoran, naručio vino a ona me pobožno gledala. Tražio sam u njenim očima znak da je hvata alkohol...

Odjednom sam doživio slom.

Sve sam više postajao svjestan trenutačne situacije, a ta je da na svakom kraju stola sjede dva različita arhetipa; ja kao arhetip muške svinje, emotivno hendikepiranog pijanca, a ona kao arhetip nedozrele, naivne, prosječne djevojke koju u životu, zbog njene uzaludne težnje da se pronađe u nekoj priči, čeka još puno susreta sa starim drkadžijama, koje ju nikada neće shvaćati ozbiljno. No, ta me spoznaja nije toliko pogodila.

Tijekom razgovora s njom shvatio sam da grabimo alkohol na isti način, osvrćemo se za sobom kao da nas netko slijedi, plaho se osmjehujemo i pričamo o budućnosti kao o nekom nemogućem snu. Ona se boji života, ja se bojim... Vjerojatno svega dobroga što život donosi. U tom trenutku sam pukao, shvativši da, , iako možda predstavljamo dva različita arhetipa, mi smo zapravo dva ista kukavička stvorenja, a pitanje je samo jedno; tko je tu veća kukavica; ja ili ona?

Pognute glave odšetao sam kući. Sam. Obećao sam joj da ću objaviti njene pjesme. Tako ću i učiniti.


- 13:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #