tenkgirl
29.10.2007., ponedjeljak
ako niste u toku, a želite biti, svakako pročitajte ovaj post
|
probudili ste se izgubljeni (ne u prijevodu!) i pitate se gdje sam... te što se događa u mom životu... moje ime vam je na usnama zadnjih nekoliko dana... ali ne u romantičnom smislu... već u onom jebote-di-je smislu... da vam rasvijetlim - evo me... na poslu... a što sam radila za ovaj "produženi" vikend??? i zašto produženi, pitate se? ništa. zato što sam bila bolesna od srijede. tj još uvijek nisam posve zdrava, ali to je sasvim druga tema. danas sam ovdje da vam pojasnim kako ja trošim svoje vrijeme... dakle, u srijedu sam otišla s posla... došla doma i zalegla... glava me bolila za popizdit... te sam otišla spavat... neki ljudi su mi ulazili u sobu... moja stara, mislim... a i njena frendica... našle su za shodno pitat me kak sam... dok sam spavala... u 3 popodne u srijedu... navečer sam se digla, jela i buljila u tv... u četvrtak sam se probudila s glavoboljom... i neobičnim osjećajem po cijelom tijelu... nakon promptnog mjerenja temperature ustanovila sam da mi je temperatura blago povišena - 37,5 budući me glava bolila na takav način da je gledanje u stranu bilo izvanzemaljsko iskustvo, odlučila sam šefu poslat poruku sadržaja: imam temperaturu. neću doć radit. vidimo se u ponedjeljak. ili slično... moj šef, car, napisao je - ok uvijek je tako rječit... ostatak "vikenda" prošao je u revijalnom tonu - tv, hrana, spavanje, hrana, komp, tv... pogledala sam 6 filmova, od kojih 2 dobra (will ferrell je car!)... moglo me se zateć da spavam u bilo koje doba... odigrala sam mahjong jedno 200 puta... napeto... u petak je debela slavila rođendan... ali ja nisam išla... u subotu je kum imao svirku... ali ja nisam išla... nisam učila... nisam napravila ništa korisno, a bogme ni pretjerano zabavno u tih 4,5 dana... ako ikad bude održano neko natjecanje u traćenju vremena, ja ne samo da ću pobijediti, već će me iduće godine diskvalificirat kako bi ipak bilo malo poštenije prema drugima...  |
27.10.2007., subota
so sappy...
|
svaki put kad gledam jerry maguire se rasplačem... baš sam pičkica... kao prvo, onaj mali je presladak...  najjače mi je kad se njih dvojca razgovaraju... mali je car...  Ray: D'you know that the human head weighs 8 pounds? Jerry Maguire: Did you know that Troy Aikman, in only six years, has passed for 16,303 yards? Ray: D'you know that bees and dogs can smell fear? Jerry Maguire: Did you know that the career record for hits is 4,256 by Pete Rose who is NOT in the Hall of Fame? Ray: D'you know that my next door neighbor has three rabbits? Jerry Maguire: I... I can't compete with that! onda cuba gooding jr. lik je zakon...  Jerry Maguire: Yeah, what can I do for you, Rod? You just tell me what can I do for you? Rod Tidwell: It's something very personal, a very important thing. Hell! It's a family motto. Are you ready Jerry? I wanna make sure you're ready, brother. Here it is: Show me the money. SHOW! ME! THE! MONEY! Jerry, it is such a pleasure to say that! Say it with me one time, Jerry. Jerry Maguire: Show you the money. Rod Tidwell: No, no. You can do better than that! I want you to say it brother with meaning! Hey, I got Bob Sugar on the other line I bet you he can say it! Jerry Maguire: Ye, ye, no, no, no. Show you the money. Rod Tidwell: No! Not show you! Show me the money! Jerry Maguire: Show me the money! Rod Tidwell: Yeah! Louder! Jerry Maguire: Show me the money! Rod Tidwell: I need to feel you Jerry! Jerry Maguire: Show me the money! Show me the money! Rod Tidwell: I love black people. Jerry Maguire: I love black people! Rod Tidwell: Who's your motherfucker, Jerry? Jerry Maguire: You're my miother fucker! Show me the money! Rod Tidwell: Uh! Congratulations, you're still my agent. onda cmizdri na tv-u na kraju i viče: Jerry Maguire, my agent. You're my ambassador of Kwan. al najviše zasuzim kad Jerry dođe reć Dorothy da je voli i želi nazad... nema veze kolko je ta scena već ismijavana u drugim filmovima... aj dont ker... kad to vidim i čujem - waterworks...  Jerry Maguire: I love you. You... you complete me. And I just... Dorothy: Shut up, just shut up. You had me at "hello". i'm such a girl... |
24.10.2007., srijeda
|
prije nekih sat i pol primila sam poruku od starog... sadržaja: baka izgleda ima infarkt i teško da će preživjet ja i moj stari ne razgovaramo zadnjih godinu i pol... to je treći put... prvi put nismo pričali dvije godine... drugi put tri... ovaj put sam ja prekinula komunikaciju... da tako kažem... a sad... on me "obaviještava"... nekoliko stvari mi je prošlo kroz glavu: 1. želi da dođem u RI i pružim mu podršku / budem "domaćica" / glumim privrženu kćer pred ljudima... 2. poslao je tu poruku svima u stilu FYI ali... nije tu poruku poslao mojoj sestri... samo meni... dakle... ipak je ovo prvo... otkad sam to shvatila... razmišljam... što da mu napišem... nešto u stilu: "javljaj mi kako je" ili: "želiš li da dođem" ili ništa... ~ ~ ~ zašto bi on uopće želio da ja dođem sad? a ne samo na sprovod? sram. naime, bilo bi mu neugodno kad bi ga ljudi pitali gdje sam... što bi rekao? nismo u kontaktu? bilo bi ga sram. mene, s druge strane, nije bilo sram reći da mi tata nije čestitao 18. rođendan. nije me bilo sram što nije bio prisutan kad sam maturirala. što ga nije pitao za mene ni kod lijepih ni kod ružnih prilika. ukupno 6 i pol godina ga ne zanimam. ali... njega je sram... tako da sad ja razmišljam... trebam li progutat ponos? trebam li glumit nešto što nisam? opet? za njega? ne znam... |
22.10.2007., ponedjeljak
nećete vjerovati...
|
ljudi moji, prije točno godinu dana ja sam puknula na upravo ovoj stranici sajber spejsa svoj prvi post... nije bio uvodne tematike... i nije označavao nikakav početak... nije se obraćao nikome posebno... i nije bio pun nade da će se s vremenom naći neka grupa čitatelja kojima ću se onda obraćati... bio je više onako... za mene... ali prosudite sami: PIŠ-PIŠ bila jutros na pišanju kod tete doktorice... upadam u čekaonicu u kojoj već stoji ili sjedi 78 bakica i stanem u red. nakon 10 min skužim da je to krivi red. odem pitat tetu na nekakvom šalteru, naravno, tu me napadne bakica ispred mene da: kaj se preguravam?? "preljubazna" sestra mi veli da ostavim uputnicu i čekam. pa tak i napravim. nakon pol sata preljubazna izađe iz svoje izbe (super mi je ta riječ!) i pokupi, sad već hrpetinu, uputnica. nakon daljnih 20 min - prozvana sam! jupi! preljubazna mi da neki broj i veli: u sobu 1 za urin! naravno, ne kaže gdje je soba 1... srećom, ja sam lukava i znam da je broj 1 zadnji u nizu kad ideš od 7 prema dolje, a soba 7 mi je odmah tu... tak da sam riješila i taj problem! e sad dolazimo do zakučastog dijela! soba 1 je ustvari mali hodnik ispred dva wc-a (za tete i stričeke) u kojem se nalazi umivaonik i mali pult s prozorčićem iza kojeg stoji još preljubaznija sestra! viče: DALJE! tanušnim glasićem koji probija bubnjiće! dajem joj uputnicu, a ona meni plastičnu čašu s brojem 73! i još mi govori da ne prvi mlaz, nego drugi! ha?!? ovdje moram napravit digresiju i reći da mi je doktorica rekla da moram ujutro doć na pišanje, jer da joj treba prva mokraća, što naravno znači da nisam bila na wc-u od sinoć!! što znači da mi već oči ispadaju koliko mi se piša!! ulazim u wc i izvodim akrobatske poze kako bi preljubaznijoj omogućila drugi, ne prvi mlaz! polučučanj, jednom rukom se držim za zid, u drugoj čaša... uspjela sam!! sva ponosna na sebe izlazim van i preljubaznijoj predajem čašu 73! gleda me sumnjičavo... možda misli da sam joj podvalila prvi mlaz! |
14.10.2007., nedjelja
the monster is awake...
|
cijeli dan sam gladna... ne... ne zato što nisam ništa jela... naprotiv... ručala sam... juha i pečenka i krumpiri i salata... i par mandarina... ali... ipak mi se želudac cijeli dan javlja... ne kruljenjem... već... nekakvom prazninom... koja vabi... jedu mi se najčudnije stvari... npr. hamburger... što je tu čudno? to što ja ne volim hamburgere... ipak... s guštom bih jednog smazala upravo sad...  pa onda nešto slatko...  pa opet nešto slano...  tijekom dana nastavak u revijalnom tonu...    nakraju sam si napravila...  ali to je bilo prije 3 sata... čudovište je još gladno... grrrr.... |
12.10.2007., petak
za debelu...
|
dakle... ne bi vjerovali, al danas je debeloj rođendan... jučer smo bile na kavi... tj. kavama... i gotovo cijelo vrijeme pričale smo o njenom rođendanu... kaj da ti kupim? niš. znam da si u kurcu s lovom. nisam tolko... ne seri, nemoj mi niš kupovat! onda: nemam pojma kad ću slavit... zauzeta mi je tulumara iduću subotu... probaj za petak rezervirat... i slično... danas... na poslu idem pogledat mail... vidim da je debela onlajn... gledat ćemo sutra tekmu tu i tu... može! poslije cugamo? ofkors! međutim... ni u jednom trenutku mi ne sine - što?? pa da ženi čestitam rođendan!!! ja sam loša frendica... ili senilna... ~ ~ ~ da se barem malo iskupim: SRETAN ROĐENDAN NAJDRAŽA DEBELA!!! Pusa!!! |
10.10.2007., srijeda
wish me luck
|
dakle... sutra je taj povijesni dan... točno u 12h... molim sve koji me znaju... da mi drže fige... na rukama i nogama... unaprijed hvala! |
09.10.2007., utorak
the ones that got away
|
bolje bi bilo reći - the ones i ran away from... zadnji u nizu je bio nju gaj... na prvom spoju (koji se btw dogodio nakon prvog sexa - uvijek sve naopako kod mene...) sjedili smo na cugi... jedno kraj drugog... pričao mi je nešto zanimljivo... ali ja se nisam mogla koncentrirati na to što on priča... jer sam naime vodila u glavi razgovor sama sa sobom... išao je otprilike ovako: daj pogle, pa on je čak i zgodan... osim što je pametan, zanimljiv, smiješan i čini se dobar dečko... ali nema leptirića... super je građen... dobar je u krevetu... tj. autu... i misli da je tvoj aparatić za zube nešto najslađe... da, ali nema leptirića... jebeni leptiri... tomislav u ovog sam čak bila zaljubljena... ili sam tako mislila... cijelih 2 tjedna... tingles and everything... sve dok nisam udahnula i osvrnula se na sve... -> eufemizam za usrala se ko grlica... odjednom su se leptiri pretvorili u kamenje u mom želucu... nije lijepo završilo... bio je ljut... osjećao je kao da sam mu nešto obećala... a ja sam bila ljuta jer ja nikome niš ne obećajem... i tak... marko na prvom spoju napravio je kardinalnu pogrešku... rekao mi je da mu fali malo nježnosti u životu... kreten... izbjegavala sam ga nakon tog 3 tjedna... a odonda sam ga vidjela samo jednom kad me poljubio i pitao: zašto se nisi javila? slegnula sam ramenima... ivan dalmatinac e da ga jebeš ovdje imam legitiman razlog... frajer se toliko loše ljubio da je to bilo prestrašno... pokušavala sam to opisat frendicama, i moram priznat riječ ventilator je često bila upotrebljavana... naravno, bio je komad... i to zanimljiv, s dobrim smislom za humor i dobar dečko... sve same mane... bruno ne znam zapravo kaj tu nije štimalo... uvijek velim da mi je to bila najbolja veza u životu... ne kužim zakaj se nisam mogla zaljubit u njega... mislim, nije ni on u mene bio zaljubljen... i oboje smo bili vrlo zadovoljni s tom činjenicom... ok... valjda je tu krivica obostrana... nismo se potrudili... G jedan od mojih najboljih prijatelja... zgodan, pametan, identičan smisao za humor ko ja, i isti ukus u filmovima... njega sam odjebala zbog čega ono? aha, zaljubio se u mene... kreten... koja je zapravo poanta ovog vjerujem ne posve nezanimljivog prisećanja?? poanta je - toliko muškaraca umom životu, a nijedan "pravi"... možda nije stvar u njima... možda je stvar u... ne znam... meni?? ili lov na leptire i nije tako loša stvar... |
08.10.2007., ponedjeljak
weekend report...
|
ne... nisam bila obuzeta dobrim duhom učenja... nije to razlog zbog kojeg sam markirala na blogu... razlog je čista i neprikosnovena lijenost... tako je... zadnjih 48 sati provela sam buljeći u ekran... gledajući tv i igrajući igrice na kompu... ~ ~ ~ jutros... probudila me vika i dreka... shvatila sam odmah što je u pitanju... naime, to nije prvi put... moja najdraža susjeda jutros je odlučila pisati zadaću sa svojom kćeri... a to nije baš najugodniji način da vas se probudi... in her defense moram reći da je ovaj puta odabrala prikladniji sat... znalo se dogodit i da me probudi u pol 8 nedjeljom ujutro... nakon što sam se prilično pijana onesvijestila sat vremena ranije...  ako se ne varam jutros su pisale zadaću iz engleskog... and let me tell you - the girl is not gifted in languages... ~ ~ ~ za danas navečer sam se dogovorila za kino... i to na slijepo... naime... nemam pojma kaj ćemo gledat... moglo bi bit zanimljivo... a moglo bi bit i sranje...  u kino idem s tim jednim frendom... kojeg znam već... 6-7 godina... o maj gad kako sam stara... fuj... enivej... nedavno je prekinuo s curom... a naše zajedničke frendice (one iste koje misle da sam ja samantha  ) su zaključile kak bi bilo super da se nas dvoje sad spetljamo...kao - dugo smo prijatelji, to je super temelj za vezu... naravno... to mi je bilo smiješno... isprva... nakon što sam si malo razmislila... i dalje mi je bilo smiješno... ali... zaključila sam da tu možda ima nečeg... ne u ovom da je prijateljstvo super temelj za vezu, to stoji... nego u tome da bih se mogla spetljat s njim... eto... još jedan dokaz da sam podložna utjecajima... razmišljam o tome... međutim... moja najveća nedoumica je trenutno ova: -> da li je on meni zbilja napet ili sam si ja to zabrijala??? pokušavam li sama sebe nagovorit... opet... ako je tako... to ne bi završilo dobro... znam... jer sam se već u nekoliko navrata pokušala nagovorit... ima li tko pametan savjet? |
03.10.2007., srijeda
ufff...
|
namučih se... kad neću, pa neću zamolit nekog stručnijeg da mi mijenja skin... uostalom sto puta se još predomislim u toku rada... brijem da bih izludila tu jadnu dušu koja bi mi to radila... al inače sam draga... ~ ~ ~ na poslu sam besramno pol jutra provela radeći šalabahter za upcoming ispit... iako već negdje trećinu tih informacija znam... ili brijem da znam... znam... već sam dosadna s tim svojim ispitom... al baš me briga... usrećuje me razmišljanje o tome... ~ ~ ~ šutnja još traje u casa de tenkgirl... i ne znam koliko će još trajati... dok ja opet ne popizdim valjda... al trenutno nisam in d mud za rasprave... jer... rasprave izgledaju ovak: mama ne možemo više plaćat tolke kredite, kaj ćemo napravit? ne znam... vidjet ćemo... al kak ćemo živjet? bit će nekako... slijede moja uvjeravanja, vikanja, argumenti... a na kraju i suze... ne znam... vidjet ćemo... slijeganje ramenima... tu ja bijesno odlazim iz kuhinje i zalupljujem vratima sobe... onda ona stiže da se posvađamo oko toga što sam ja zalupila vratima... jer... to je ono bitno u cijeloj situaciji... činjenica da smo na rubu bankrota = obično histeriziranje, pa svi imaju problema! naša nepostojeća komunikacija = gluposti! moje suze / pokazatelj da sam na kraju zadnjeg živca = nebitne! bla, bla, bla... i tako svaki put... ne da mi se... uostalom moram učit... |
02.10.2007., utorak
neuobičajeno dobar dan...
|
započeo je bez veze... odspavala sam duže... išla sam prijavit ispit, a budući imam mrak šefa nisam ni dolazila na posao prije faksa... onda je krenulo... moja neuobičajeno glupa tajnica nije došla na posao... naravno, kad osobe na koju inače nikad ne računam nema - taj dan je baš trebam... ok... riješila sam niz birokratskih sranja o kojima mi se ne da pisat... a onda me dočekao redovni posao... ~ ~ ~ znam... ovo ne zvuči kao "neuobičajeno dobar dan"... bare with me... ~ ~ ~ poslije posla sam imala dogovoreno "učenje" u birtiji kraj posla s Kolegicom... ona je u zadnjih tjedan dana acctually pročitala skriptu... ja sam pročitala prvih 10 strana... zasjele smo... naručile kavu... i ne bih vjerovala da nisam bila tam... krenulo nas! da, ljudi su nas malo čudno gledali... al nama je pucalo za to... znanje se naprosto slijevalo u naše glave... to mi je bilo najproduktivnijih 2 sata u zadnjih par godina... došla sam doma razmjerno rano i bez osjećaja krivnje zasjela pred tv... |
01.10.2007., ponedjeljak
...
|
da... to je jedna od mojih očaravajućih osobina... naime... povremeno mi u kratkom vremenu raspoloženja osciliraju u toj mjeri da to graniči s bipolarnim poremećajem... šarmantno...  evo i ovaj smajli me čisto lijepo opisuje... pucanj u glavu s osmjehom na licu... |
