tenkgirl
01.05.2007., utorak
pismo neprijatelju
|
najdraži moj! znam da ti moram reći zbogom. kao što znam da će ona rupa uvijek biti prazna. iako je opći konsenzus da "vrijeme liječi sve rane" i "doći će već netko drugi tko će je popuniti"... ali ti znaš da ja nikad nisam baš vjerovala drugima. oprosti mi! ovo nije onaj primi-me-nazad oprosti. ali to već znaš. ovo je onaj nikad-te-nisam-htjela-povrijediti oprosti. ovo je prvi put da to priznajem i sebi i tebi, ali jesam, radila sam protiv tebe. radila sam protiv nas. je li to bio strah? ne znam... i ne želim znati. moja samoanaliza nikad nam nije donijela ništa dobro, pa neće ni sada. evo i u ovom trenutku, bole me ona mjesta u meni koja su boljela pri svakom tvom poljupcu... osmjehu... iako to više nije ona slatka bol. tada nije postojala stvar koju ne bih podijelila s tobom. i to je jos jedan dokaz da je nasa prilika zauvijek izgubljena. jer sada postoje stvari koje ti ne bih mogla pokazati ili reći. pa i ovaj blog je gotovo jedna od njih. ali ti znas da sam ja strogo all or nothing tip žene i s vremenom bih počela mrziti samu sebe jer ti nisam dala sve. a počela bih mrziti i tebe jer nisi uspio srušiti SVE moje zidove. a to ne želim. ne mogu te mrziti i ne mogu te prezirati. a vjeruj mi, pokušala sam. najljepši i najgori trenuci su mi bili uz tebe. i znam da svi oni neće nestati. ostat će zauvijek negdje duboko u meni. i moram ti reći, samo tebi - ne želim da ih itko ikada dotakne ili čak i nasluti. oprosti mi, srechice! i voli me! voli me kao što ću ja uvijek voljeti tebe. neće to biti ona ljubav koju smo mogli imati, ali znam da ćeš me se sjetiti s osmjehom, a ne s gorčinom. i to mi je dovoljno. |
