moja božićna depresija počela je malo ranije ove godine. uz iznimku 2 sata u subotu navečer, vikend sam provela u pidžami. probudila sam se kasno u subotu i kratkom izvidnicom u kuhinju ustanovila da sam solo doma. kuhati ili naručiti pizzu bilo je retoričko pitanje. pomoću hrpe jastuka kreirala sam si fotelju u krevetu kako bih što udobnije mogla buljit cijeli dan u komp. tijekom tjedna skidala sam seriju Men in Trees i kad je došla pizza bila sam spremna za bakanalije for one. novu pidžamu sam si uspjela zasrat s pizzom za tilih 20 sekundi, ali to me nije ni najmanje omelo. do nedjelje navečer pogledala sam cijelu prvu i pola druge sezone.. ~ ~ ~ ne znam zašto se to događa svake godine, ali oko božića sam užasno tužna i depresivna. svi mi idu na živce i ništa mi se ne da. najradije bih provela tih par tjedana u krevetu, jedući čokoladu i buljeći u tv. na sam badnjak se redovito posvađam sa starom i općenito mi taj dan prođe u nekoj čangrizavosti i bijesu koji mi ključa u grlu. idući dan, božić, provodim doma u pidžami i novim božićnim čarapicama koje si svake godine kupim. na ručak nam dođe familija. tetak, bratić i sestrična. uvijek je isti proces. rakija - juha - sarma - purica - vino - kolači - svađa s tetkom (svi protiv njega) - ja odlazim u sobu - sestrična dođe za mnom, onda i bratić - još kolača - oni idu doma nastavak je u revijalnom tonu: tv - kolači do stare godine sam već u takvom crnilu da mi se ne da ić nikud. čak sam dvije godine i ostala doma za novu. zamislite si to. cura od 25 godina čeka novu godinu doma. stara u kuhinji, ja u svojoj sobi gledamo tv i žvačemo nešto cijelu noć. u ponoć si čestitamo i opet svaka u svoj kut. totalna katastrofa. drama. kaos. smrt. prošle godine sam rekla sama sebi da se neću tak deprimirat, sama sebi podmetat nogu, da idem s velikim društvom negdje van. da ću se tako natjerat da se osjećam dobro i veselo. mislim.. uspjelo je. donekle. ma je, uspjelo je. čak sam se vratila polu-zaljubljena, sjećate se? zakaj mi se onda ove godine opet ne ide nikud? možda zato kaj debela ne ide.. ili si opet podmećem nogu? |
design by Ruby Nelle