tenkgirl
19.07.2013., petak
24 sata mojeg života
|
nisam mogla spavat skoro cijelu noć. od uzbuđenja. ustala sam u 6:30 i obavila zadnje pripreme. Stjuardesa me vozila na aerodrom i pravila mi društvo do boardinga za Frankfurt. tamo sam presjedala na avion za Philadelphiju, pa tamo za Salt Lake City. do Frankfurta sam došla brzo, chilala kratko na aerodromu uz 30 min besplatnog interneta, kupila neke grickalice i otišla se čekirati na let od 10 sati. moj plan da spavam tijekom leta je momentalno satralo u korijenu derajuće derište koje sam čula i kroz slušalice na najjače. never having kids. ever. kraj mene je sjedio frajer koji je većinu leta proveo igrajući zeldu na tabletu. onda smo ručali. oboje smo uzeli piletinu tak da nisam vidjela kakva je tjestenina. piletina je bila.. nemam često priliku koristit ovu riječ - godawful. filmovi na prekooceanskim letovima su se unaprijedili od 2005 - individualizirani televizoreki gdje biraš filmove po žanru, muziku, gps pregled itd. pogledala sam neki s tinom fey - bzvz, x-men first class po valjda 5 put i pola league of extraordinary gentleman. šteta kaj nije bilo avengersa.. muahahhaa.. moj je suputnik nakon ručka prešao na candy cane sagu, a potom ubrzo na solitaire.. zapitala sam se: "is he the one?" također je imao i neprepoznatljivu tetovažu na najpjegavijoj ruci ikad. seksej.. kasnili smo u polasku jer je netko imao bolove u prsima, mislila sam da su ga skinuli s leta, ali nakon 2 sata u zraku su počeli tražit medicinare prek razglasa.. ne znam kaj se dalje dogodilo, nisu nam rekli. al da je netko umro valjda bismo znali, rajt? bezglavo sam trčala po filadelfijskom aerodromu koji je ogromanjski i prepun dućana koje nisam stigla posjetit (brzinski sam uletila u jedan i kupila dva magneta).. backstory - Noklica se udala prije 9 godina i u HR ostavila jednu sliku - omanju 220 x 150. starci joj svih tih 9 godina odbijaju poslat, ponijet ili joj dat da je nosi sama. maca je odlučila da ću joj ja ponijet sliku jer nemam puno stvari. ta je egzibicija nakon sto i jednog plana rezultirala kupovanjem plastične cijevi u bauhausu i pakiranjem slike u to. trebala sam je checkirat kao drugi kofer, ali je Stjuardesi palo na pamet da je zamotamo skupa s koferom u onu foliju kaj imaju na aerodromima. tak smo napravile i checkirala sam samo jednu prtljagu. međutim, kad se dođe u jameriku mora se uzet prtljaga i ić prek carine. čak i ako letiš dalje s tog aerodroma. tak sam ja trčala na pregled putovnice, pa po kofer s bazooka like cijevi attachiranom, pa na carinu.. da bi me tam pitali kud idem i kojim povodom (po 17i put od početka putovanja), ne pogledali opće prtljagu i proslijedili me dalje. nakon toga sam morala samo još locirati svoj gejt i čekat boarding, zadnji put danas. sve to u samo sat i pol. sakses. u 18:10 po lokalnom vremenu (u zg je to ponoć) ukrcavam se na zadnji let.. samo da bi nas stavili na čekanje i držali na pisti 2 sata. smrzla sam se sjedeći okružena hrpom kinezeka, a kad smo napokon uzletili uspjela sam zaspat na par sati. konačno sam sletila u Salt Lake u pol 11 navečer kad je u zg bilo točno 6:30. |
