| lipanj, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
neko je jednom reka da je najlakše glumit nekakvog luđaka koji stalno vrišti ili plače, a da je puno teže glumit normalnu osobu koja ima normalne reakcije.tako je puno lakše sist i napisat sta ti je sad u glavi ako si ljut ili živčan ili zbunjen zbog nečega. a ja sam onda gadno zajebala stvar. jer ne znam kad sam zadnji put bila ovako DOBRO. ne super super super fun fun fun ludo ludo ludo, nego jednostavno DOBRO. zvuči dosadno, ali nije. prije 10 dana, kad sam pokrenila ovaj blog, bila sam.. nikakva, eto kakva sam bila.. umorna od ispita, i onih koje sam dala i onih koje sam pala, umorna od istih ljudi, istih mista, izlazaka na istu shemu, ostajanja doma na istu shemu. ma, sori, ljudi, ali bilo mi je dosta i zagrebačkog naglaska, i tramvaja, i riječi poput "brijem", i činjenice da su svi letili negdi za nešto.. i pomislila sam na trenutak na prošlu jesen, na savršenu lijenu proslu jesen, kad sam dva tjedna visila u prijateljevom stanu, s ljudima koji višenje čine najzabavnijom stvari na svijetu. nisam ni primijetila koliko mi to fali, to izlaženje bez razvikanih mjesta, bez potrage za tipovima, bez alkohola (dodushe, tad je pod obavezno bilo s biljnim začinima, ali nije to bilo toliko bitno, meni barem) a zadnjih 10 dana, savršenih 10 dana, uživala sam u toliko malih stvari da mi se naprosto čini nepoštenim da jedna osoba bude toliko sretna na istoj planeti s toliko ljudi kojima je život odvratan. dio mene je uvjeren da ću sutra u autobusu za zagreb doživit neku tešku prometnu nesreću od koje ću živit u agoniji dok ne umrem, a to će bit za nekih 10 godina, tako da još uvijek umrem mlada, ali da opet dovoljno dugo osjećam bol. srećom, već sam usvojila da svemir uopće nije fer, a ovih je dana, čini se, na mojoj strani. nisam ni znala da sam po nešto došla u ovaj grad, ali vraćam se s nekim novim baterijama. ...ovdje ide hvala ljudima koji su za to zaslužni, jer sam nekako pokušavala izbjeć nji nji oproštaje, i jer sam nekima obećala da me ne moraju grlit.. :P idem u zagreb pilat neke ljude pokusavajući im objasnit kakvu čaroliju nose turska kava (nescaffe my ass!), cedevita i plastični stol na balkonu :) vap-šu-vari-vari... |
|
obicno mislim da sam okruzena nadasve cudnim ljudima i da sam dosla do tocke kad me nista ne mozhe iznenadit.. onda se svako toliko vozim vlakom na relaciji zagreb-split, i 7 sati zarobljenosti sa jednom do pet osoba uvijek me natjera da preispitam to.. za sada niko nije uspio nadmasit jednog starog koji se vozio sa mnom prosle godine, i putem popio 2 litre vina iz plasticne boce. on je smrdio, citav kupe je smrdio od tog vina, ali covjek nije dao da se ni na trenutak otvori prozor jer "ce ga bolit kosti od promaje". ja sam bila u nekoj tocki kad je svijet bio probavljiv samo ako ga potpuno ignoriram, pa sam dozivljavala samo muziku na discmanu. kimnula sam glavom nekim ljudima kad su usli, ali nije me zanimalo tko su ni koliko ih je. ako su mi i pokusali nesto rec, to do mene nije doslo. ail, u nekom je trenu trebalo promijenit cd. vidjevsi da sam skinula slusalice, stari me upita - a djevojko, a sta ti je to.. to.. to sto meces na glavu? - ?? mmm, pa to je... muzika.. slusam muziku kroz to - a muziku cujes? a jesi li ti neka pjevacica? - ???? ne, nisam pjevacica - a sviras nesto? - ne, nista ne sviram - pa zasto to onda slusas? ja sam mislio da si pjevacica pa ucis kako se pjeva.. a stas slusat to tako bezveze... - (tu sam ja vec fascinirana) hehe, pa ne moram se ja bavit muzikom da bi uzivala u njoj.. mislim.. hmmm... (nikad nisam mislila da cu nekome ovao nesto obajsnjavat)...kao sto ne morate bit pisat da biste citali knjige - ne bih znao, ja ne znam citat u iducih 5 minuta ispostavilo se da je covjek neki seoski nadrilijecnik. nesto mi je objasnjavao o mojoj energiji koja kad umrem odlazi na sunce, a onda me molio da ne stavljam vishe te slusalice na ushi jer mi tako struje teche kroz glavu (?) i narusava prirodnu energiju. valjdame zbog toga nece pustit na sunce kad odem gore, ili tako nesto.. uglavnom, cijele sam se te price sjetila jer sam zakljucila da ja moram malo naucit kako se pishe ovo sranje.. da vidim sta su ljudi tu jos radili i sta im je sve padalo na pamet.. (i ne, necu citat samo one na cool listi, ali odnekud moram pocet..) stoga, shea, uchi tamo i ne cendraj mi sto ne pishem.. mah mah :) |
- nisam nista pisala na blogu jucer, totalno mi prazna glava, nista mi ne pada na pamet- mozda zato sta si zadnja dva dana svo vrime u kuci - prva stvar, nije istina, sinoc smo bili na balkonu. druga stvar, koji cu kurac izlazit kad mi svi dodju vamo (prema rijecima lika sa lebovogbloga; "mozhe i donesi litru") - ma je ali ono.. ovde ti je sve super, niko te ne zivcira, pa nemas o cemu pisat.. ko ikad pishe kako mu je sve super.. izadji na 5 minuti vani, vidit ces da ce te nesto iznervirat pa ces imat sta pisat na blog.. - kmeeee.. necu, lino mi je. gledat cu dadilju, ona me nekad nervira malo kasnije... - smislila sam: rucat cemo manistru s polodovima mora. idem do keruma kupit one zamrznute pizdarije - oukej jos malo kasnije.. (vracam se iz keruma, obviously) - funny story - do tell - dodjem ja do malog keruma,koji mi je blizhe, i poljubim resetke. zakljucim: i mislila samd da ce ga zatvorit, koji ce nam kurac 3 keruma na 100 metara.. nista idem, dalje, do onog veceg.. sad vec postaje ocito da su zatvoreni redom svi objekti osim kafica i sportskih kladionica.. btw, otvorili su kafic koji se zove no sikiriki.. - o super, moramo ic tamo na kavu - to sam i ja prvo pomislila. pa sam skuzila da pustaju stavrosa. - ne moramo ic tamo na kavu - e, dakle, sve je zatvoreno. pa sam putem kuci zakljucila da je ocito neki praznik, ali mi nije bilo jasno koji.. onda sam se sjetila da svake godine kad uleti neki praznik za koji mi nije jasno odakle je dosha, ispadne da je dan drzavnosti.. - e vis, moga bi bit - a mogla bi se kladit da je prosle godine bija 8.10. jeben ti hrvate.. taj dan drzavnosti valjda po uzoru na uskrs pada na drugi datum svake godine.. samo sta uskrs pada uvik u nedilju, a bice su dan drzavnosti namistili da pada na petak, da se spaja sa vikendom.. - pih, dodjavola.. a je l te bar iznerviralo, ajde pishi blog da mogu uchit na miru (moja sugovornica ocito nije Prava Hrvatica jer uci na praznik) |
prije par miseci pisala sam seminar iz razvojnog dushoslovlja 2 na temu "utjecaj djece na razvoj odraslih". kao, istrazivaci su pitali neke roditelje i ucitelje da li je bilo situacija da je dijete nesto reklo ili ucinilo sto ih je promijenilo na znacajan i trajan nacin. onda su odgovore roditelja klasificirali u 4 kategorije djecjeg utjecaja na razvoj odraslih, od kojih je jedna bila "djeca kao nadahnuce" mislim da je ocito na sto se to odnosilo; na ono prekrasno djecje "zasto ovo, zasto ono, kako ovo, kako ono..".. neki je ucitelj u izvjestaju rekao da mu se u jednom trenu ucinilo da klinci postavljaju prava pitanja, o stvarima koje su zbilja vazne, ali se s vremenom nekako prestanes njima bavit.. pishuci taj seminar, skuzila sam da sam na gadnom gubitku sto nemam nekog klinca u blizini, koji bi me podsjetio kako se to ono radi, pa sam krenula sama.. bila sam sa sestrom na sladoledu i pocele smo neku raspravu na temu "od cega se radi bijela cokolada?". ideje koje su pale u tih par minuta bile su siljedece: mario i neka cura koja je naisla da pozdravi maria: od mlijeka moja seka: od onoga od cega se radi bijeli dio lino lade.. ja: dakle, od ljesnjaka..? sva uzbudjena kako sam otkrila to neko super pitanje na koje svi imaju razlicite odgovore, iznijela sam temu na njuze, na izvjesnu grupu koju posjecuju neki meni dragi ljudi... da vidim sta ce lumencici smislit.. al taman sto je artrus uspio reci: da nije od rize (a padale su i neke asocijacije vezane za severinin filmic, jer to su bili ti dani), pojavila se tamara sa "za boga miloga, nauci se koristit googleom... evo, kad si lina, sad cu ti ja.." i poslala mi link za sajt gdje je sve objasnjeno do u detalje.. tako sam shvatila sta je znacilo kad mi je neko davno davno rekao da su pitanja zabavnija od odgovora.. pa ovdje necu odat sta je pisalo u tamarinom odgovoru. i za one koji imaju hrabrosti negooglati: od cega se radi bijela cokolada? a za ostale, nesto sto necete nac na google-u. nalazite se u jednoj prostoriji sa tri prekidaca, od kojih svaki pali jednu od tri zarulje u prostoriji 2. kako cete otkriti koji prekidac pali koju zarulju, ako mozete otic u prostoriju 2 samo jednom? (u ovom slucaju je odgovor zabavniji od pitanja) |
|
tuzit cu autoprijevoznu kompaniju croag, mater im petrovu.. citav dan ne mogu pomaknit vrat jer je sjedala dizajnirao neki mizantrop, pa je onaj dio di dodje glava nagnuo malo prema naprijed.. 6 sati mi je glava stajala u polozaju koji je prirodan kao josipa pavicic yo. danas se, naravno jedva miche. i sto se, uostalom, desilo sa onim da vozaci svako sat do dva stanu na neko misto di se covik mozhe popisat? ima da obavis sve sto ti triba u macoli ( a macola je 3 sata udaljena od splita i od zagreba, pa se ti slikaj ako nemas jak mjehur). i kad udjes u knin i taman pomislis "u super, jos ura ipo do kuce" vozac odluci da ce on popit kavu u lokalnoj birtiji i da stojite u kninu 20 minuta (na jeziku vozaca croagovih autobusa, 20 minuta znaci pola sata, ali ko broji..) i ostave te na starom smrdljivom autobusnom/zeljeznickom kolodvoru, nigdje u vidokrugu ne vidis nijedan normalan ducan ili trafiku, a ne zelis se previse udaljavat jer ko zna ko tu sve ima ptsp.i onda dok kondukter stipa konobaricu i narucuje "jednu kracu", ti citas plakat za neki ka koncert lokalnih bandova i sinjas da se jedan bend zove no women allowed ili tako nesto.. onda pocnes citat osmrtnice na zidu do.. umrla neka baba stana, 1911. godiste, i totalno lici na jednu drugu babu stanu, iz mog sela.. totalno cudno, moran pitat baku kako je baba stana.. uglavnom, dodje mi da osobno idem popravljat tu prugu da vishe prorade vlakovi, pa makar dva tjedna trajao put zg-st, jer da vishe nikad ne sjednem u jedan autobus, ne bi mi falilo... |
|
neki dan sam gledala generaciju x, napokon. tj, gledala sam sve osim prvih 15 minuta, i one scene kad edward norton ubije onog crnca, jer su mi rekli da je bolje da tad zatvorim ochi. kao, ispricali su mi sta se desi, ali drugacije je kad vidis.. uglavnom, zaprepastilo me kad sam gledala te ljude i slusala njihove price, nekako sam mislila da toga smao u nas ima... pa nisam znala kako da se osjecam glede toga na kraju, da li da mislim "u jebote ima ih jos!" ili "hvala nebesima, ima ih i kod njih.. ipak nije istina da se budale samo kod nas kote" onda sam se sjetila kako sam prije dvije godine otkrila na netu neke zestoke ustaske stranice, sitila sam se kako smo varili na njihove govore i komicne ozbiljne face dok pokazuju visinu kukuruza (covjek se umori od zgrazanja, pa se mozhe samo smijat). jedna je moja prijateljica pokusavala napravit adresu crvenaarmija@crnalegija.com, ali bi je neki kreten stalno ukida.. sons of a silly person.. uglavnom, sretan vam dan antifasisticke borbe (je l se to cestita?) |
-zamisli da hrvatska pobijedi veceras, sta bi tooo biiilooo...- ceznutljivo je uzdahnuo vozac autobusa prijevozne tvrtke croag, negdje oko knina, krecuci se prema splitu-Uiiiiiiiiiiiii! - mahnuo je rukom suvozac stvarno, zamisli da hrvatska pobijedi veceras englesku na cetvrtfinalu europskog prvenstva u nogometu..bio bi to kraj zivota kakav smo znali.. mislim, svijet bi definitivno morao priznati da smo cunke, da pobijedimo englesku samo 2 dana nakon sto je na trgu bana jelacica podignuta zastava europske unije (to je isto bio life-changing event za sve nas..) stotine ljudi obogatilo bi se prodajom knjige "gdje sam bio kad je hrvatska pobijedila englesku na cetvrtfinalu europskog prvenstva u nogometu 2004." vinko stefanac vodio bi novi reality show na temu "hrvatski beckham" gdje bi mlade nogometne nade ucile kako postati pravi metroseksualac, i naravno, pisale knjige.. dajte, ljudi, give me a fuckin' break, manje mi je dizalo tlak kad se cijela zemlja vrtila oko severinine *** nego sad kad se vrti oko crno-bijele lopte... (u,damn... neva, nemoj me mrzit...) uglavnom, dok 2 do 4 milijuna Pravih Hrvata gleda utakmicu, ja sam po prvi put nakon 4 ipo miseca dosla doma i sad ekstaticno.. ma sve, sve radim ekstaticno.. ekstaticno sam otkljucala vrata, skocila u zagrljaj staroj debeloj macki, ekstaticno sam otvorila frizider trazeci sta ima jest, ekstaticno pretjerala s maslinama.. sad pishem malo manje ekstaticno - malo me buni sto mi je tastatura puna prasine, pa mi klize prsti.. cudno, tako nesto nikad nisam vidila... |
vidim sad da pod opisom bloga spominjem tu nekakva vruca ljetna popodneva.. dupe moje ce bit vrucih ljetnih popodneva, ako je vjerovat mojoj frizerki (a ocito joj vjerujem kad se stalno vracam u taj salon), imat cemo citava dva normalna tjedna u ovom ljetu.. e, sad, ako je jos istina ono sto sam vjerovala u srednjoj (da se svemir vrti oko mene), ta bi dva tjedna trebala bit zadnji u 8. i prvi u 9. mjesecu, kad sluzbeno proglasim da je vrijeme da se uhvatim u kostac sa razvojnom2 i osnovama biologije..vec nas vidim kako idemo u motovun sa kisobranima i provodimo svo vrijeme igrajuci na karte u satoru.. (hmmm, uz par dodatnih sastojaka, vidim i kako se super provodimo u tom scenariju), vidim kako mi iznenadni pljusak upropastava ljetnu obucu, za koju se ispostavi da je (doslovno!) napravljena od papira (it's been known to happen.. proklete cicije..) vidim kako umjesto nocnog kupanja biram da ostanem lezat kuci s mackom u krilu, gledajuci reprizu six feet under, jer uvijek mogu gledat reprizu six feet under kao sto cu i danas umjesto djiravanja po jarunu djiravat po stanu trazeci stakora, jer to je pretty much sve sto trazim u zadnje vrijeme.. prije sam trazila kljuceve i daljinski, pa momka, pa smisao.. sad imam to stakorche koje pustim po stanu da njuska, cisto jer je najsladja kad njuska.. onda se zavuce negdi, a ja je moram nac i vratit u kavez prije nego sto dodje mama/gazdarica/neka od mojih rozih prijateljica koja bi se srusila da vidi stakora kako mi trci po stanu.. istini za volju, trazenje stakora nije nimalo jednostavan posao, naprosto zato sto se malo djubre ne da namamit dva puta na isti nacin - sto je upalilo jucer definitivno nece upaliti danas.. jedino sto uvijek voli ako radim jogu da mi se petlja medju noge.. |
|
zašto ovaj blog? . . . pa ako malo razmislim, škoriću, sve si ti kriv.. i ljubica mare... kojoj sam prosle godine, i dio ove, pisala ogromne mejlove svako par dana, i tako napokon potpuno ukinila pisanje dnevnika.. (radi dnevnika koji uzvraćaju udarac, kako su mi kasnije objasnili..)..kad je ljubica mare prestala tako često dolazit na net i odgovarat na mejlove, pojavio se drug škorić, pa me on opet navuko.. i sad ljubica mare i drug škorić odu učit.. i ne pišu.. i onda ni ja ne pišem.. goddamn računarci.. :)) pa evo, prije svega, za moje prijatelje kojima iz n razloga ne pišem mejlove, a nekad bih im baš voljela ispričat neke stvari (silim se da pišem sa palatalima, ali mislim da neću dugo izržat..ni rukom više ne pišem kvačice..) i za mene, da se imam s čim igrat idućih 10ak dana, dok mare pored mene bude spremala ispite, a ja izbjegavala istu aktivnost.. . . . . ne volim baš početke jer nikad ne znam šta da radim s njima. pa ovog odrađujem rutinski čisto.. e, samo...da me ne tuže... moram naglasit da je naslov stranice od tome bebića, iz istoimene pjesme.. toma bebić rulz, ta stvar rulz, a ja sam samo malo posudila jedan komadić.. ne se ljutit, bebiću.. :)) |