| lipanj, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
neko je jednom reka da je najlakše glumit nekakvog luđaka koji stalno vrišti ili plače, a da je puno teže glumit normalnu osobu koja ima normalne reakcije.tako je puno lakše sist i napisat sta ti je sad u glavi ako si ljut ili živčan ili zbunjen zbog nečega. a ja sam onda gadno zajebala stvar. jer ne znam kad sam zadnji put bila ovako DOBRO. ne super super super fun fun fun ludo ludo ludo, nego jednostavno DOBRO. zvuči dosadno, ali nije. prije 10 dana, kad sam pokrenila ovaj blog, bila sam.. nikakva, eto kakva sam bila.. umorna od ispita, i onih koje sam dala i onih koje sam pala, umorna od istih ljudi, istih mista, izlazaka na istu shemu, ostajanja doma na istu shemu. ma, sori, ljudi, ali bilo mi je dosta i zagrebačkog naglaska, i tramvaja, i riječi poput "brijem", i činjenice da su svi letili negdi za nešto.. i pomislila sam na trenutak na prošlu jesen, na savršenu lijenu proslu jesen, kad sam dva tjedna visila u prijateljevom stanu, s ljudima koji višenje čine najzabavnijom stvari na svijetu. nisam ni primijetila koliko mi to fali, to izlaženje bez razvikanih mjesta, bez potrage za tipovima, bez alkohola (dodushe, tad je pod obavezno bilo s biljnim začinima, ali nije to bilo toliko bitno, meni barem) a zadnjih 10 dana, savršenih 10 dana, uživala sam u toliko malih stvari da mi se naprosto čini nepoštenim da jedna osoba bude toliko sretna na istoj planeti s toliko ljudi kojima je život odvratan. dio mene je uvjeren da ću sutra u autobusu za zagreb doživit neku tešku prometnu nesreću od koje ću živit u agoniji dok ne umrem, a to će bit za nekih 10 godina, tako da još uvijek umrem mlada, ali da opet dovoljno dugo osjećam bol. srećom, već sam usvojila da svemir uopće nije fer, a ovih je dana, čini se, na mojoj strani. nisam ni znala da sam po nešto došla u ovaj grad, ali vraćam se s nekim novim baterijama. ...ovdje ide hvala ljudima koji su za to zaslužni, jer sam nekako pokušavala izbjeć nji nji oproštaje, i jer sam nekima obećala da me ne moraju grlit.. :P idem u zagreb pilat neke ljude pokusavajući im objasnit kakvu čaroliju nose turska kava (nescaffe my ass!), cedevita i plastični stol na balkonu :) vap-šu-vari-vari... |