u zadnje vrijeme pišem samo nekakve izlazak postove. e danas ćemo malo drugačije.. markirala sam ovaj mjesec na blogu, kad pogledam kalendar nekako mi je pust.. a znam da će mi falit bloganje na godišnjem, jer tko zna hoću li se igdje dočepat neta.. i sto puta ću si pomislit: "e ovo ide na blog!", ali ako nisam pri kompu isti dan - zaboravim.. trebala bih ko Lund uvest šemu da pišem na papiriće od žvakaća, račune za kavu i slično.. pa to sve mogu poslije prepisat.. ali teško.. nisam ja takav kuler.. iako sam cool! no htjela sam vam ispričat jednu zanimljivost iz firme. naime (opet sam počela s naime.. ajoj..) zgrada u kojoj radim ima dva krila. lijevo i desno od liftova. u lijevom krilu je manje prostorija, neke su manje, neke veće, ali su predviđene za po jednu osobu u uredu - direktore, menađere i slično.. u desnom krilu je više prostorija, veće su, predviđene za više ljudi, skupa sjede čitavi odjeli.. žgadija, kak bi rekao moj šef.. ja, ofkors, sjedim u desnom krilu.. ok, raspored prostorija nije tak ni čudan.. ono, kad se planirala izgradnja ljudi su mislili na to da će neki sjedit solo u uredu, a neki grupno.. ono kaj mene jebe su wc-i! pazi foru: na desnoj strani su wc-i veći i više ih je, što je normalno, jer će se njima služiti više ljudi. ali! na lijevoj strani je u wc-ima (barem ženskom, muški nisam pregledavala.. ) postavljen držač za papir u koji idu oni fini mekani listići, dok je na desnoj strani, u wc-u za žgadiju postavljena kutija za onaj ogromni industrijski kolut papira! što će reći, graditelj nije samo planirao da će face sjedit na jednoj strani, a ostali na drugoj, nego i da face imaju finu guzu, dok drugi mogu i šmirgl-papir upotrebljavat! e pa, ne bi baš išlo! od danas je moja guza ljevičarka i piški samo u wc s papirom mekim kao majčin dodir, kak bi rekao Al Bundy! |
možda sam post trebala nazvati pranje mozga 1 on 1, jer se osjećam upravo tako. kao da mi je netko istrljao mozak sapunom, isprao ga i dobro ožmikao. odem ja tako, posve cool, na feštu usred tjedna. znam koga ću sve srest, al to je nebitno, jer sam cool, ne? briga me. ja sam došla izać s ekipom, cugnut, plesat i smijat se svima iza leđa s debelom. nda.. čim sam ušla u birc ugledam seksualca na šanku i strefi me grom! on se okrene s osmjehom oko glave, pozdravlja debelu, pozdravlja mene.. a mene trnci prolaze.. ma ja sam cool.. aha.. naručuje se cuga.. pozdravlja se s poznatima.. i bacaju se skriveni pogledi.. upada gospodin konj i ravno k seksualcu. (oni se poznaju, op. a.) skuži mene, mahne mi.. skuži debelu i ispriča joj se što ju je izignorirao neki dan.. okrene se seksualcu i njih dvojica bacaju priču.. tko zna o čemu.. ja i debela se pogledavamo, a ogromni upitnici nam lebde iznad glave.. zabezeknuta sam i bez riječi, pa samo pijuckam svoju cugu i promatram ekipu oko sebe. svako malo mi pogled bježi prema njima.. i dogodi mi se ono što bi ameri nazvali epiphany.. ono, nešto skužite, što vam je bilo cijelo vrijeme pred očima i osjećaj je kao da vas je netko kresnuo tavom po glavi. a što sam ja to najednom shvatila?? da gledam seksualca. ne ono, gledam. nego, gledam! on stoji kraj muškarca kojeg sama sebi predstavljam kao pojam mog tipa. izgledom, ponašanjem, stavovima i na kraju krajeva kemijom koju ne mogu ne osjetiti svaki put kad ga vidim.. ali ja ne gledam taj prototip. ja gledam svog seksualca. kojeg sam prekrižila u glavi još tamo u 5 mjesecu nakon našeg kratkog informativnog razgovora. koji ne zna da li bi imao vezu. sa mnom ili bilo kim. koji sa mnom ne zna što bi, ali nekako naslućuje da nešto ipak bi.. večer je nastavila u pijano-plesnom tonu i bila sam skoro cool koliko sam i planirala. sve do pred jutro kad je seksualac krenuo u akciju. prvo sam se nećkala, jer mi je bilo glupo. sama sam sebi rekla da mi ne treba još jedan brijač / jebač.. ali bio je tako sladak i smiješan.. držeći me za ruku suptilno ispod stola.. praveći se da mi nešto šapuće dok me zapravo ljubi u vrat.. da sam morala popustiti. i sad mi nije žao. doduše to je dodalo još nekoliko upitnika iznad moje glave.. ali ja sad idem na godišnji i neću se opterećivat s tim kaj će bit, kaj bi moglo.. bla, bla.. ja sam cool. ali.. tu još priči nije kraj. idući dan stiže mi poruka od gospodina: znaš li tko ide za zg? znam, kako ne bih znala. ja idem. mogu li s tobom? di se nađemo i kad? sad već roj upitnika mi zuji oko glave.. objašnjavam na koji bus idemo i gdje se nađemo. 3 i pol sata se vozimo prema zg i brbljamo o raznim temama. pita me za seksualca i ja mu velim da mi se sviđa. veli da mu je kamen pao sa srca, sad zna da ga neću napastvovat do zg. to je kao šala. mi se apparently sad možemo šalit na tu temu. kao i na mnoge druge, saznala sam. smijali smo se cijelim putem.. opušteno i frendovski. čudno. jako čudno. još malo i na godišnji, jedva čekam. 3 tjedna kupanja, sunčanja, dobre knjige i nadam se ljubakanja.. briga me za sve, ja sam cool! |
ljeto je stiglo, tulumi zaredali.. neću vam pisati o zadnja dva vikenda, prošli su u istom tonu kao prethodni - previše sam pila, koketirala na sve strane i sms-ala se s raznim likovima.. i pola večeri mi obično fali.. bubnjar se javlja i poziva, a ja se nekako nećkam.. sve nešto jebala bi se, al da mi ne uđe, kako se u narodu veli.. a mrzim kad se tako netko ponaša.. ne znam ni sama što bih htjela osim onog što ne smijem željeti, pa sam tako sama sa sobom u pat poziciji. gospodin se javlja povremeno (odlučila sam ga ne zvat više konjina, jer to je bio nadimak od milja; gospodin je nekako dovoljno hladno i rezervirano). zadnji put u subotu da me olfo obavijesti da je u gs, a zapravo da provjeri da li će me srest.. na znam čemu, jer i tako se ne bi ni pozdravili. sreo je debelu, pa ju je izignorirao.. mislim da me se boji. boji se susreta sa mnom, boji se da Guja ne sazna da smo u kontaktu, a boji se i da će ispast kreten koji jedno priča, a drugo radi. a i ispast će, kao i uvijek, i to već sutra, jer ja stižem dolje na godišnju feštu. to sam mu i rekla, i nadam se da je na iglama i da sam mu pokvarila provod, barem malo.. G me grli i ljubi (ali nikad u usta, kao da to nešto znači, to izbjegavam..), a meni to paše u supijanom fali-mi-nježnosti raspoloženju i Lund će reći "blago njemu!", ali zapravo nije. to ne može voditi ničemu, pa čak ni fuck buddy statusu, iako se on nada da vodi. G je pun kvaliteta koje ja tražim, ali ima i hrpu mana koje me smetaju i živciraju. ipak sve one ne bi ništa značile kad bih se mogla zaljubiti u njega, barem malkice. ali ne mogu. pa sam suha kao pustinja. u prenesenom i doslovnom značenju. ne rastu nikakve biljke i travčice. ja sam zemljopisna depresija u koju ulijevam ogromne količine alkohola kako bih je izravnala s razinom mora. more je plodno i puno života. takva i sama želim biti. ovaj post je ispao depresivniji nego sam ga zamislila.. valjda isplivavaju prikriveni osjećaji.. kao i ova teta u spotu ni ja ne želim čekati, želim znati odmah sad.. |
od nedjelje sam jedva došla k sebi, taman toliko da si u četvrtak sjebem zadnji rok. no ljeto je počelo, pola firme je već na godišnjem, a ja se intenzivno pripremam za svoj, bez obzira što je tek za 4 tjedna. kako se ne bih pretjerano deprimirala oko zeznutog ispita i činjenice da ću morat učit u 8 mjesecu otišla sam van u četvrtak. u in baru su svirali neki novi klinci, balašević cover band. bili su odlični! svirali su 5 sati u komadu, bilo je užasno vruće, mislila sam da će se srušit sa stejdža.. ali nisu. pive su tekle, a meni i debeloj se pridružio kum. i dobro da je, pa me imao tko odvest kući oko pol 3. do tad sam skupila 10-tak čepova od tuborga obješenih na torbicu... seksi. petak je prošao u mamurluku i probavnim smetnjama, ili kak bi se u narodu reklo proljevu. mislila sam da će se situacija smirit do navečer, jer trebalo je ići na rokaj, opet pit. ali niš od toga, pa sam ostala doma u blizini wc-a. subota je zato osvanula osvježena kišom od prethodnog dana i totalno prikladna za festival na otvorenom. debela se javila s nekoliko informacija: bila je na nekom tulumu prethodnu večer s kojeg je došla u 11 ujutro doma, prošla je zadnji ispit i ima u ponedjeljak usmeni, te da vjerojatno niš od nje za tu večer, jer mora učit. po kratkom postupku sam kontaktirala muške. našla sam se s G-em i mirom kod savskog mosta, opskrbili smo se pivama za po putu i krenuli prema jarunu. prošle je godine bila gomila ljudi koja se nije dala obeshrabrit kišom biblijskih proporcija, ali ove godine bilo je 3 put toliko ljudi.. a svi veseli, raspoloženi, rasplesani.. ja sam se s muškima stacionirala strateški u blizini jednog od šankova i brbljala o glupostima dok nam se nisu pridružile curke. moje 3 kolegice s posla su uletile i u sekundi je nastao totalni lom. cuga, ples, ljubljenje i grljenje... sodoma i gomora. G se dočepao fotića od jedne od cura i sljedeća 2 sata ga nije gasio. slike vam neću stavljat, jer su pre.. prestrašne. na kraju se i debela oglasila da ipak stiže, olfo na 2 sata, al kad sam ja odlazila oko 5 ona je još ostala. ccc... upoznala sam jednog visokog zgodnog mladića od 29 kojem sam izjavila da je od njega lako bit mlađi, a on je tako dobro prihvatio zajebanciju i vratio mi da me oduševio. morala sam ga upoznat s debelom, kojoj je rekao da je debela, zaradivši još veće oduševljenje, moje i njezino. no uspjela sam NEzabrijat s njim. ne znam ni sama kako, jednostavno smo se razdvojili.. uto sam srela frendicu iz gorice od koje sam saznala da dečki koje znam sviraju na stejdžu za demo bendove. kad sam se malo kasnije onuda prosmucala ugledala sam si bivšeg lavera kak svira. bubnjeve. on je naime bubnjar. bubnjar ima tu jednu seksi foru gdje izbaci jezik dok svira. i kad sam ga ugledala opet je to radio. mmm... ko groupie sam došla do stejdža i derala se dok me nije skužio. kad je završila pjesma, ali usred seta došao je do mene i bacili smo neko kak-si-kaj-ima brbljanje. smješkao mi se, a i ja njemu kad mi je rekao: još uvijek si bombon! nisam znala što da kažem, pa sam se samo smješkala i dalje… on je morao dalje svirati, a ja sam morala naći svoju ekipu. kad smo nekih pol sata kasnije kretali prema doma, išla sam ga naći s idealnim uletom. mislila sam mu reći: došla sam te poljubiti, jer ćemo se sigurno opet vidjeti za 2 godine! ali.. u tom šatoru je bio fajrunt i nije više bilo nikoga, pa ni mog bubnjara. ah well.. šetali smo tako prema izlazu s otoka, meni nije iz glave izlazio onaj njegov isplaženi jezik, kad sam ga ugledala ispred sebe! znala sam odmah da moram iskoristit svoj fail proof ulet. čim su mi riječi sišle sa usana, samo se nasmijao i privukao me. oh da.. jezik mu je bio baš kakav se sjećam.. vruć i uzbudljiv.. prešla sam mu prstima po dlakavom trbuhu, okrenula se i otišla. dovikivao mi je nešto da će me nazvat, na što sam se nasmijala. nikad nije, pa zašto bi sad? naši susreti su uvijek bili slučajno-smo-se-sreli prirode. u svakom slučaju, nazvao ili ne, bilo je slatko. stigla sam kući u 6 ujutro, i to pješice direkt s jaruna, bog zna otkud mi energija.. a nedjelju sam provela u horizontali uz puno vode.. jedan od najboljih izlazaka u mom životu! sam da znate.. |
design by Ruby Nelle