|
|
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Još jedan blog u nizu..teško mi je sigurnošću reći koliko sam ih dosad imala.Ali jedno mogu reći,a to je da sam do sada imala toliko neugodnih trenutaka,tako da sam odlučila ne odavati svoje ime,nego pisati pod pseudonimom.Ako će se kome svidjeti ono što pišema to će biti pjesme,moći će mi se javiti na moj mail..Pusa:)
By:Estera
Karla:)
Rea:))
Leah Day
Klarica:)))
Mare
Ljubav je kao ruža.Kada se ubodeš,boli te,kada je ubereš,sretan si!
Plačem jer nemam te,a ubijam se jer odlaziš..
Otišao je anđeo...
Bog mu je dao krila..
Bog je želio da pjeva u rasjskom zboru..
Uzeo nam ga je..
Nije ni pitao smije li..
Zašto uvijek odlazi oni najbolji?
Zašto nam je sada nanio boli?
Toše,želimo da znaš da si bio duša od čovjeka...
Bio si anđeo koji je hodao na zemlji..
Iako te nema kraj nas,prisutan si u pjesama..
Živjet ćeš u našim srcima..
Bio si veliki čovjek,s željama da pomogneš slabijima..u srcu si nosio toliko ljubavi za sve...
Vjerujem da si sada ponosan na nas...
I tko sada nebi pustio suzu da krene niz lice?
Tko si rekao da nije vrijedan suza?
Nitko,svatko će reći da je bio premlade da ode..
Da je bio duša od čovjeka..
Ali takvo je pravilo da najveći i najbolji prvi odlaze..
Ali to nije pravedno..
Mi smo ponosni na tebe što si bio dobar,zgodan,i što si mario za druge..
Volimo te,i nikada te nećemo zaboraviti.
Ja ovime želim izraziti sućut njegovim roditeljima što su izgubili sina jednica,i njegovoj sestri što je izgubila brata.
Premalo mjesta,previše riječi...
Jesen na prste dane broji,
Zima na pahuljice sreću broji..
A ja suzama mjerim bol..
Gdje je sva bol?
Sva teškoća?
Sve je odletilo..
Daleko u zaborav..
Negdje u pustinju nemira..
Lakše dišem,
Lakše oblake brojim..
I kad sam sretna,
Mjesec mi se smije..
Kad sam tužna,
Sunce mi se smije..
Ispočetka gradim samopouzdanje..
Ponovno gradim ogradu sreće..
Sve staro zaboravljam..
Sve novo pamtim..
Radim li dobro?
Jesam li previše sada okupirana sobom?
Svojom srećom?
Da meni bude bolje?
Počinje me gušiti taj osjećaj..
Trebam li misliti na druge..
Ili samo na sebe..
Ne,nije to nikakva krivica..
Moja patnja je bila prevelika..
Sada sam ja na redu..
Moji trenuci..
Moram jednom,
Ali barem jednom..
Da se osjećam da sam živa..
I da osjećam svijet po nogama,
Prstima..
Da udahnem zrak..
Neću dopustiti da me blate..
Da me ponizuju..
Ne,ja nisam smeće..
Imam srce..
Dušu..
Znam voljeti..
Želim biti voljena..
Zar sam samo ja tugovala..
Na ovoj kugli zemljaskoj..
Jesam li trebala šutjeti u sebi..
Gutati ono što me boli..
Jesam li trebala pred drugima glumiti da sam jaka..
I da sam to glumila..
Propadala bih iznutra..
Ubijala bi sama sebe..
Ali ako sam ikada ikome išta rekla..
Nije bilo namjerno..
Nisam,niti želim biti u centru pažnje..
Zato,neka mi oproste oni..
Moji najbliži,
Za sve moje izljeve tuge..
Ako sam se ponekad izjadala..
Što sam pustila suzu..
Što sam otvorila dušu..
Što sam htjela povikati da ga volim..
Unatoč onome što je učinio..
Ali sada,tek sada shvaćam..
Da nitko,ali nitko nije zaslužio moje prijateljstvo..
Što mi vrijedi prijatelj kada ja..
Kada mu nemogu reći što me boli..
Kako se osjećam,niti išta slično..
Pozdrav ostavljam:)
Evo pošto je meni draga osoba,prekrasnim imenom Karla,već dvaput dolazila na blog kako bi vidila dali sam objavila novi post.A kako sam ja obećala da će to biti ovaj tjedan ,to moram i ispuniti.Ovo neće biti neki posebni post,jer sam trenutno bez inspriracije,no to ne znači da nisam sretna kao što sam rekla Karli.
Karla,još uvijek sam sretna,pogotovo sad kada se u mome životu pojavio netko tko me razumije i tko je iskusio nešto slično što i ja.Ovog tjedna sam neprestano mislima odlutala na mjesto gdje smo se upoznali.Zapamtila sam to,želim se vječno prisjetiti našeg upoznavanja,kada samo jedno drugom izrekli naša imena,potom se slatko nasmijali.Možda to svima izgleda poput bajke.Ali na nagovor svojih prijatelja sam izašla malo među ljude,udahnula malo svježega zraka.I dogodilo se to,upoznala njega.Možda nije pogodno da otkrivam njegovo ime,ali ipak želim.David.Potom je slijedilo dugonoćno dopisivanje i nekoliko razgovora u kojim smo razmjenivali slatke riječi,ali sve je to vodilo mojoj novoj vezi u kojoj želim biti sretna i opuštena.Osjećam se sigurno,ali to ne znači da sam se zaljubila do ušiju.To nemogu,lako se zaljubiti,a teško nekoga izbaciti iz srca.Prijatelji su puno sretniji zbog mene.Bilo im je teško gledati kako tugujem,iako su znali da sam zaboravila,nisu mi je vjerovali.Ali napokon sad mogu pred svima završitati i vikati da ga više ne volim,a je moja duša ponovno cijela.Da neka mu kažu kako je samo gubio vrijeme misleći da ga neču zaboraviti.
Već sam rekla da sam nova osoba,koja želi upoznati nove ljude,i biti ponovno u svijetu isprepletnom ljubavnih rječi i sretnih parova.
Karla,ponovno kažem,zbog tebe pišem ovaj post.Činiš mi se jakom dragom,mislim da shvaćaš što sam osjećala i što sad osjećam.I da nisi kao neki koje osobno znam koji kažu previše jadikujem zbog onoga što mi je bivši učinio.Nadam se da nisam pogriješila što to mislim o tebi.U svijetu je teško pronaći osobu koja te potpuno razumije,a ti si,vjeruj,jedna od njih.
Stoga,ti se zahvaljujem,a i svima ostalima koji su ostavili dobronamjerne komentare i podijelili svoja iskustva s mojim.Tako je svima nama lakše shvatiti da nismo jedini koji imaju problema.
Bye:)
By:Estera
Pozdrav ostavaljam:)
