tenkgirl

23.09.2008., utorak

tko radi ne boji se gladi iliti svi me jebu, kurca vid'la nisam

dugujem ogroman post.. ili barem nekoliko srednjih.. puno je događanja i dojmova, a malo vremena za pisanje.. a baš mi se i ne da.. prošli vikend sam počela radit u Bircu. pojavila sam se sva nadobudna i s grčem u želucu u 5 do 3. konobarica iz prve smjene me blijedo pogledala i pitala: a di je ines? koja mrtva ines? mislila sam si.. ali sam rekla: nemam pojma tko je ines, od danas ja radim vikendom! još sam bahato izvadila mobitel i nazvala Šefa da mu kažem da sam došla i kad se misli pojavit. konobarica (za daljnje potrebe zvat ćemo je Tuka) me nakon tog polu-familijarnog poziva pogledala blijedim pogledom posrnule košute.. serem.. uglavnom, blenula je. onda me pitala jesam li već radila, a kad sam rekla da nisam, proslijedila mi je pokazivati što i kako trebam, di kaj stoji i slične pizdarije.. u jednom trenutku sam lanula da znam kaj stoji ispod šanka, pa se opet zabuljila u mene, sve kontajući si koja sam ja i otkud sam pala.. kratka digresija: Birc je birc u koji izlazim već 10-tak godina, jedno vrijeme intenzivno, pa onda povremeno ili samo na kave.. tamo smo znali bez veze napravit parti ili se zarakijat poslije posla, pa bi ja i frendica ušle u šank i dodavale cugu, pjevale, plesale i slično.. uglavnom, znam ekipu iz kvarta, znam Šefa, a znam i konobare koji su radili duže.. vikendom inače baš nema posla, ali ta prva subota je bila ubitačna. glupo sam se izlanula svojim curkama da počinjem radit u Bircu, pa su se pojavile u punom sastavu i plenule guzicama za šank. kako su 3 skockana komada za šankom i dekoltirana konobarica i inače impresivne za vidjet, a u dotičnom kvartu pogotovo, ekipa koja inače dođe sam na cugu-dvije je ostala duže.. rundalo se.. vrtile su se cuge i meni i mojim curama, padale su fore i polu-uvaljivanja.. srećom, finjak uvaljivanja i to od strane lika koji je, doduše neodgovarajuć, ali neloš.. Šef je skužio da padam s nogu i da me čeka prijevoz negdje oko pol 12 i zaključio da je bilo dosta za prvi dan.. dao mi je ključ i rekao da će se u nedjelju pojavit u 6! tek mi je tad sinulo da ću bit solo.. uff.. u nedjelju je bila totalna pustoš cijeli dan, pročitala sam sve moguće novine, pojavilo se još frendova na kavi (izgleda da je vidjet mene u pregači kak glancam čaše neka fora!! hu nju?? ).. uglavnom, brzo je prošla ta moja prva solo smjena i mrtva umorna sam se srušila u krevet već u 10 ne bih li se naspavala za svoj „pravi“ posao idući dan. također, u taj ponedjeljak je i Syren počinjao tečaj za vizažista na koji je iz nepoznatih razloga odlučila putovat svaki drugi dan na relaciji Rijeka-Zagreb. nisam kužila zakaj ne bi ostala kod mene tih mjesec dana.. pa mi je pojasnila.. osim što je upisala taj tečaj, upisala je i nekakvu prekvalifikaciju na veleučilištu u RI, talijanski, a subotom radi u salonu gdje je imala praksu. ok, curka nije upisala faks, pa želi ovu godinu iskoristit maksimalno.. kužim ja to sve.. al jebote, di ćeš sve u isto vrijeme?? tako da putuje za ZG u ponedjeljak popodne, a nazad ide navečer. onda dolazi u srijedu, pa se opet vraća navečer. i tako još i u petak. bože.. al ok.. ajde.. prošao i taj tjedan iz pakla.. došla nova subota.. i tenk se vraća na svoj job no. 2 u Birc.. jupi.. Šef me je, nakon što me isprepadao s informacijom da ga nema za vikend i da se moram dogovorit s drugom konobaricom (onom Ines) za smjenu u subotu, pristao ipak zamijeniti u subotu oko 7 kako bih mogla ići na Hladno Pivo.. moram li napomenuti da sam kartu za HP kupila 24.04. i da sam bila totalno nabrijana na to 5 mjeseci?? ma ne moram.. elem.. u ovom trenutku moram skrenuti s teme mog double-job života i elaborirat doživljaj tog „spektakla“ i „trijumfa“ kako su ga u jutarnjem nazvali. ja ne znam gdje su oni bili, al tam di sam ja išla HP slušat trijumfa i spektakla nije bilo. osim ak nisu mislili na spektakularno lošu organizaciju i trijumf gluposti.. al brijem da nisu. kao prvo, stejdž je bio postavljen na krivom mjestu. kako je na otoku Mladosti malko brdovit teren ukoliko stejdž postaviš u udolinu neće se vidjet sa svih dijelova livade. nemam pojma ko je to smislio, al na Rokaju nije bilo tih problema, sve se vidjelo i izdaleka. pred stejdž se natiskala hrpetina ljudi koja je stajala stisnuto, užareno i žedno, pa su pomalo postali i živčani. tako da kad smo moja ekipa i ja pokušali neko probijanje malo bliže pozornici dobili smo laktove pod rebra, jebanje majke, a G-ju je neka treba prolila pivo po hlačama. ravno po jajima i to vrlo namjerno. brzo smo skužili da se ne isplati gurat i da je bolje da si nađemo neku udaljeniju lokaciju s malo više mjesta. to smo uspjeli, ali se s tog mjesta vidjela samo gornja polovica stejdža, a kako su zvučnike postavili i usmjerili samo na ekipu naguranu u prvih 20 m pred pozornicom, slabo smo i čuli. za zvuk nam je odmagao i vjetar i helikopter HTV-a, a video zidovi su imali funkciju samo za ljude direktno ispred njih i ne dalje od 15tak m. zašto? zato što ak se pomakneš u stranu ne vidiš od drveća ili štandova. sljedeći korak je bila naravno nabavka pive. tu su dečki mudro zaključili da najbolje da ja i Debela idemo po 8 piva, jer ćemo mi kao ženske i nesumnjivo lukavije osobe lakše i brže to obavit. spika s cugom je još veći kretenizam od lokacije stejdža. naime, prvo moraš kupit bonove za cugu. različiti su za vino, pelin, pivo itd. a onda ideš po pivo. bonove i cugu kupuješ na istom štandu, samo što se prvo guraš prema kavezu na kojem piše BLAGAJNA, a onda u stranu do šanka. kad si to sve uspješno obavio, onda se još guraš kroz rulju s cugom u rukama. nakon pola sata naguravanja s ekipom, jer smo od ukupno 2 (slovima: dva) šanka na 20 tisuća ljudi odabrale onaj s većom gužvom, uspjele smo iznjedrit cugu gotovo ništa ne prolivši. gotovo ništa. G je krenuo po drugu turu na drugi šank. i nestao. više ga nismo ni vidjeli ni čuli. u međuvremenu je mreža pala, pa ak se i pokušao javit nije mogao. mi smo stajali na istom mjestu nekih sat vremena, a onda zaključili da ga više nećemo čekat i otišli u novu nabavku. do tog trenutka je nestalo bonova za pivo. da, da.. na Hladnom Pivu čiji je pokrovitelj Ožujsko pivo prije kraja koncerta nije više bilo moguće popit pivo. ekipa se pomalo razilazila.. sve kao idu malo prošetat.. i više se ne vidimo.. dok nismo ostale Debela i ja. koncert je završio, pa smo otišle još poslušat Pikzibnere u puno manjoj gužvi.. kasnije smo srele neku ekipu iz GS pa smo na kraju s njima još rakijale na parkingu do nekih pol 3.. čisto iz očaja.. razočaranje godine. u nedjelju je još trebalo odradit smjenu i pol.. nekako.. pola dana nije bilo nikog.. ali baš nikog.. naletila je jedino Tuka po ključ. i ostala 2 i pol sata mljet. bože, al je žena dosadna. mislim da je izgovorila "moj dečko" jedno 60 puta. maj gad.. shvatila sam.. imaš dečka.. ok. i tako prošao još jedan vikend.. Syren je jučer opet iznjedrila i znam da se ni ovaj tjedan neću naspavat do negdje petka.. al jebiga.. kaj se mora nije teško.. da znate da nije lijepo radit stalno. nije uopće. nije nezanimljivo u Bircu. nije da umirem od dosade. definitivno ne. ali da bih bila radije doma pred kompom i piskarala gluposti na blog.. bih.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.