28.03.2006., utorak

Mjesec ispred Sunca Mjesec ispred Sunca Mir 27: CNES Pomrčina Sunca 1999. – jedna od posljednjih fotografija snimljenih sa svemirske stanice Mir U srijedu, 29. ožujka, dijelovi Brazila, Afrike, Turske, središnje Azije i Mongolije imat će potpunu pomrčinu Sunca, dok će djelomična biti vidljiva iznad puno šireg područja, uključujući veći dio Europe. Unutar uske staze potpune pomrčine promatrači će moći vidjeti Sunčevu koronu, efekt 'dijamantnog prstena' i moguće velike Sunčeve baklje koje će se navirivati iza Mjesečevih planina. Izvan staze totaliteta, pogled će biti ponešto drugačiji, ali ne manje lijep: promatrači će vidjeti srpasto Sunce na nebu i srpaste sjene na tlu. Pogled iz svemira Astronauti na Međunarodnoj svemirskoj stanici imat će najjedinstveniji pogled od svih: Stanica bi trebala proći iznad Turske u vrijeme potpune pomrčine, što će astronautima dati veličanstven pogled – ne na Sunce, nego na tamnu Mjesečevu sjenu. Shematski prikaz pomrčine malo prije 11 sati 23. ožujka 2006. U trenutku potpune pomrčine nad Turskom, Stanica će biti ondje, 346 kilometara iznad tla i neće biti putpuno u sjeni, ali će biti jako, jako blizu – iz Međunarodne svemirske stanice bit će zakriveno 98% Sunca. Nažalost, astronauti neće uopće vidjeti Sunce jer na Stanici nema prozora koji bi gledali u tom smjeru. No, pogled na Mjesečevu sjenu, kako brzinom od gotovo 2000 kilometara na sat juri preko tla, sigurno će biti veličanstven.

- 14:58 - Komentaraj (1) - Isprintaj zanimljivost - #

26.03.2006., nedjelja

TAJNA SIBIRSKE KATASSTROFE-30.06.1908. TAJNA SIBIRSKE KATASTROFE - 30. 06. 1908. g. Početkom prošlog stoljeća u nepreglednim prostorima Sibira dogodila se jedna od najsnažnijih eksplozija u novijoj povijesti našeg planeta. O ovom zagonetnom događaju napisane su mnoge knjige, tisuće članaka i feljtona, ali je ipak Sibirska katastrofa ostala jedna od najvećih zagonetki svih vremena. Opsežna teorijska i praktična istraživanja omogućila su da se u velikoj mjeri razjasni priroda eksplozije, ali ne i njen uzrok. Literatura: TAJNA SIBIRSKE KATASTROFE - John Baxter, Thomas Atkins, KNJIŽEVNA ZAJEDNICA NOVOG SADA 1989. G.

- 18:05 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

24.03.2006., petak

Ubrzanim povećanjem broja 'glacijalnih potresa', koji nastaju uslijed velikih pomicanja glečera, raste i strah da će globalno zagrijavanje uništiti ledenu koru brže nego je itko očekivao. 'Potresi' nastaju tako da površinska otopljena voda ne otječe polako, kao kada bi se polako otapao divovski ledeni blok, nego prodire kroz pukotine na dnu glečera. "Jednom kad se nađe tamo stvara sloj koji pomaže 'podići' glečer sa stijene te on sklizne prema moru", kaže seizmolog Göran Ekström s Harvarda, koji je na Grenlandu vodio studiju o ledu. Glacijalne potrese otkrio je prije tri godine, kad je tražio 'neobične' zemljotrese, te je uočio da se nalaze u samom ledu. A ti potresi mogu biti prilični: 'komad' leda velik poput Manhattana i visok poput Empire Statea može prouzročiti potres od 5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Kad je njegov tim pregledao glacijane seizmičke podatke unatrag do 1993., otkrili su zapanjujuće povećanje broja potresa zadnjih godina. Svi, od 136 najbolje dokumentiranih zapisa, vodili su do 'glacijalne doline' kojom otječe većina grenlandske ledene kore. A deseci sličnih potresa zabilježeni su i na glečerima na Aljasci i Antarktici. Ekström kaže da je broj potresa varirao od 6 do 15 u razdoblju od 1993. do 2002., da bi 2003. skočio na 30; 2004. bila su 23 te 32 u prvih deset mjeseci 2005 – što se sve poklapa sa zabilježenim porastom temperatura na Grenlandu. Nestanak grendlanskog leda je i tema najnovijeg broja magazina Science Raspad Ovo otkriće dodatni je dokaz da je grenlandska ledena kora kudikamo osjetljivija na povećanje temperature nego što se to htjelo priznati. Iako su modeli u kojima su glečeri bili treturani kao divovske kocke leda predviđali vrlo sporo topljenje, studije provedene u zadnje vrijeme pokazuju da je, upravo zbog nakupljene vode, zbog koje glečer jednostavno klizne preko stijene, taj učinak puno brži. "Unutar nekoliko godina od povećanja temperatura, imate veliko povećanje u pomicanju glečera", kaže Ian Joughin iz Polarnog znastvenog centra Sveučilišta Washington u Seattleu. "Ako temperatura na Grenlandu poraste dva ili tri stupnja, stvari će se početi raspadati", rekao je Joughin New Scientistu. "Antarktika nije toliko osjetljiva na povećanje temperatura jer je prehladno za površinsko otapanje, koje je odgovorno za barem polovicu gubitka ledene mase na Grenlandu". Druge zastrašujuće vijesti dolaze dvije nove studije koje su proučavale razine mora i glacijacije prije 129.000 godina. To pada u razdoblje između zadnja dva ledena doba, kad je Arktik bio topao kao što će opet biti do 2100. godine – kada se oćekuje da će biti za najmanje 2,2°C topliji nego je danas. Paleontološki dolazi, koje su proučili Jonathan Overpeck i njegovi kolege sa Sveučilišta Arizona, pokazuju da je razina mora tada bila 4 do 6 metara viša nego je danas.

- 22:09 - Komentaraj (1) - Isprintaj zanimljivost - #

23.03.2006., četvrtak

Dvojica američkih astronoma su na internetskim stranicama udruženja koje svemir smatra općim dobrom objavili točne i vrlo detaljne povjerljive podatke o dva japanska špijunska satelita. Prema priznanju znanstvenika, pomoću tih podataka može se odrediti točna lokacija satelita iznad Zemlje te oni mogu biti upotrijebljeni u svrhu koju japanska vlada može smatrati prijetnjom. Savez zabrinutih znanstvenika (UCS), koji vode prestižni američki znanstvenici, objavljuje na stranici Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian podatke o svim satelitima u orbiti. Detaljnije informacije o japanskim satelitima, za koje japanska vlada tvrdi da služe za prikupljanje podataka, bile su tajne zbog sigurnosnih razloga. No, krajem prošlog tjedna UCS je dodao iscrpne i točne podatke o dva satelita – kao što su njihova visina, vrijeme inklinacije i orbite – svojoj on-line bazi podataka, koja je postavljena krajem prošle godine kako bi svima bile dostupne informacije o oko 800 satelita raznih zemalja koji kruže iznad nas. Znanstvenici iz Centra Harvard-Smithsonian zapravo su dekodirali podatke s dva "svemirska objekta", koje je kriptirane objavila Sjevernoamerička aerosvemirska obrambena komanda. Uočili su da podaci odgovaraju dvama satelitima te su informaciju odmah objavili na internetu. UCS Satellite Database Broj satelita po državama i namjeni S obzirom da on-line podaci dolaze iz preciznih orbitalnih podataka, svaka aktivnost u području gdje sateliti operiraju može se pratiti izračunom vremena orbite iz kojeg se može dobiti i vrijeme u kojem se satelit nalazi točno iznad naših glava. Od lansiranja japanskih satelita u ožujku 2003. NASA je privremeno objavljivala podatke o njima. No, kako su astronomi-amateri te podatke prenosili na druge stranice, NASA ih je prestala objavljivati, također zbog sigurnosnih razloga. No, tu će praksu biti teško primijeniti na stanici UCS-a, zbog toga jer vlasnici domene zagovaraju "svemir kao opće dobro". Na stranici UCS-a objavljeni su i podaci o američkim vojnim satelitima. Tako se zahvaljujući tim podacima otkrilo da u orbiti ima vojnih satelita kamufliranih u svemirsko smeće.

- 11:44 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

20.03.2006., ponedjeljak

NLO koji se vidio iznad Zagreba

- 10:41 - Komentaraj (2) - Isprintaj zanimljivost - #

18.03.2006., subota

Fizičari su objavili da imaju nedvojbeni dokaz da je svemir nakon big banga od veličine špekule narastao veći od sveg danas vidljivog svemira u samo bilijuntinku bilijuntike sekunde. Otkriće, koje uključuje varijacije svjetlosti mikrovalnog zračenja, prvi je neposredni dokaz koji podupire dva desetljeća staru teoriju, prema kojoj je svemir prošao kroz, tzv. inflaciju. Također pomaže u objašnjenju kako se materija nakupila u planete, zvijezde i galaktike u svemiru koji je počeo kao nevjerojatno mirna, supervruća juha. "To nam daje prve odgovore o tome kako se inflacija dogodila", kaže Michael Turner, pomoćnik direktora za matematiku i fiziku američke Nacionalne znanstvene fondacije. "To je apsolutno fenomenalno". Brian Greene sa Sveučiliša Columbia se slaže: "Promatranja su spektakularna, a zaključci fantastični". Istraživači su dokaze inflacije pronašli gledanjem blijedog odsjaja koji se širi svemirom. Taj odsjaj, poznat kao kozmička mikrovalna pozadina, nastao je kad je svemir bio star oko 300.000 godina – puno nakon što je inflacija napravila svoje. No, baš kao što fosili paleontolozima govore o davno izmrlom životu, uzorak svjetla u kozmičkoj mikrovalnoj pozadini daje uvid u ono što je bilo prije njega. Fizičare su posebno zanimale suptilne promjene svjetla koje slici mikrovalne pozadine daju grudasti izgled. NASA/WMAP Science Team Mikrovalno nebo: Slika prikazuje temperaturne fluktuacije stare 13,7 milijardi godina u rasponu od ± 200 mikroKelvina Fizičari su nova mjerenja tih varijacija predstavili na konferenciji za novinare na Sveučilištu Princeton. Mjerenja su provedena pomoću uređaja koji se zove Wilkinsonova mikrovalna anizotropna sonda (WMAP), a koji je NASA lansirala 2001. Prethodne studije podataka s WMAP-a odredile su starost svemira na 13,7 milijardi godina, plus-minus nekoliko stotina tisuća. WMAP je također izmjerio varijacije kozmičke mikrovalne pozadine toliko velike da se protežu čitavim nebom. "Ta prethodna promatranja jako su podupirala inflaciju, ali joj nisu bila neposredni dokaz", kaže Turner, koji nije sudjelovao u istraživanju. Nove analize pratile su varijacije kozmičke mikrovalne pozadine na manjim odsječcima neba – umjesto nekoliko, znanstvenici su gledali samo jednu milijardu godina 'u prošlost'. Bez inflacije bi promjene svjetla na manjim odsječcima neba bile iste kao i one uočene na većim dijelovima. No, znanstvenici su pronašli sasvim pristojne razlike u varijacijama svjetlosti. "Podaci podupiru inflaciju", kaže Charles Bennett fizičar sa Sveučilišta Johns Hopkins, koji je i objavio otkriće. Njega su na presici pratili kolege s Princetona, Lyman Page i David Spergel, koji su također sudjelovali u istraživanju. "Oduševljava me to što možemo reći sve, osim što se dogodilo u prvoj bilijuntinki sekunde svemira", dodao je Bennett. Fizičari kažu da su male grudice u mikrovalnoj pozadini počele tijekom inflacije. Iz tih su grudica na kraju nastale zvijezde, galaktike i planeti.

- 10:14 - Komentaraj (1) - Isprintaj zanimljivost - #

17.03.2006., petak

IO Io - otkriven 1610. - od Jupitera udaljen 422 000 kilometara - promjera 3 630 kilometara - ima tanku atmosferu, najvećim dijelom sačinjenu od sumpornog dioksida - vulkanski najaktivnije tijelo u Sunčevu sustavu - neriješena je tajna na koji način ionizirane čestice s Ia međudjeluju s ostatkom Jupiterova sustava

- 13:43 - Komentaraj (1) - Isprintaj zanimljivost - #

16.03.2006., četvrtak

NA Enceladusu može biti života Na Enceladusu može biti života NASA/JPL/Space Science Institute Fonatanasta vuklanska aktivnost na površini Enceladusa sa Suncem u pozadini Gejziri vodene pare na sićišnom Saturnovom mjesecu najvjerojatnije dolaze iz velikih zaliha tekuće vode, što znači da se ne može odbaciti mogućnost postojanja života u njoj. Enceladus je pun tekuće vode i ne može se odbaciti mogućnost da je udaljena luka puna života, kažu znanstvenici iz misije Cassini, nakon što su proučili gejzire ledenih čestica i vodene pare koje su 2005. pronašli na mjesečevoj južnoj polutki. Njihova analiza je samo odbacila mogućnost da se izboji vodenog leda sublimiraju direktno iz svemira. Umjesto toga, u vjerojatnijem scenariju, uključene su značajne količine tekuće vode koja vrije iz spreminka blizu površine Enceladusa. Taj zaključak ostavlja otvorenim škakljivo pitanje o energetskom izvoru koji vodu održava u tekućem stanju. Raspad radioaktivnih elemenata u mjesečevoj kamenoj jezgri, sam po sebi ne može stvoriti dovoljno topline za to. Otopljena jezgra klatratnih hidrata – oblika vodenog leda u kojem su zarobljene molekule plina – mogla bi pomoći Enceladusu u održavanju tempreture. Dodatno zagrijavanje moglo bi doći iz gravitacijske privlačnosti između Enceladusa i Dione, susjednog mjeseca. Prilike za naučiti nešto više bit će u sljedećem Cassinijevom preletu pored Enceladusa, koji je predviđen za 2008. A istraživanje predstavlja li Enceladus ili ne bona fide zonu za život, bit će posao budućih misija. "Prisutnost tekuće vode nadilazi i najluđu maštu", kaže Carolyn Porco, šefica Cassinijevog tima za snimanje. "Ako ne napravimo ništa više, to otkriće je dovoljno da kažemo kako je vrijedilo financirati i provesti misiju Cassini".

- 19:37 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

15.03.2006., srijeda

Pomrčina mjeseca Kad se danas podigne pun Mjesec, možda primijetite nešto neobično – tamnu sjenu koja pada preko njegove južne polutke. Ta 'sjena' pripada Zemlji i ako je vidite, gledate penumbralnu pomrčinu. Prema folkloru, ovotjedna će pomrčina biti Crvasti Mjesec. To je najava toplih proljetnih dana, otapanja tla i cvrkuta ptičica... Penumbralne pomrčine nisu dramatične kao potpune i uključuju samo blijede sjene, dok se potpune ogledaju u tamnoj crvenoj jezgri unutar sjene. No, obje su lijepe za gledanje. Maksimum pomrčine bit će od 23:18 14. ožujka do 00:18 sati 15. ožujka i moći će se vidjeti iz Europe, Afrike i istočnih dijelova SAD-a. Inače, ovih je dana Sunce iznad Egipta već drugi put postalo – plavo! To je nuspojava vrlo finih čestica prašine koje visoko u zrak dižu sezonske pješčane oluje. Ajmen Ibrahem Plavo Sunce iznad Aleksandrije 7. ožujka 2005. "Jaka kamasin pješčana oluja prošla je Aleksandrijom 7. ožujka. Sunce koje sije kroz prašinu postalo je plavo", objavio je astronom Ajmen Ibrahem iz Aleksandrijske biblioteke. Plavo Sunce nastaje kad je zrak ispunjen česticama prašine mrvicu većima od valne duljine svjetla. Od toga se zrak ponaša kao filter, zadržavajući crvenu i dopuštajući plavoj svjetlosti da prođe. Za 'maksimalno' plavo Sunce, sve čestice moraju biti skoro iste veličine – oko milijuntog dijela metra u promjeru. Kamasin oluje su na glasu po upravo takvim česticama. Kako su pješčane oluje u Egiptu tek počele, promatrači noćnog neba moraju imati na umu da gdje ima plavog Sunca, može biti i plavog Mjeseca, pa čak

- 16:01 - Komentaraj (3) - Isprintaj zanimljivost - #

14.03.2006., utorak

- 18:24 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

Tko je ubio Kennedya? Tko je ubio Kennedya? napomena: JFK i njegovo ubojstvo jedan je od totalno opširnih, intrigantnih slučajeva, kojim se možete baviti desetljećima, čitajući izvještaje, gledajući slike, analizirajući podatke. Na žalost, nemam toliko vremena da se posvetim ovom baš tako, i ovo što ćete pročitati tek je maleni uvod u cijeli slučaj. Imate li interesa, navedeni linkovi i ponuđene materijal za kupovinu, upoznat će vas detaljnije sa ubojstvom JFK-a... John F. Kennedy rođen je 29. svibnja 1917. godine, u Brooklineu, Massacushetssu, u obitelji irskih katolika, koji su u SAD stigli još u deventaestom stoljeću. Otac JFK-a u svoje je vrijeme bio priznati bizinismen, koji se obogatio i postao multimilijuner. Svojevremno je bio i ambasodr u Velikoj Britaniji, ali i šef Securities and Exchange Commison-a. Zajedno sa ženom, Rose, imao je vrlo velike ambicije za devetero djece. JFK je nakon završenog koledža, završio i Princeton, a početkom Drugog svjetskog rata, ušao je u US mornaricu, koju je aktivno služio do 1943. godine, kada je PT 109 kojim je komadirao potopljen. Biografski podaci kažu da je Kennedy herojski spašavao posadu i putem zaradio malariju. S vojnih se dužnosti skinuo 1945. godine. Već je 1946 postao kongresmen, a 1952. godine senator. Tijekom obavljanja dužnosti senatora, bio je i dugo vremena bolestan, pa ih kažu, i nije najbolje obavio. Ipak, to ga nije spriječilo da se 1960. godine kandidira za predsjednika Sjedinjenih Država, pobijedi te postane 35. predsjednik Sjedinjenih Država. No, nećemo se ovdje baviti preopširno ovakvim detaljima, već naravno, ubojstvom JF Kennedya, i pitanjem na koje se već nekoliko desetljaća traži odgovor: tko je ubio John F. Kennedya? Godine 1963. JFK je bio na predsjedničkoj turneji, koja ga je trebala pripremiti za izbore 1964. godine. 22.10.1963. godine, u Dallasu, netko je Kennedya ubio. Zbilo se to na Dealey Plazi, koja se počela graditi sredinom tridesetih godina, a nazvana je po George Bannerman Dealeyu (1859-1946), izdavaču Dallas Morning News novina. Kennedy je u Dallas stigao u 11 i 40, a dočekan je s oduševljenjem. U otvorenom se automobilu vozio sa guvernerom John Connalyem, njegovom i svojom ženom. Na spomenutu Plazu, Kennedy je stigao u 12:30, a nakon što je automobil prošao Stemmons Freeway znak, odjeknuo je pucanj. Kasnije, guverner Connaly je rekao kako je bilo više pucnjeva; ili je pucalo više osoba, tvrdio je, ili je bilo riječ o automatskoj pušci. Tajna je služba, kažu svjedoci, djelovala poprilično sporo. Četrdeset i pet minuta kasnije uhićen je Lee Harvey Oswald, zbog ubojstva policijskog oficira JD Tippita. Nakon nekoliko sati nelegalnog ispitivanja, bez advokata, optužen je i za ubojstvo predsjednika. Kada ga je policija nekoliko dana kasnije (24.10.1963) sprovodila u državni zatvor, u policijskoj ga je garaži ubio Jack Ruby, pred milijunskim TV auditorijem. Tjedan dana nakon ovoga, osnovana je Warrenova komisija, koja je trebala utvrditi što se zapravo dogodilo. Utvrđeno je kako je Lee Harry Oswald bio i djelovao sam, kako je pucao sa šestog kata SchoolBook Depository zgrade, kojoj je Kennedy bio okrenut leđima u trenutku ubojstva. Osim toga ustanovljeno je kako je koristio Mannlicher-Carchano pušku, i kako je ubio spomenutog policajca. No prisutni svjedoci su vidjeli druge stvari: dosta velik broj svjedoka, tvrdi kako nije pucano iz SchoolBook zgrade već sa Grassy Knolla, gdje se kažu vidio i dim. I prije negoli je JFK ubijen u Dallasu su viđeni ljudi s puškama, a prijavljena je i misteriozna osoba iz Tajne službe, koja je viđena na mjestu ubojstva. Šef policije u Dallasu, Jesse Curry, kasnije je priznao kako nije bilo nikakvih konkretnih dokaza da je Oswald ubio Kennedya. Warrenova komisija Warrenova je komisija dosta nelogično objasnila stvari: treći pogođeni čovjek, uz guvernera i JFK-a, bio je James Tague, koji je stajao u blizini vozila kada je pucano. Taguea je pogodio jedan od metaka. Prvi je metak pogodio Kennedya, drugi guvernera, treći opet Kennedya i, kako se čini, četvrti Toguea. Zbog četvrtoga je metka, Warrenova komisija i mijenjala izvještaj. Jedan od najboljih dokumenata ovog ubojstva je film koji je snimio Abraham Zapruder; u njemu se između ostaloga vidi osoba s otvorenim kišobranom, iako nije bilo oblaka. Osim "Umbrella Man-a", u blizini Grass Knolla, stajali su i "Black Dog Man" i "Badge Man," ljudi čiji je indentitet ostao nepoznat, a koje Warrenova komisija nije spomenula, iako se kod jednoga od njih vidi puška. Tri godine nakon ubojstva predsjednika Kennedya, 18 je svjedoka umrlo. Šest od vatrenog oružja, troje u saobraćajnim nesrećama, dvoje se ubilo, dvoje od nasilne smrti (prerezan odnosno slomljen vrat), troje od srčanog udara a dvoje prirodnom smrću. Sve u svemu, vrlo nerazumljivo i vrlo nerazjašnjeno ubojstvo jednog predsjednika. No, krenimo redom. Što kaže Warrenova komisija? Osnivanje komisije naredio je predsjednik Lyndon B. Johnson 29.10.1963. godine. Šef komisije bio je Earl Warren, a pregledani su svi dokazi, koje su skupile tajne službe Sjedinjenih Država, ali i ispitani svjedoci. Neki od zaključaka koje je komisija donijela su: Hici koji su usmrtili predsjednika ispaljeni sa šestog kata SchoolBook zgrade; navode kako su ovo potvrdili brojni svjedoci. Pucano je iz Mannlicher Carano puške, a na spomenutom šestom katu su pronađeni i dokazi o korištenju ovog oružja. Ispaljena su tri hica. Isti metak koji je pogodio Kennedya u rame, pogodio je i guvernera. Pucao je Lee Harry Oswald. Lee Harvey Oswalda je ubio Jack Ruby. Unatoč nagađanjima da mu je pomagala policija iz Dallasa ovo nije dokazano. Komisija nije pronašla nikakav dokaz koji bi govorio da je bilo riječ o zavjeri, domaćoj ili stranoj. Službena verzija, koju je dala i policija, potvrdila je i Warrenova komisija. Neslužbena verzija, se pita tko su "Umbrella Man" i "Dark Complected Man" i zašto oh je policija, zajedno sa Warrenovom komisijom ignorirala. Zapruderov film jasno pokazuje kako je, dok je Kennedy prolazio, "Umbrella Man" imao otvoren kišobran. Nekoliko sekundi prije atentata i nekoliko sekundi kasnije, kišobran je zatvoren. Jedan od teorija kaže, kako je su ova dva čovjeka zapravo davali signale atentatorima, da Kennedy je ili nije mrtav. Inače, kada je planirana akcija "Zaljev svinja", CIA je obećala "umbrella" zračnu potporu, no Kennedy nije htio autorizirati vojnu akciju, pa neki smatraju kako je kišobran bio tu, tek simbolike radi. Iako većina stoji više uz prvu teoriju, prema kojoj su ova dva čovjeka davali signale atentatorima, manji ih broj zastupa onu koja kaže, kako je kišobran zapravo bio oružje. Ovo potvrđuje i agent CIA-e koji je 1975. godine svjedočio pred Kongresom, a koji je potvrdio kako se 1963. godine koristilo ovakvo oružje. Na nekima od snimaka pak čini kako jedan od ove dvojice razgovara na radio, a na jednoj od slika se vidi i nešto što bi moglo biti antena. Nakon pucanja obojica su otišli u suprotnim smjerovima. Službeno, niti jedna od ove dvije osobe nije postojala. Kasnije je utvrđen mogući indentitet jednoga od njih, točnije, ovoga s kišobranom, no negova objašnjenja se totalno razlikuju od snimaka, tako da je vjerojatno iskopan od nekuda kako bi smirili teoretičari, i one koji su atentat proučavali. Teorije... Teorija o tome tko je ubio Kennedya, vjerojatno je i previše. Naime, riječ je o jednoj od najvećih mogućih zavjera ikada. Upleteno je toliko ljudi, da organizacija same zavjere mora biti savršena kako se dokazi prikrili. A ako je tako, onda je popriličan broj radio protiv Kennedya. Najčešće spominjana teorija je ova s čovjek s kišobranom, a koja i ima dobrih temelja, obzirom da je CIA koristila ovakvo oružje početkom šezedesetih. No, osim ove, niz je drugih teorija, od koji svaka, to je i najljepše u teorijama zavjera, apsolutno moguća. Dick Russel, autor knjige "The Man Who Know Too Much," svoju teoriju temelji na svjedočanstvu bivšeg CIA agenta, bivšeg KGB-ovca, te čovjeka koji je dio života proveo u ludnici sa dijagnozom "organic brain damage" - Richard Case Nagella. Ovaj je tvrdio kako je pozavao Oswalda i kako zna tko je ubio Kennedya, no deseljećima su ga ignorirali svi, uključujući i Warrenovu komisiju, koja ga je, kao i svi, smatrala bolesnim. Po Russelu, Nagell je bio dvostruki agent upoznat sa namjerama da se ubije Kennedy, no njegov je zadatak bio - da ubije Oswalda. Howard Donahue, balistički ekspert iz Towsona, Maryland, tvrdi pak, kako Kennedy nije ubijen u atentatu već kada je agent Tajne službe slučajno opalio. Agent je navodno bio George Hickey, koji je hodao tik iza limuzine, spotaknuo se i ubio predsjednika. Riječ je, tvrdi ovaj stručnjak, tek o nesretnom slučaju. Jack White, grafički dizajner, koji već desetljećima analizira slike i filmove iz Dallasa, Warrenov izvještaj naziva gotovo luđačkim; no njegova je teorija interesantna: on tvrdi kako zapravo ima barem 60 Lee Harvey Oswalda. Lee je, kaže, bio prisiljen prodati svoj indetitet US špijunskim službama, koji su pak koristili različiti individualci špijuni tijekom godina, do ubojstva Kennedya. Bill Cooper, iz Californije, tvrdi kako je Tajna služba ubila Kennedya, no ne slučajno kao što se navodi u jednoj od teorija već namjerno. Ubio ga je ni više ni manje nego vozač automobila, a to kaže, potvrđuje i snimljeni film. Ako ga pogledate, kaže, primjetit ćete kako je nakon prvog metka, vozač usporio auto, čekao drugi metak i tek onda ubrzao. Jedna od interesantnijih teorija je i ona, koja kaže kako je Kennedyevo ubojstvo bilo tek dio veće zavjere, a koja uključuje širenje AIDS-a. Naime, kada je Jim Garrison istraživao atentat na Kennedya, našao je informacije o underground labaratoriju, koji su vodili Dr. Mary Sherman i agent CIA-e David Ferry. Po nekim izvorima ovaj je labaratorij korišten da se napravi biološko oružje kojim će se ubiti Castro, a koje je slučajno iscurilo van. Više informacija o oveme nema, jer su i Sherman i Ferry mrtvi. Postoje optužbe koje se odnose na potpredsednika Lyndon B. Johnsona. Navodno je ovaj mrzio Kennedya; nakon njegova ubojstva uklonio je sve njegove stvari iz Bijele kuće. Istraživači kažu, kako se može primjetiti, da je potpredsjednik znao što će se dogoditi (vozio se u autu iza Kennedya), po njegovim pokretima. I na kraju, postoji jedna koja se pita - da li je doista ubijen Kennedy? Neke od teorija na koje možete naletjeti, vrlo su neobične, i na njih gledate gotovo s prijezirom, no kod teorija zavjera sve je moguće. Ova superzahtjevna i opširna tema, kojom se ljudi bave već desetljećima, još uvijek nije odgovorila na pitanje tko je ubio Kennedya. Trebali bi biti dokoni bogataš da se u potpunosti posvetite ovom slučaju. Ako to i jeste, odjel resources, odvest će vas na gotove sve dobavljive dokumente o John F. Kennedyu, pa ko voli... Oswald Iako su postojale indicije kako je Lee imao teško djetinjstvo, nikakvih konkretnih dokaza o tome nema. Oswald je rođen 18.10.1939. godine u New Orleansu. Nakon završene škole prijavljue se, 1956. godine u marince, gdje ostaje do 1959. godine. Odmah po završetku odlazi, prvo u Helsinki, a nakon Helsinkija u Moskvu, gdje se navodno pokušao ubiti. U SSSR ostaje do svibnja 1962. godine. U ovoj se zemlji, i KGB bavio Oswaldom, a sam je pak Lee tražio politički azil, koji nije uspio dobiti. CIA je vjerovala da Oswald radi za KGB, no KGB je sumnjao da radi za CIA-u ili neku drugu neku agenciju. Po izvještaju KGB-a, čini se kako e Oswald praćen 24 sata dnevno. Bjeloruski mu je KGB dao kodno ime Likhoi, a vrlo je mali broj imao pristup kompletnom Oswaldovom KGB dosjeu. U Minsku, gdje se preselio donio je posao metalskog radnika, za plaću od 761 rubalja mjesečno. Nakon što je Kennedy ubijen, radnici koji su o slučaju često pričali, savjetovani su od KGB-a da manje pričaju. U Minsku, Oswald se oženio za Marinu Prusakovu, za koju nije sigurno da li je radila ili ne za KGB. Sam KGB pak ne vjeruje kako je ubojstvo Kennedya mogao isplanirati sam. Godine koje je Oswald proveo u SSSR-u izgledaju sasvim obične, bez ikakvih većih uzbuđenja, no, mora se priznato, da je stvar krajnje sumnjiva. Bilo bi čudno da ga KGB nije ispitao kako tvrde, obzirom da je tražio politički azil i da je bio u marincima. Svjedoci iz vojne faze njegova života, kažu kako nije bio najbolji strijelac. U marincima se greškom i upucao, kada mu je 22 milimetarski pištolj pao na pod. Oswald je, kažu, bio inteligentan marinac, koji je normalni izvršavao svoje naredbe, no koji se i često žalio. Ipak, tijekom služenja u marincima učio je ruski jezik, a čitao je i ruske novine; bio je dobro upoznat sa stanjem u Južnoj Americi, naročito na Kubi. Slušao je klasiku i i često igrao šah. Warrenov izvještaj, spominje također ruske godine: kaže kako je na intervju vezanom uz politički azil, Oswald rekao kako je zainteresiran za komunizam od petnaeste godine, a kako je u marincima vidio američki imperijalizam na djelu. Kada se vratio u Sjedinjene Države, o ovom ga je razdoblju života ispitivao FBI, a sudeći po njhovom izvještaju bio je dosta arogantan prema njima. Svakako najinteresantniji dio Oswaldove biografije tiče se njegova boravka u SSSR-u. Iako se doima kao da je živio normalnim životom doseljenika u SSSR-a, jednostavno je nemoguće da je, u najžešće doba hladnoga rata, bio gotovo ignoriran od KGB-a, koji ga, navodno nije pokušao regrutirati u svoje redove. Svakako čudna životna priča; nakon marinaca odlazi u SSSR, a nakon SSSR-a se vraća u USA; gdje razmišlja o povratku u SSSR ili odlasku na Kubu. Da li je moguće da je cijela komunistička faza, Oswaldov trik kojim se prezentirao kao nešto što nije? Možda je zapravo trebao ubiti Castra, no vjerojatno je bio tek jedan od iskorištenih likova u ovoj giga zavjeri...Kompletna izvještaj o Oswaldu, donijela je Warrenova komisija, no pitanje je koliko je on vjerodostojan, obzirom na samu koncepciju izvještaja. Kompletni KGB dokumenti o Oswaldu tek trebaju izaći u javnost, no i njih se treba primiti sa skepsom, jer što ako su i CIA i KGB imali interes ubiti Kennedya? Da li je moguće da su u najžešće doba hladnoga rata dvije tajne službe na suprotnim stranama radili zajedno? Ruby Između 1949. i 1964. godine policija Dallsa hapsila je Ruby osam puta. Točan datum njegova rođenja se ne zna, no pretpostavlja se kako je rođen 1911. godine, u Chicagu, a oboje roditelju su u SAD došli iz Poljske. U Chicagu su živjeli u tipično emigracijskom getu, a najveći broj susjeda bili su im talijani. Već kao klinac, Jack je bio problematičan, i često je završavao na sudovim za maloljetnike. Početkom tridesetih se preselio u Los Angeles, zatim u San Francisko kako bi se krajem desteljća vratio natrag u Chicago, gdje je početkom četrdesetih otvorio vlastitu firmu. Jedno je vrijeme proveo u vojsci, a 1947. godine se preselio u Dallas, gdje je njegova sestra imala klub, u koji je i Ruby uložio novce. Došavši u Dallas, Jack je iz Rubenstein prezime promijenio u Ruby, a kasnije je u ovom gradu otvorio Vegas klub, koji su prije negoli je Kennedy došao, posjetili i ljudi iz Tajne službe, no - neslužbeno. Ruby je tvrdio da je krenuo prema Washingtonu kako bi razotkrio zavjeru, u kojoj je i sam učestvovao, no na detektoru laži, kod Warrenove komisije, Rubby je pao na ovim pitanjima. Ruby je tvrdio kako je ubio Oswalda zato što je volio Kennedy, no nekoliko godina prije bio je jedan od onih koji su Kennedya mrzili. Neke od teorija kažu kako mu je mafija platila da ubije Oswalda, druge kako je to učinila policija Dallasa. Najvjerojatnije je ipak da je Ruby bio osoba željna slave, čovjek koji je želio biti neka vrst heroja kojega će amerika obožavati. Dead people don't talk... Kao što sam već i spomenuo, dobar broj značajnih svjedoka, vezanih uz Kennedyevu smrt, umrli su pod misterioznim okolnostima. Karyn Kupicinet, kćerka voditelja koji je govorio o smrti JFK-a prije atentata, je ubijena Jack Zangretti, koji je tvrdio kako je znao da će Ruby ubiti Oswalda, je ubijen Eddy Benavides, brat svjedoka Tipittova ubojstva, ubijen metkom u glavu Betty MacDonald, bivši Rubyev namještenik počinila je samoubojstvo Bill Chesher, koji je govorio kako zna što povezuje Oswalda i Rubya, umro je od srčanog napada Hank Killamu, mužu jedne od Rubyevih namještenica, a koji je poznavao Oswalda, prerezan je vrat Bill Huntera, koji je bio u Rubyevu apartmanu 24.11.'63, slučajno je ubio policajac Garry Underhill, CIA-in agent koji je tvrdio da je CIA upletena, počinio je samoubojstvo Hugh Ward, privatni istražitelj, koji je radio na ubojstvu, poginuo u avionskoj nesreći De Lesseps Morrisonm, gradonačelnik New Orleansa također je bio u avionu Teresa Norton, Rubyeva namještenica, ubijena Guy Banister, FBI agent, povezan s Oswaldom, umro od srčanog udara Jim Koethe, koji je također bio navedenog datuma kod Rubya, ubijen C.D Jackson, jedan od predsjednika LIFE magazina, koji je kupio Zapruderov film umro, uzrok smrti nepoznat Mary Pinchot, prijateljica JFK-a ubijena; nakon smrti CIA je zaplijenila njen dnevnik Tom Howard, Rubyev advokat, koji se nalazio u njegovu stanu 24.11, umro od srčanog udara Mona B. Saenz, intervjuirala Oswalda za posao; udario je autobus David Goldstein, koji je pomogao policiji Dallasa pronaći Oswaldov pištolj umro prirodnom smrću Dorothy Kilgallen, kolumnistica koja je intervjuirala Rubya i tvrdila da će "razotkriti slučaj" overdozirala se drogom Earl Smith, prijateljica od Dorothy, koja joj je pomagala sređivati bilješke, umrla dva dana nakon toga, uzrok smrti nepoznat Frank Martin, policajac koji je Warrenovoj komisiji rekao kako ima puno toga za reći ali kako je i možda bolje da ne kaže, umro od raka Lee Bowers, jedan od Grassy Knoll svjedoka, nastradao u saobraćajnoj nesreći Marilyn Walle, jednu od Rubyevih plesačica, ubio je muž nakon mjesec dana braka William Pitzer, fotograf autopsije, počinio samoubojstvo Hank Suydam, urednik LIFE-a koji je vodio JFK slučaj, umro od srčanog udara Jack Ruby, umro je od raka, no obitelji je rekao kako mu je rak ubrizgan injekcijom Harold Russella, koji je vidio kako Tippitov ubojica bježi, ubio je policajac Clyde Johnson, koji je trebao svjedočiti o povezanosti Oswalda i Rubya, ubijen Dr. Charles Gregory, psihijatar guvernera Connalya, umro od srčanog udara i tako dalje, reklo bi se...Slučajeva čudnih smrti je još, no ono što se da primjetiti je da je dobar broj ključnih svjedoka umro od srčanog udara, kao i da su ljudi umiješani u Tappit slučaj ubijen od strane policije. Neobičnije od smrti koje su okruživale one koji su iskopali Tutankamona svakako. Ako su svi ovi ljudi ubijeni od strane onih koji su zavjeru pokrenuli, zamislite opseg same zavjere... Dokumenti Jedan od boljih siteova weba svakako je i "the smoking gun," koji donosi dokumente koji nisu prisutni, iz nekih razloga, u javnosti. Tako je donio i nekolicinu dokumenata vezanih uz ubojstvo Kennedya, a dakako riječ je o originalima. the smoking gun jfk docs Osim smoking gun-a, vrijedi pogledati i neke od deklasificiranih dokumenata iz NSA arhive, a vezano uz slučaj "Zaljev svinja," koji je možda bio i razlog Kennedyeve smrti. pentagon o kubi bay of pigs osim toga, tu je dakako i warrenov izvještaj warren a dobar izvor informacija biti će i nara (national archives and records administration)

- 15:31 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

13.03.2006., ponedjeljak

Pokemoni Pokemoni Po jednoj od teorija iza i više nego popularnog japanskog crtića Pokemon, krije se zavjera. Budimo realni, televizijski su crtići nešto što djeca najviše gledaju, a ako se na njihov um utječe već od malih nogu, u zrelijoj će dobi, negdje duboko iz podsvijesti izvući neku davno zapisanu poruku. Poznato je recimo, da su ameri radili istraživanja pri kojima su unutar nekog filma, ubacivali vrlo vrlo kratku poruku tipa "Kupite Coca Colu"; nakon filma većina je gledaoca i otišla kupiti baš ovaj prooizvod, što je samo bio dokaz da se na ljudski mozak može utjecati. Toga je bio svjestan i Miles, koji je opljačkao NSB, a koji je imao i svoju videoteku 666. On je naime na video kazetama koje je presnimavao po narudžbi ubacivao rečenice tipa "Smrt neprijateljima." Da je s Pokemonom doista nešto čudno, pokazalo se kada je gotovo sedam stotina djece imalo, tijekom gledanje jedne od epizoda, nešto slično epileptičkom napadu. Jedan je od scena, kako je utvrđeno kasnije, sadržavala nešto što se naziva "fotosenzitivna epilepsija." Strobo svjetla, stimulirala su nervne stanice, a nakon čega je i došlo do ovakvoga napada. Doktori su pak efekt opisali kao onaj sličan hipnozi i ukazali na prijašnje incidente pri kojima su djeca, igrajući Nintendovu Pokemon igru, doživjeli slične napade. Da li je Pikachu, čije su oči bljeskale u ovoj igri, tek zabava za djecu, ili isprobavanje novog oružja kojim se kontrolira um? Informacija da se američki psyopovci bave tehnološkim 'mind control' oružjem, koje će biti iskorišteno preko računala i televizije, samo potvrđuje sumnje. No, ni rusi nisu bezgrešni: navodno su napravili virus 666, koji nakon što se aktivira, prikazuje određenu kombinaciju svjetla, koje utječu pak na funkcije samoga tijela. Eto, u igru su ušli i japanci; morate priznati, nikada i niste čitali da ovaj narod radi nešto ovako psyopovsko, a kad bolje pogledate većina tehnologija, novih i naprednih, dolazi baš iz Zemlje izlazećeg sunca. Po jednoj od teorija, japanci su zapravo vanzemaljci, koji polako, ali sigurno, rade na preuzimanju planete...

- 13:36 - Komentaraj (1) - Isprintaj zanimljivost - #

Kozmički lov Jegulja je zapravo vrsta malog, izoliranog oblaka plina i prašine, nazvan kometna globula, baš zbog svog izgleda koji podsjeća na komet. Imenovan CG4, od Zemlje je udaljen oko 1300 svjetlosnih godina i nalazi se u zviježđu Puppis, na krmi broda Argonauta (bivše zviježđe Argo Navis). CG4 je područje u kojem se rađaju zvijezde, nalazi se unutar Mliječne staze i ima dovoljno materijala za nastanak nekoliko zvijezda veličine Sunca. Njegova je glava široka oko jednu i pol svjetlosnu godinu, a razjapljena usta oblikovalo je zračenje s vrućih zvijezda u blizini, čija difuzna svjetlost i uzrokuje odsjaj CG4. Jegulja izgleda kao da se sprema progutati spiralnu galaktiku ESO 257-19. Srećom, ta se galaktika nalazi na sigurnoj udaljenosti od više od 100 milijuna svjetlosnih godina iza CG4. Fotografija je snimljena 64-megapikselnom kamerom na 4-metarskom teleskopu Victor M. Blanco američke Nacionalne znanstvene fondacije na Inter-američkom opservatoriju na čileanskom Cerro Tololou. Sastavljena je od četiri 'boje' – plave, zelene, blizu infracrvene i vodik-alfa, valne duljine crvene svjetlosti koju stvara vrući plin vodika. Ova kompozicija ujedno je i 1000. slika postavljena na stranicu američkog Nacionalnog optičkog astronomskog opservatorija.

- 13:35 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

JUPITEROVI MJESECI ,OAZE ŽIVOTA SUNČEVA SUSTAVA Jupiterovi mjeseci, oaze života Sunčeva sustava Ispod vanjske kore obavijene ledom i tamom nekoliko Jupiterovih mjeseca nalaze se oceani koji nose grubi materijal pogodan za prehranjivanje brojnih živih bića. Promatranja No content !!!-ine letjelice Galileo pokazuju da postoje snažne naznake da se na mjesecima veličine planeta, Kalistu, Ganimedu i prvenstveno Europi, nalaze ispodpovršinski oceani s više slane vode no što je ima na Zemlji. Postojanje oceana pretpostavlja se već dugo. Međutim, na pitanje mogu li podržati život, odgovorila je pozitivno studija objavljena u časopisu Io . Autori studije su Christopher Chyba iz NASA-a i Kevin Hand s SETI. Oni tvrde da ogromni oceani vrlo vjerojatno posjeduju velike količine kisika koje mogu podržati i veće oblike života, a ne samo mikrobe. Takvi oblici života mogu crpiti energiju iz brojnih kemijskih procesa koji se zbivaju u oceanima, zaobilazeći na takav način potrebu za svjetlošću ili fotosintezom, na kojima se temelji većina života na Zemlji. Naime, u oceanima postoje brojni mehanizmi koji mogu poslužiti kao izvori kisika. Primjerice, osiromašivanje radioaktivnog oblika kalija koji se nalazi u kori i oceanu. Kako se kalijev izotop raspada, tako razdjeljuje molekule vode i stvara kisik u količinama dovoljnim za podržavanje života. Ipak, za mogućnost potvrde teze znanstvenici će morati pričekati 2008. jer se tek tada planira nova misija za Jupiterov sustav.

- 13:33 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

Misterijozna žena u crnom Od početka 1988. godine stanovnici Istre i Hrvatskog primorja bili su opsjednuti misterioznom ženom u crnom. Priče i glasine o tajanstvenoj ženi dobivale su nove dimenzije. U izvješćima s lica mjesta reporteri su se pozivali na medicinsko osoblje Stanice za hitnu pomoć u Pazinu. Oni su, navodno, vidjeli misterioznu neznanku. Zaustavljala je osamljene automobile koji su prolazili kroz tunel Učku. U razgovoru s vozačima proricala im je sudbinu, a potom bi misteriozno nestajala iz automobila. Priče su poprimile alarmantne dimenzije pa je i policija sve češće kontrolirala i nadzirala tunel Učku i prilazne ceste. Fantazija i mašta zasigurno su davale ton nevjerojatnim pričama, zgodama i nezgodama vozača sa ženom neopisive ljepote. Njezin izgled postajao je u svakoj priči sam sebi svrha. Vizualnost nepoznate žene u crnom izmamljivala je uzdahe muškaraca. Ni žene nisu bile nezainteresirane za pojavu ljepotice s Učke. Otkriven identitet? Ali, bez obzira na to što su policijske postaje dobivale na stotine telefonskih poziva, tajanstvenoj ženi nitko nije mogao ući u trag. To je još više pojačavalo interes za neznankom pa su mnogi već počeli vjerovati da je riječ o nadnaravnoj pojavi. O ukazanju, o Gospi. Osnova za takva vjerovanja nađena je u činjenici što misterioznu ženu stvarno nitko nije vidio, a iz priča su je svi "znali", čak i pojedinosti njenog izgleda. Gotovo sav domaći tisak počeo je sve više davati prostora misterioznoj ženi s Učke, a talijanska TV (RAI 3) naručila je od kolega iz riječkog dnevnika "A voce del popolo" specijalni izvještaj. Riječke kolege poslale su priču, ali priču koja nije ništa otkrivala. Samo je potvrđivala znane činjenice. I onda, kao grom iz vedra neba - jedan naš dnevni list donosi ekskluzivnu reportažu u kojoj se tvrdi da je raskrinkana tajna crne žene! Navodno je riječ o jednoj djevojci rođenoj 1968. godine u malom mjestu u Istri. Odavno poznata kao pacijentica psihijatrijskih klinika, djevojka je proglašena misterioznom ženom iz tunela. U izvješću s lica mjesta reporteri navode imena medicinskog osoblja Stanice za hitnu medicinsku pomoć u Pazinu. Oni su, navodno, vidjeli misterioznu neznanku, obavijestili policiju, a kasnije je sve išlo uhodanom metodom. Nakon ispitivanja, nedvojbeno je ustanovljeno da djevojka nije u takvom psihofizičkom stanju da bi se i dalje nesmetano i bez kontrole kretala sama. Odmah je smještena u Psihijatrijsku kliniku pulskog Medicinskog centra. Uz izvještaj o otkrivanju crne žene, novinari su naveli i podatak da je navodno "baš prethodne noći" imala seksualni odnos s jednim našim poznatim estradnim umjetnikom iz Opatije. Naravno, to je popraćeno "pričom" neznanke da od 1. svibnja 1988. godine često stopira, ali kad bi je muškarci uzimali u auto, iskoristili bi je, a potom izbacivali iz automobila!? Što je istina? Navoditi takve pojedinosti također je smiono kao što je pretenciozno tvrditi da se pojavila Gospa na Učki. Osoba s navedenim karakteristikama očigledno spada u grupu bolesnika s dijagnozom shizofrenia. Tvorac pojma shizofrenie je Eugen Bleuler koji je 1911. godine različite psihopatološke promjene kod ličnosti nazvao tim imenom. Osnovna karakteristika takvog bolesnika je intelektualno propadanje. Karakterizira ga oslabljeno prosuđivanje, zakočenost misaonog toka, smanjena mentalna aktivnost, afektivna tupost i gubitak energije. Jednostavnije rečeno, shizofrenia je poremećaj cjelokupne ličnosti. Na pitanje "Je li kod vas stvarno primljena zgodna djevojka kojoj je hobi stopiranje u tunelu Učka?", pulski liječnici odgovaraju: "Imamo mnogo pacijenata koji stopiraju." Time, naravno, nije isključena mogućnost da je 20-godišnja djevojka iz Istre stvarno stopirala i bolnički automobil iz Pazina, ali smo isto tako daleko od odgovora je li to djevojka o kojoj se u to vrijeme tako mnogo pričalo. Gospa i nadalje prisutna Nemoguće je jednim novinskim člankom eliminirati sva dotadašnja nagađanja. Naprotiv! Priče o Gospi sada dobivaju još fantastičnije konture. U javnost je dospjela i priča policije. Radi se, naime, o zagonetnom ubojstvu izvršenom 1986. na obroncima Učke. Tako je, naime, švicarskim policajcima izjavio jedan švicarski građanin koji je 1988. uhićen pod sumnjom da je izvršio jedno ubojstvo. Kad ga je švicarska policija ispitivala, ispričao im je o svom susretu s jednim nepoznatim mladićem koji se odigrao 1986. u Opatiji. Jednu su večer zajedno otišli na obronke Učke zbog istih seksualnih sklonosti, ali ga je Švicarac kasnije ubio i kasnije leš zapalio. Nešto je u njega ušlo i tako je morao učiniti, kao što je već učinio u Americi, a poslije i u Švicarskoj. Bilo je to jače od njega. Nakon te obavijesti naši su policajci danima pretraživali obronke Učke, ali tijelo nepoznatog nisu pronašli. Čak su i švicarski policajci boravili u Hrvatskoj, ali bezuspješno. Samo priznanje bez leša nije nikakav dokaz. A, nekoga optužiti za ubojstva bez dokaza, odnosno leša, prema pravnim normama svih civiliziranih država je nemoguće. Naravno učestalije prisustvo policije na Učki nije ostalo nezapaženo i neprimijećeno. Kad su se pronijele priče o vozačima koji su sigurno u svojim vozilima imali zgodne suvozačice, sve postaje moguće. I nadalje je Gospa prisutna na Učki. I nadalje stopira i ulazi u automobile. Proriče i - nestaje... Sad je na vama u što čete vjerovati

- 13:32 - Komentaraj (1) - Isprintaj zanimljivost - #

Philadelphia Experiment Za "Philadelphia Experiment" prvi puta sam saznao negdje osamdesetih godina kada se u, tadašnjim, još uvijek piratskim, videotekama pojavio istoimeni film; za "Projekt Montauk" sam pak čuo, prvi puta, čitajući sarajevski magazin "Arka," koji se bavio svime paranormalnim, a koji je izlazio također osamdesetih godina. Oba su i više nego interesantna i dotiču se priča, koje su dakako, kao i sve na ovom siteu, i dostojne literarne obrade. No, krenimo nekim redom... PROJEKT RAINBOW Projekt Rainbow događao se za vrijeme Drugog svjetskog rata, a uključivao je, između ostaloga, jedan brod US mornarice - USS Eldrige, koji je, trebao biti učinjen nevidljivim za neprijatelja. Vjeruje se kako je korišteno izuzetno jako magnetno polje, koje je oko broda trebalo stvoriti neku vrst omotača ondnosno ogledala. Legenda kaže, kako je eksperiment potpuno uspio samo što je brod nestao fizički, na neko vrijeme a zatim se vratio. Umjesto skrivanja broda dobili su dematerijalizaciju i teleportaciju. Navodno je pri eksperimentu korištena jedna od Einsteinovih teorija (Unified Theory for Gravitation and Electricity) koja je objavljena između 1925 i 1927. godine. Tu je predlagano korištenje jakog magnetskog polja, koje bi brodove trebalo sakriti od nadolazećih projektila. U lipnju 1943. godine USS Eldrige nalazio se u Philadelphiji, opremljen popriličnom količinom opreme; dva generatora snage 75 KVA, tri RF transmitera, svaki od po 2 megawatta, te niz drugog specijaliziranog hardvera. Jedan od brodova sa kojeg se eksperiment pratio bio je SS Andrew Furusuteh, a važan je u cijeloj priči zbog jednog od svjedoka, čija je je svjedočanstvo najoriginalnije. Carlos Allende aka Carl Allen pedesetih je godina Dr. Morris K.Jessupu poslao niz pisama u kojima svjedoči o ovom događaju. Već je pri prvom od eksperimenata bilo jasno da se događa nešto krivo, ali je tek 28. listopada 1943, oko 17:15 izvršen ključni test. Uključeni su generatori, brod je počeo nestajati u magnetskom polju a nekoliko se je sekundi kasnije stvorio u - Norfolku, Virginija, gdje je viđen na nekoliko minuta. Kao što se u Norfolku pojavio, tako je i nestao pojavivši se ponovo u Philadelphiji. Dio posade je, nakon jednog od pokusa, bio opasno bolestan, dio je nestao, jedan dio je poludio, a pet ih je bilo integrirano u metalnu strukturu broda. Svi preživjeli proglašeni su nesposbnima za daljnju službu. Jedan od preživjelih bio je i Alfred Bielek aka Ed Cameron. Njegovo svjedočanstvo graniči s nevjerojatnim i nesumnjivo je kako je cijela stvar - intrigantna. "Tijekom tridestih godina," počinje Al, "nevidljivost je bila vrlo popularna. Magazini poput "Popular Science," "Popular Mechanics," i "Science Ilustrated," bili su i više nego zanimljivi. Bilo je mnogo špekulacija oko cijele priče, no zapravo je malo konkretnih stvari napravljeno. Ipak negdje oko 1931. godine, Dr. Nikola Tesla, Dr. John Hutchinson i dekan čikaškog univerziteta Dr. Kirtenauer počeli su se pomalo baviti ovim, ne napravivši ništa značajnije u praksi. Kasnije je stvar preseljena na "The Institute of Advanced Studies," na Princetonu. Ipak, ovaj Institut nije bio dio Univerziteta; bio je zasebna cjelina. Osnovan je 1933. godine, a među prvima koji se Institutu pridružio bio je Albert Einstein. Osim njega članovi su bili Dr. John van Neumann i Dr. Robert Oppenheimer. Neuman je bio povezan s matematičarem David Hilbertom, koji je živio u Njemačkoj, a čiji je rad odigrao značajnu ulogu na Philadelphia Experimentu. Osim njih dvojice vrlo značajnu ulogu odigrao je Nikola Tesla. Njegov ga je životni put, u jednom trenutku doveo i do Roosvelta, koji mu je 1933. godine ponudio da ponovo obavi posao za vladu - postao je direktor projekta koji će kasnije postati poznat kao "Philadelphia Experiment." Prvi pokusi "Prvi testovi opreme dogodili su se 1936. godine," nastavlja Bielek, "i bili su uspješni. Postignuta je djelomična nevidljivost, pa su ohrabreni rezultatima krenuli u daljnja istraživanja, a i US mornarica je postala zainteresirana, pa su i počeli sa financiranjem projekta, što je dovelo do uključivanja većeg broja ljudi u cijelu stvar; između ostaloga Dr. Gustave Le Bon, suradnik von Neumanna, i Dr. Clarkston, koji se projektu pridružio 1940. godine. Osim ovog projekta, 'događao' se i niz drugih na samom Institutu. Jedini koji je znao što se sve događa bio je Einstein, koji je smatran Generalom. Ako nešto nije valjalo išli ste Generalu. Ipak, pod Teslinim je vodstvom došlo do prvog uspješno eksperimenta kada je manji brod uspješno postao nevidljiv. I ovdje u priču ulazim ja, zajedno sa mojim bratom. Obojica smo u mornaricu ušli 1939. godine, na nagovor oca, koji je čini se na mornaricu imao velik utjecaj. Nakon prijavljivanja otišli smo u Naval trening centar, u Providenceu, Rhode Island, na devedeset dana, a nakon obuke dodijeljeni smo Institutu. Kako smo obojica bili visoko obrazovani, a mornarica je takve trebala da koordiniraju sa ekipom iza Projekta Rainbow, uključili smo se u ovaj projekt. Nakon uspješno obavljenog pokusa sa nevidljivošću broda, Tesla je dobio neograničenu količinu novca za daljnji rad. Što se mornarice tiče, 'gazda' je bio admiral Hal Bowen, koji je bio na čelu Officea of Naval Engineering. Ovaj je ured 1946. godine ukinut a zamijenio ga je Office of Naval Research, čiji je direktor do 1947. godine bio opet Bowen; '47 je godine otišao u mirovinu. Što se projekta tiče, za njega je bio zadužen Alan Batchelor, koji je bio odmah ispod Bowena. Njega sam i kontaktirao nakon dugo godina i on me se sjetio, kao i projekta. Tijekom 1941. godine brat i ja smo dobili prekomandu na more, pa smo cijelu godinu proveli muvajući se po Pacifiku. No, krajem godine sva su naša naređenja otkazana i vraćeni smo u Institut, početkom 1942. godine. U međuvremenu poprilično se toga dogodilo. Institutu je dodijeljen brod s kojim mogu eksprementirati. Tesla je bio svjestan problema koji bi ovakvi pokusi mogli imati na posadu, no Mornaricu mu nije dala vrijeme koje je tražio. Bili su usred rata i Tesla je imao deadline. Deadline je bio ožujak 1942. godine, no Tesla je napravio manje izmjene na opremi. Tijekom pokusa kada se ništa nije dogodilo, rekao je nadležnima kako je eksperiment propao i kako je vrijeme za njega da ode. Nakon ovoga je otpušten a zamijenio ga je von Neumann; s njim je došla i nekolicina novih ljudi poput T. Towsend Browna, koji je radio na istraživanjima vezanim uz NLO i elektrostatiku. Mornarica je Neumannu, koji morao prostudirati stvari, produžila deadline. Nakon gotovo godinu dana, pronađen je novi brod, USS Eldridge, a skupljena su i 33 dobrovoljca koji su prošli specijalni trening a koji su trebali sačinjavati posadu Eldridgea. I moj brat i ja smo prošli sve što je Tesla radio, napravili računice, i shvatili kako će stvar krenuti u krivom smjeru, o čemu smo obavijestili i Neumanna. Na pomen Teslina imena ovaj je poludio, no dobio je poruku. Odlučio je dodati treći generator, sa kojim su imali problema jer ga nisu mogli sinhronizirati sa prva dva. Nas su dodijelili posadi, i sa posadom smo radili cijelo vrijeme, zajedno sa trećim čovjekom koji nam je dodijeljen, koji je kasnije nastradao od jednog genratora. Pao je u komu i nikada više nije bio dio projekta. Philadelphia Experiment "Nakon nesreće s trećim generatorom, Neumann ga je odlučio maknuti. Iako nije bio potpuno siguran u rad dva generatora, Eldridge je otišao na more, kako bi se na licu mjesta izveli eksperimenti. Kapetan broda bio je Hangle, koji je također došao iz mornarice. Lipnja 22. izveli smo prvi od pokusa kada je brod uspješno postao nevidljiv, sudeći po promatračima sa strane. Nakon 15-20 minuta isključili smo opremu i naređeno nam je da vratimo brod u luku, što smo učinili. Tada smo i shvatili da nešto nije u redu. Posada je bila totalno izgubljena. Bez ikakvog smisla za orijentaciju, sa zdravstvenim problemima. Mornarica je odlučila zamijeniti posadu a Neumannu je dan krajnji rok 12. kolovoz 1943. Ako do tada ništa ne napravi, testiranje će se odbaciti zajedno sa cijelim projektom. Osim toga, više nisu tražili potpunu nevidljivost nego samo radarsku. Neumann je počeo preinake na opremi, koje su bile završene do spomenutog datuma. Svi smo bili malo uzbuđeni zbog prijašnjih događanja, i, kada smo upalili opremu, sve je bilo normalno prvih 60-70 sekundi. Onda se dogodio plavi flash i brod je nestao. Neumann je počeo paničariti jer nije znao što se dogodilo, no malo se smirio kada se brod ponovo pojavio. Sve je bilo OK, osim posade. Moj brat i ja uspješno smo izbjegli sve nevolje koje su snašle posadu jer smo se nalazili u potpalublju. Kada smo izašli van, tijekom eksperimenta, iskočili smo, misleći da ćemo udariti u vodu, no iskočili smo na obalu i to u godinu 1983! Našli smo se unutar drugog projekta - Phoenix, na Montauku, Long Island. Sam je projekt u to doba bio potpuno operativan, i odmah su nas zgrabili stražari, koji su nas odveli pet katova pod zemlju gdje nas je dočekao - von Neumann. Gospodo, rekao je, morate se vratiti natrag i ugasiti opremu na Eldridgeu. Čini se rekao je, kako su se dva eksperimenta spojila u jedan; napravljena je rupe u prostoru koja je usisala Eldridge. Posada koja je ostala na brodu okružena je mjehurom, koji se širio i koji bi mogao napraviti poprilične probleme ako se ne ugasi'. Ljudi iz ovoga projekta bili su sposobni vratiti nas natrag. Morali smo isključiti opremu pod svaku cijenu. Vratili smo se i uništili je. Nakon toga moj se brat odlučio vratiti u '83. godinu. Slijedeći je pokus napravljen bez posade. Oprema je bila spojena kablom kojim su je mogli i isključiti. Kada su uključili opremu brod je odmah nestao, nakon čega se pojavio u Norfolku i vratio natrag. No, sa ugašenom opremom ili opremom gdje je dobar dio nje nedostajao. Shvatili se da se igraju sa nečim o čemu nemaju pojma i rastrančirali su brod, popravili ga i poslali na normalne dužnosti. Nakon završetka rata, Truman je pedesetak brodova poklonio Grčkoj. No, svaka stranica u brodskom dnevniku prije 1. siječnja 1944. godine je nedostajala. Nešto prije posljednjeg eksperimenta, nad Eldridgeom se pojavio NLO. Osobno ga nisam vidio, ali moj brat i dio posade jest. Nisu ništa radili, samo su, izgleda promatrali što se događa. Nakon zatvaranja projekta Neumann je otišao u New Mexico, raditi na atomskoj bombi, a sam je Projekt Rainbow ponovo otvoren 1947. godine. Mornarica je tražila da se vidi može li se štogod spasiti. Rainbow Again "Pozvan sam u Camp Hale, u Coloradu, gdje je radio doktor Vannevar Bush, koji je sa svojim timom bio nadležan za jedan od NLO-a koji se srušio u New Mexicu, 1947. godine. Bio sam vrlo iznenađen svime, jer mi je mornarica u međuvremenu isprala mozak. Godine 1949. osim NLO-a jedan od aliena je nađen živ. Prozvali su ga EBE-1. Nisu mu mogli utvrditi spol, ali je utvrđeno da u njegovim venama teče klorofil i da mu je potrebno mnogo sunca. Osim toga saznali su da ima telepatske sposobnosti, da može komunicirati sa pripadnicima svoje vrste ali i da može prolaziti kroz zidove. Zbog toga su ga cijelo vrijeme držali u kavezu. Na kraju je umro, no uspjeli su prikupiti dosta informacija. Osim toga nekolicina se čudnih stvari dogodila. Alien je komunicirao. Rečeno mi je to od jednog tadašnjeg člana vlade; navodno je dao osnove tranzistora Neumannu i Bushu; ono što je važnije jest da je rekao Neumannu kako riješti Eldridge problem. Nije mu dao točne upute već samo informacije što je krivo, Nemaunn je ipak stvar mogao riješiti sam, što je i učinio. Naime živimo u svijetu koji se sastoji od pet dimenzija. Četvrta i peta dimenzija su vrijeme. Peta dimenzija, odnosno teorija o njoj dolazi iz 1931. godine a ustanovio je je Ouspensky svojom knjigom "Tertium Organum" (odlična knjiga svakako pročitati :) Iako Ouspensky nigdje ne govori da je peta dimenzija vrijeme, Neumann je shvatio sam. Energija oko Eldridgea je bila toliko velika, da je poremetila vrijeme određeno rođenjem samoj posadi. Jednostavno su se izgubili. Neuman je znao da mu za rješavanje problema potrebno računalo. Vratio se u Institut gdje je razvio prvo računalo. Godine 1952. imao je prvi model koji je i radio. Projekt Rainbow je preimenovan u Projekt Phoenix. Počelo se raditi na razvoju nove opreme, ali istraživanje se proširilo i na medicinski segment cijele priče jer nikada, niti jedna osoba zapravo nije bila izložena tolikom magnetskom polju. Moj je brat u 1983. godini umro nakon nekoliko dana. Pokušali su ga održati na životu, ali nisu mogli. Mornarički dokumenti kažu kako je Neumann umro 1957. godine no to nije točno, samo je promijenio ime u Dr. Reinhardt a do 1977. godine je bio direktor projekta Phoenix. Mene su pak prebacili u 1983. godinu a i moj je brat ponovo rođen, meni je naravno potpuno izbrisano pamćenje. Da sam bio dio oba projekta postao sam svjestan tek 1986. godine kada sam se zatekao na Long Islandu. Godine 1988. počeo sam se prisjećati svega..." What a story! Zavjera samo takva, reklo bi se...USA Navy naravo negira postojanje Philadelphia Experimenta, što se može vidjeti i na njihovim službenim stranicama. No, svi oni koji na zavjere briju, u takvim negiranjima samo vide još veću mogućnost da je doista riječ o zavjeri. Sam Project Rainbow uključuje niz zanimljivih ljudi, događaja, situacija, nagađanja, te teorija, kao i u svakoj dobroj zavjeri. No, prije neglo se sami krenete zabavljati ovom zavjerom i svime što je okružuje na resources odjelu, upoznajmo se sa Montauk projektom. Projekt Monatuk Projekt Montauk, odnosno Projekt Phoenix, kako se službeno zvao, zapravo je nastavak Philadelphia Experimenta. Kako je i Al spominjao, jedna od ključnih stvari vezana uz ovaj projekt dogodila se 1983. godine kada se ovaj projekt slučajno spojio s Philadelphia eksperimentom, a kada je i otvoren vremenski portal. Osim Bieleka, tu se pojavljuje još jedna osoba koja se ničega nije sjećala, a koja je tek kasnije shvatila da je bila dio Montauka. Riječ je o Preston B. Nicholsu. Na njegovim se vratima 1985. godine pojavio Duncan Cameron, brat Ed Camerona aka Al Bieleka. Ispričao mu je kako se istraživanjima vezanim uz telepatiju bavio u NSA, a kada su stigli na Montauk lokaciju, sam se Preston iznenadio prepoznavši svaki pojedini dio baze gdje su se vršili pokusi, a koji su omogućavali putovanje kroz vrijeme. Čini se da je Duncan sam uništio Projekt Montauk, smatrajući kako se koristi iz sasvim krivih razloga. No, tvrdi se kako projekt, iako je uništen 1983. godine još uvijek živi u mnogim paralelnim stvarnostima. Inače, i to je bila jedna od teorija Osupenskog: kako postoji niz paralelnih svijetova i kako svatko od nas u svakom od njih ima svog dvojnika. Cijela se dakle priča, događala u Montauku, Long Island, gdje se nalazila vojna baza, poznatija kao Fort Hero, koja je imala četiri kata ispod zemlje, a danas navodno rade peti i šesti. U samom su se projektu koristili frekvencijom od 425 do 450 MHZ kako bi kontrolirali ljudski mozak. Mijenjajući ove frekvencije mogli su natjerati ljude da se smiju, plaču, ubijaju. Jedan priča kaže kako je ovo korišteno u vijetnamskom ratu, kada su zvukove na ovim frekvencijama puštali vijetkongovcima. Osim toga, služili su se računalima Cray 1 i IBM, koji su bili spojeni na Duncana. On je mogao stvoriti Mountauk Čudovište, iz svoje vlastite glave, koje je na kraju i uništilo dio baze. Osim ovakvih epizoda, postojala je i Montauk stolica kojom su putovali kroz vrijeme, ali i Mountauk boys koji su trenirali za PSY ratnike. Jedan od takvih je Larry James (lažno ime), koji tvrdi kako je unutar Montauka bio od 1970 do 1985. godine, kada je odlučio izaći iz projekta, i to prebacivanjem svoje duše u mlađe tijelo, što je on sam činio drugim ljudima, a što je u Montauku bilo moguće izvesti. Sudeći po Larryu osamdesetih je godina Monatuk bio i više nego operativan, a i tada je bilo moguće putovati kroz vrijeme. Eksperimentirali su mijenjajući pojedine stvari u prošlosti, zatim bi se vraćali natrag i utvrđivali da li je stvar bolja ili lošija. Nakon što su utvrdili, ako je sadašnjost bila lošija vratili su se natrag i ispravili stvar. Monatuk je projekt navodno ukinut ranih sedamdesetih ali je nastavljeno finaciranje od strane privatnih investitora, odnosno korporacija. Voditelj je projekta bio već spominjani von Neumann, kojemu je pomagao Brookhaven National Labaratory, a financirala ga je, na počecima, CIA. Sam se dakle projekt uglavnom koncentrirao na putovanje kroz vrijeme, i telepatske sposobnosti ljudi, odnosno stvaranje PSY ratnika. Osim toga Brookhaven National Labaratory je "donio" u Montauk, vlastiti projekt vezan uz vremenske promjene, a CIA projekt MKULTRA, koji se odnosio na kontrolu ljudskog mozga. Ovo je tek dio onoga što se u Monatuku navodno događalo. No, činjenica je da se na mind controlu radilo na svim stranama; oba projekta o kojime ste, u kratkim crtama dakako, čitali, puno su opširniji i zahtjevaju malo više pažnje. Jedan od svakako zahtjevnijih zavjera, koja uključuje i velik broj ljudi. Baš iz tog razloga, posljednji dio ove priče jest resources, koji donosi vanjske linkove na Internet stranice koje se ovim projektima bave. Brijete li po ovome, i naiđete li na štogod interesantno slobodno

- 13:29 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

Zona sumraka u Bermudskom trokutu Rub izgubljenog svijeta, Trokut smrti, Groblje Atlantika, Zona sumraka, Vražji trokut, Bermudski trokut - sve su to nazivi za imaginarno područje na Atlantiku uz koje se vezuju misteriozne priče o nerazjašnjenim nestancima brodova, ljudi i zrakoplova, neobičnim svjetlima, vodenim vrtlozima i sličnim pojavama. MAPA: Wikipedia Riječ je o području Atlantika kojemu San Juan u Portoriku na Karibima, Fort Lauderdale na Miamiju, te Bermudsko otočje čine vrhove "vražjeg trokuta". Ovisno o izvorima, u Bermudskom trokutu se od vremena Kristofora Kolumba do danas dogodilo od 200 do 1000 nesreća. Howard Rosenberg, pisac zaintrigiran tajnama Trokuta, u svojim je istraživanjima prikupio podatke o 8000 poziva u pomoć američkoj Obalnoj straži samo tijekom 1973. godine, te podatak da je u ovome stoljeću "vražji trokut" bez traga odnio više od 50 brodova i aviona. Bizarni događaji zabilježeni na ovom području datiraju još od vremena kad je Kolumbo doplovio nadomak obalama srednje Amerike. I sam Kolumbo bio je svjedokom neobičnih događanja u Trokutu: pri plovidbi njegovih brodova Nina, Pinta i Santa Maria 1492. godine kompas je poludio, a Kolumbo i posada vidjeli su čudna svjetla na nebu, o čemu postoje zapisi u brodskom dnevniku. Tajanstvenim tragedijama u Bermudskom trokutu naknadno je pripisano i otkriće broda Mary Celeste: brod je 1872. godine nestao, te nađen napušten na pučini, oko 400 milja izvan kursa New York-Genova kojim je plovio prije nestanka. Nije bilo traga života desetero članova posade. Let 19 Najpoznatiji, pak, događaj vezan uz Bermudski trokut - od kojeg, zapravo, i započinje moderna legenda - jest nestanak "leta 19". Zbilo se to 5. prosinca 1945. godine kad je pet mornaričkih bombardera misteriozno nestalo na rutinskom zadatku, a nestao je i avion upućen u potragu. Ukupno, bez traga je nestalo 27 ljudi. Kao Bermudski trokut, ovo je područje "krstio" Vincent Gaddis u članku "Smrtonosni Bermudski trokut" što ga je 1964. godine objavio u listu Argosi. Zanimanje za fenomen područja s kojeg se bestragom nestaje u pravu je euforiju, međutim, preraslo kad je Charles Berlitz 1974. godine objavio bestseller Bermudski trokut. Podgrijavanju euforije puno su pridonijeli i mas-mediji. I danas Bermudski trokut intrigira svojim tajnama, no skeptici su sve glasniji: njihova je teorija da je prava misterija kako je Bermudski trokut uopće postao misterija. Tajanstveno i neobjašnjivo ljudima je oduvijek bilo privlačno i zanimljivo, a uz tajanstvenost, čudo i misteriju nikako ne idu racionalna objašnjenja. No, upravo su takva objašnjenja ona koja za slučajeve iz Bermudskog trokuta daju skeptici. Što se Kolumba tiče - prema podacima iz njegova brodskog dnevnika - on je poludjeli kompas objasnio odstupanjem između geografskog i magnetskog sjevernog pola. Svjetla koja je opisao kao "velike vatrene buktinje" vjerojatno su bili meteori. Svesvjetsko prokletstvo? Pronalazak broda Mary Celeste bez posade također je objašnjiv: na brodu nije pronađen ni jedan pojas za spašavanje, što navodi na pomisao da su pomorci napustili brod za vrijeme oluje misleći da je Mary Celeste neće izdržati. No, ono što najviše udaljuje od misterija jest činjenica da je ovaj brod pronađen daleko od Bermudskog trokuta - čak u blizini obale Portugala. Različiti izvori, naime, različito određuju veličinu Bermudskog trokuta: ona varira od 500.000 kvadratnih milja do tri puta većeg područja. Imaginacija nekih autora u Trokut uključuje Azore i Meksički zaljev. Pripisivane su mu i nesreće koje su se zbivale uz obale Irske, na Pacifiku i Indijskom oceanu. Po tome bi se Trokut mogao nazvati ne bermudskim, nego "svesvjetskim morskim prokletstvom", upozoravaju "trezvenjaci". Oni koji tvrde da činjenice ne podupiru legendu, dali su objašnjenje i za zbivanja vezana uz "let 19": posadu svih pet zrakoplova činili su neiskusni pripravnici, s iznimkom vođe patrole poručnika Charlesa Taylora koji tog dana nije imao volje letjeti, pa je misiju čak htio prepustiti drugome. Iako je vrlo brzo utvrdio da mu kompas ne funkcionira, let je nastavio naslijepo, oslanjajući se na navigaciju prema zemaljskim orijentirima. No, nadošla je oluja, ali je Taylor, dezorijentiran, usprkos upozorenjima pripravnika da je "zapad na drugoj strani", te ne prebacujući vezu na čistiju radijsku frekvenciju, posadu odveo u pogrešnom pravcu, daleko na Atlantik. Pritom im je i goriva nestalo. Zbog toga su protivnici teorija o čudima u Trokutu govorili da je "jedina misteriozna sila ovdje bila sila gravitacije koja je djelovala na avione bez goriva". Istina je da se nije našao ni najmanji trag ni jednog aviona, no ako ih je poručnik zbilja odveo daleko na Atlantik, vjerojatno su pali na području gdje ocean naglo ponire: unutar Bermudskog trokuta leži, naime, gotovo devet tisuća metara duboki Portorikanski rov, najdublja točka Atlantika, a avioni i brodovi koji tamo potonu rijetko se ponovno viđaju. Zaustavljeni satovi Što se tiče "martin marinera", aviona upućenog u potragu, za koji mnogi misle da je nestao u Bermudskom trokutu, istina je da se nije vratio: eksplodirao je ubrzo nakon polijetanja, što nije bilo neobično jer su "marineri" bili poznati po neispravnim tankovima za gorivo. S druge strane, opet, puno je događaja koji su se zbili u Bermudskom trokutu za koje je doista teško naći ikakvo razumno objašnjenje. U to spada, među ostalima, slučaj putničkog leta National Airlinesa 727 koji je na 10 minuta nestao s radarskih ekrana na mijamijskom međunarodnom aerodromu. Po dolasku, posada je zanijekala da se bilo što čudno događalo, osim što su "deset minuta letjeli kroz laganu maglu". Svi satovi u avionu, međutim, kasnili su deset minuta, iako su ih provjerili s aerodromom neposredno prije neobjašnjivih deset minuta "prolaska kroz maglu". Još je nekoliko pilota imalo sličnih iskustava s promjenama vremena nakon prolaska kroz iznenadne "maglice", što, naravno, diže cijenu objašnjenjima koja nisu racionalna, ali možda bolje objašnjavaju misterij Bermudskog trokuta čak i ako su suprotna prirodnim zakonima fizike. Takvo je objašnjenje na primjer ono o aberantnim energetskim poljima koja kreiraju vremenske rupe. Još jedan slučaj koji potkrepljuje ovu teoriju je onaj manje sretnog pilota po imenu Carolyn Casico i njezina putnika. Carolyn, pilot s licencijom, poletjela je na charter let do otoka Turka u Bermudskom trokutu. Kad se približila otoku, osoblje na zemlji vidjelo je njezin avion kako besciljno kruži. Radiooperater na aerodromu nije dobivao odgovore na pokušaj radiokontakta, ali je čuo riječi koje je ona izmijenila s putnikom: Ne razumijem! Ovo bi trebao biti Grand Turk, ali dolje ničeg nema. Pravo je mjesto na mapi, oblik je pravi, ali ovaj otok izgleda nenaseljen: nema zgrada, nema putova, ničega! Nakon nekoliko krugova, okrenula se i odletjela. Carolyn i njezin putnik nisu više nikad viđeni. Loše vrijeme? Vremenske rupe? Otmice izvanzemaljaca? Mnoge teorije pokušavaju objasniti događaje iz Bermudskog trokuta. Što je istina? Izvanzemaljci, djelovanje kristala s Atlantide, zli ljudi s antigravitacijskim uređajima i drugim čudnim tehnologijama, te vrtlozi iz četvrte dimenzije - teorije su omiljene među piscima fantastike. Među tehnološki orijentiranima, pak, omiljene su teorije o magnetskim poljima i oceanskim flatulencijama, odnosno metanskom plinu s dna oceana. Među skepticima igraju teorije o vremenu (oluje s grmljavinom, uragani, tsunamiji, zemljotresi), loša sreća, gusari, eksplozije tereta, nesposobnost navigatora, te ostali prirodni i ljudski uzroci. Broj brodoloma, kažu oni skloniji realističnim objašnjenima, na ovom području nije neuobičajen kad se usporedi s veličinom područja, smještajem i gustoćom prometa. Mnogi brodovi i avioni, osim toga, koji se vode kao misteriozno nestali u Bermudskom trokutu - uopće nisu bili u ovom području. Najpoznatije nesreće u Bermudskom trokutu Bermudski trokut je od 1945. godine "progutao" nekoliko stotina zrakoplova i brodova, te više od 1000 ljudi. Uz najčuveniji nestanak, onaj "leta 19" 1945.godine, nesreće koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su: 1918.: brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore 1941.: brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevičanskih otoka u SAD 1947.: vojni C-45, supertvrđava, nestao je 100 milja od Bermuda 1948.: četveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom 1948.: DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom 1949.: nestaje drugi Tudor IV. 1950.: golemi globemaster američkih zračnih snaga - izgubljen 1950.: američki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugačak, potonuo bez traga 1952.: britanski transportni avion york izgubljen s 33 čovjeka 1954.: Lockheed constellation američke mornarice nestao s 42 osobe 1956.: hidroavion Martin P5M američke mornarice nestao s 10 članova posade 1962.: KB-50, tanker-avion američkih zračnih snaga - izgubljen 1963.: Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugački američki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad nađen ikakav ostatak broda 1963.: dva golema stratotankera američkih zračnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi 1963.: nestaje cargo master C-132 1967.: vojni YC-122 pretvoren u teretni avion - izgubljen 1970.: francuski teretnjak Milton Iatrides nestao 1972.: njemački teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 člana posade Posljednji nestanak U srpnju 1997. godine na području Bermudskog trokuta britanska je fregata našla napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu Shillingu i njegovoj supruzi, njemačkom paru čiji je nestanak prijavljen deset mjeseci prije. Časnici s britanske fregate zamijetili su čudan izgled jahte: bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je pronađena odjeća, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao da ju je netko ostavio samo na trenutak Teslina tehnologija? Naravno da ima mnogo mjesta na svijetu s opasnim strujama i problemima s određivanjem smjera, ali zašto je baš Bermudski trokut mjesto gdje se događalo toliko mnogo nesretnih slučajeva? Racionalna objašnjenja koja daju skeptici nisu svima dovoljna. Maštovitije eksplikacije puno bolje prolaze. Evo nekih. Izvanzemaljci su jedan od mogućih razloga tako čestim nestancima u Bermudskom trokutu. Antigravitacijska tehnologija ili druge energije s drugih svjetova mogle su biti odaslane ili s NLO-a, u što vjeruju mnogi od prijašnjih izvjestitelja o zbivanjima u trokutu. Također, Trokut možda krije podmorsku zemaljsku bazu za izvanzemaljce koji žele zadržati svoju privatnost i odašilju energiju koja ometa previše približena prometala. Drugi vjeruju da je fenomen Bermudskog trokuta prouzročen izgubljenim gradom Atlantidom koji je potonuo tisuće stopa ispod vodene površine. Naprednost Atlantide u doba kad je potonula počivala je na moći energetskih kristala. Moguće je da ovi kristali još uvijek počivaju na dnu oceana u nekom promijenjenom stanju odašiljući zrake energije koje ili zbunjuju instrumente vozila, ili ih sve zajedno dezintegriraju. Napokon, mnogi vjeruju da je Bermudski trokut energetsko polje koje je proizveo čovjek na osnovi tehnologije Nikole Tesle. VLF rezonantni odašiljači (tehnologija za koju mnogi vjeruju da je koristi sjevernoamerička komanda zračne obrane NORAD) imali bi antipod direktno u sredini Bermudskog trokuta. Ovaj hipotetički sustav bio bi sposoban ponovno napuniti tajne klase podmornica na električni pogon o čijem se postojanju spekulira i definitivno bi omogućili dovoljno interferencije (preklapanja valova) da izobliče signale koje avioni i brodovi stvarno šalju. I Japan ima "vražji trokut" Američki odbor za zemljopisno nazivlje ne prepoznaje Bermudski trokut kao službeni naziv niti vodi službeni dosje o tom području. Što o čudima Bermudskog trokuta kažu Stožer Američke obalne straže i Povijesni mornarički centar SAD-a? Bermudski ili "vražji" trokut zamišljeno je područje locirano uz jugoistočnu atlantsku obalu SAD-a, uz koje se vezuje visoka učestalost neobjašnjenih nestanaka brodova, malih plovila i zrakoplova. Bezbrojne teorije nuđene su u povijesti ovoga područja u pokušaju da se objasne brojni nestanci. Najpraktičnije su one koje se odnose na vremenske prilike i ljudske pogreške. Većina nestanaka može se pripisati jedinstvenosti prirodnog okružja na ovom području: prvo, "vražji trokut" je jedno od dva mjesta na Zemlji gdje magnetski kompas pokazuje pravi sjever. Normalno, on pokazuje prema magnetskom sjeveru. Ova razlika je poznata kao varijacija kompasa. Razmjeri ove varijacije mijenjaju se sve do 20 stupnjeva. Ako se to ne uzme u obzir, navigator se može naći vrlo daleko izvan kursa i u velikoj nevolji. Područje koje japanski i filipinski pomorci zovu "vražje more", smješteno uz istočne obale Japana, pokazuje iste magnetske karakteristike. Ono je također poznato po misterioznim nestancima. Još jedan faktor okoline je krajnje promjenjiva i turbulentna Golfska struja koja može brzo ukloniti svaki trag nesreće. Nepredvidivi karipsko-atlantski meteorološki obrazac također ima svoju ulogu: iznenadne lokalne oluje s grmljavinom i prolomima oblaka često zazivaju nesreće za pilote i pomorce. Napokon, topografija oceanskog dna varira od širokih plićina do nekih od najdubljih morskih brazda na svijetu. S međudjelovanjem snažnih struja nad mnogim grebenima topografija je u stanju neprestane promjene, stalno se pojavljuju novi navigacijski rizici. Ono što se ne može predvidjeti jest ljudski faktor. Golemi broj jahti i turističkih brodica putuje vodama između Floride i Bahama. Prečesto se ovo područje prelazi u premalim brodovima s premalim poznavanjem rizika podneblja i bez dobrih pomoraca. Obalna straža nije impresionirana natprirodnim objašnjenjima nesreća na moru. Njihova iskustva govore da snage prirode i nepredvidivost ljudske vrste udružene svake godine izrode najfantastičnije situacije i događaje.

- 13:27 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

Tsunami teorija Iako je svijet, kada je vidio tsunami u Aziji na djelu ostao poprilično zaprepašten, riječ je o pojavi kojoj su mnogi svjedočili i ranije. Naravno, tada nije bilo interneta da downloadiramo amaterske snimke iz kojih je vidljivo da je malo tko, i kada je val bio nadomak plaže, imao pojma što dolazi. Ubrzo nakon tsunamija, počele su se javljati i prve teorije zavjere, u kojima se tvrdi kako je riječ o namjerno uzrokovanoj pojavi. Pomaknuti tektonske ploče na umjetan način sliči više filmu Jezgra negoli stvarnosti. Znanstvenici naravno odbacuju ove tvrdnje, navodeći kako vrlo lako mogu razlikovati prirodni od umjetnog potresa, naglašavaju i da je ovaj katastrofalni bio akt prirodnih sila. U slučaju potresa ovih razmjera, riječ je bilo o odvajanju dvaju ploča, koje su tko zna koliko godina bile spojene jedna s drugom. I iako je riječ o oslobađanju nama nezamislive količine energije, koja pokazuje koliko je priroda moćna, ni čovjek nije tako mali ispod zvijezda, kako se na prvi pogled čini. Geolozi i seizmolozi slažu se kako je moguće uzrokovati potres na nekoliko različitih načina među koje spadaju testovi nuklearnog oružja, bušenjem zemljine površine, izgradnjom brana i sličnih građevina. Da ima istine, pokazuje i nekoliko potresa izazvanih ljudskom rukom. Nakon što je Denver pogodilo nekoliko potresa znanstvenici su otkrili da je uzrok bio odlaganje tekućeg otpada duboko ispod zemljine površine. Izvori koji se umjetnim slučajevima bave, spominju i Teslinu nezgodu - on je naime u jednom od svojih experimenata uzrokovao manji potres, a jedini način da ga zaustavi bilo je da uređaj uništi. Čak je i New York Times 1935. godine objavio članak "Tesla's Controlled Earthquakes", a Andrija Puharich je 1978. godine objavio studiju "Global Magnetic Warfare - A Layman's View of Certain Artificially Induced Unusual Effects on the Planet Earth During 1976 and 1977", u kojoj se bavio mogućim eksperimentiranjem Teslinim tehnologijama od strane tadašnjeg Sovjetskog saveza; vjerovao je da su umjetno kontrolirani potresi dio njihova programa. Tesla effect spominje kao način izazivanja potresa. Najkraće objašnjeno, riječ je o elektromagnetskim signalima određenih frekvencija koje su šalju u Zemlju, formiraju "stajaće valove" (standing waves, kaže originalni txt). Thomas Bearden ovaj je koncept nazvao Tesla Magnifying Transmitter (TMT), o kojem više možete čitati na adresi http://jnaudin.free.fr/html/tmt.htm. HAARP Tu je također američki vojni program HAARP (High-frequency Active Auroral Research Program), vrijedan 30 milijuna dolara, smješten 450 kilometara istočno od Anchoragea na Aljasci. Službeno objašnjenje kaže kako je riječ o projektu kojim se proučavaju kompleksne varijacije ionosfere Aljaske. No, osim toga, priznaju i kako bi se u sklopu projekta razvijaju novi načini komunikacije i tehnika nadgledanja. U vojnoj primjeni, mogao bi poslužiti za detektiranje projektila kao i komunikaciju s podmornicama. U jednom od dokumenata koji je procurio i došao u ruke Popular Science magazina piše pak kako je cilj "pokoriti i kontrolirati ionosferu", kao bi se poboljšali vojni rezlutati, dok bi u konačnici, kažu, znatno moćnija verzija HAARP-a mogla stvoriti i svojevrsni štit koji bi na nekim projektilima "spržio" sustav navođenja, ali njime bi se mogle kontrolirati i vremenske prilike. Jerry Smith u knjizi HAARP: The Ultimate Weapon of the Conspiracy" piše: "If HAARP is a TMT [Tesla Magnifying Transmitter], and these researchers correctly understand Tesla's work, we could be in a lot of trouble. It is quite possible that the scientists working on HAARP do not know that they are playing with. Beyond that their ignorance might be compounded if HAARP is indeed a secretive black-ops military project. The military has devised a way of keeping secrets called 'compartmentalisation' where each unit knows only what it needs to know. Only the control group knows what's going on. If there is a control group familiar with TMTs directing the actions of scientists unschooled in Tesla technology, those lower level operatives could be directed to wreak havoc with created weather or manufactured earthquakes. Dakle, ne treba sumnjati da je umjetan potres moguć, ostaje odgovoriti na pitanje da li je azijski tsunami bio uzrokovan na taj način, što je, vjerujem, nemoguće za utvrditi. Neki arapski mediji, nagađaju kako je potres bio rezultat vojnog eksperimenta koji su zajedničkim snagama provele Sjedinjene Države, Izrael i indija. Slične su optužbe uputili i iz novina India Daily, optužujući vlastitu vladu za testiranje oružja, koje je u konačnici rezultiralo potresom i tsunamijem. Teoretičari diljem svijeta spominju često i činjenicu da se potres dogodio na isti dan kada je razorni potres pogodio Iran, a ne štede ni američku vojnu bazu Diego Garcia, koja je ostala netaknuta, odnosno bez žrtava. Teorija na koje sam naletio na netu ima raznih, a kao i obično ne se kreću od onih doista nevjerojatnih do onih koje bi i mogle biti moguće (iako u teorijama zavjere ne postoji nevjerojatno i moguće, jer je sve dozvoljeno). Stoga, izdvajam par linkova i izvora na kojima se možete informirati i donijeti svoj sud o cijelom slučaju.

- 13:25 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

MALO O NLO-ima Jesmo li zrtve vanzemljana Istina zapisana u podsvijesti Paranormalni i duhovni aspekti bliskih susreta s alienima iz letecih tanjira, danas su meta brojnih znanstvenih istrazivanja. Iako iza sebe ne ostavljaju nikakve materijalne dokaze, zrtve aliena pod hipnozom otkrivaju dramaticna iskustva koja se granice s fantastikom! Posljednjih godina u Sjedinjenim Državama veliki broj znanstvenika istrazuje jedan gotovo nevjerovatan fenomen: iskustva ljudi koji su imali « bliske susrete trece vrste». Uz pomoc hipnoze, kod pacijenata se oživljavaju sjecanja na susrete sa alienima (tu|inci, vanzemljani…), koji dolaze odnekud, iz svemira ili iz nekih nama nepoznatih prostorno-vremenskih dimenzija. Senzacionalna knjiga “Mnogi koji sumnjaju da su bili oteti ili da su imali susret sa alienima, dolaze u moju ordinaciju gdje im putem hipnoze pomažem u oživljavanju sjecanja pohranjenih negdje duboko u podsvijesti,” kaze dr. Edit Fiore, jedna od najpoznatijih americkih hipnoterapeutkinja, autorica bestselera “Susreti”, knjige koja sadrzi fascinantna svjedocanstv a ljudi koji su pod najrazlicitijim okolnostima bili zrtve aliene. ODAKLE DOLAZE : Niko danas ne sumja da u svemiru postoji inteligentni zivot. Ipak, prica o prisustvu vanzemaljaca na nasoj planeti mnogi smataraju pretjeranom. Cinjenice, medjutim, govore dugacije Edit Fiore je klinicka psihologikinja, izvanredan terapeut i profesionalac u svom poslu. Slucajno se prije tridesetak godina pocela baviti hipnozom. Na jednom vikend-seminaru o hipnozi, organiziranom u Big Suru, 1973. godine prvi put je doživjela da bude hipnotisana i da nekog hipnotizira. Od tada se bavi hipnoterapijom i znanstvenim istrazivanjima u kojima su alieni u sredi{tu paznje. U tom je poslu stekla i ugled i slavu. Dr. Fiore je jedna od rijetkih terapeutkinja {to svoja saznanja i iskustva redovito razmjenjuju s ostalim znanstvenicima. Uostalom, to je bio i glavni razlog zašto se odlucila objaviti senzacionalnu knjigu “Susreti”, u kojoj ubjedljivo dokazuje da su alieni dio na{e stvarnosti. FILMSKA VERZIJA: Nakon sto je Orson Wels snimio svoj "Rat svjetova", mnogi reditelji su se iskusali u tom zanru. Vjerovanje u nastanjene lanete vise nikome nije strano Pored uzbudljivih sjecanja na dramaticne susrete, u knjizi se detaljno objašnjava i tehnika prepoznavanja odre|enih naznaka koje upucuju na potencijalne zrtve dramaticnih susreta, a u zakljucku knjige se navodi lista organizacija, i imena svih istraživaca i hipnoterapeuta u Americi koji zrtvama mogu pomoci. Deset najcescih simptoma Dr. Fiore iskreno vjeruje da na na{oj planeti postoji veliki broj ljudi koji su imali «susrete trece vrste» ali se, zbog izvanrednih sposobnosti aliena, toga ne mogu prisjetiti. Istražujuci ovaj fenomene, americka je znanstvenica uspjela doci do nevjerovatnog uvjerenja – alieni su prisutni me|u nama i permanentno vr{e eksperimente na Zemljanima! TISUĆU LICA VANZEMALJACA: Jedna od verzija kako bi trebalo da izgledaju vanzemaljci. Oni koji su se s njima sreli, opisuju ih kao miroljubiva bica koja imaju za cilj eksperimentirati na stanovnicima nase planete Ona stoga poziva sve citatelje da ispitaju svoja sjecanja i da provjere nisu li i oni eventualno bili zrtve zagonetnih bica. Pri tome, ona nudi precizne instrukcije i deset najcešcih znakova koji upucuju da je neko dozivio «susret trece vrste»: - nesposobnos- nocne more ili snovi u kojima poremecaji spavanja; - budenje sa neobicnim osjecajima u tijelu; - pojava misterioznih ožiljaka na tijelu; - osjecaj da vas stalno neko posmatra, nadzire ili komunicira sa vama; - ako ste vise puta vidjeli NLO; - neodredena sjecanja na bliske susrete sa alienima; - neobjašnjeno izljecenje bolesti; - reagiranje sa strahom ili uzbudenjem prilikom spomena NLO-a ili aliena. Sa strnice UFOlogija

- 13:24 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

Chupacabra Ono što je nekada bilo samo biće iz priča srednjeameričkih stanovnika pretvorilo se zadnjih godina u pravu znanstvenu senzaciju. Naravno da su se našli oni poduzetniji koji su Chupacabru uspjeli pretvoriti i u ekonomsku senzaciju. Majice sa njegovim likom uspješno se prodaju po cijeni od 10$. Sve je počelo krajem 60ih kada su primljeni prvi izvještaji o neobičnom predatoru koji je desetkovao stada ostavljajući iza sebe leševe koza, ovaca, kokošiju... ubijenih ugrizom u vrat. Tako je biće i dobilo naziv Chupacabra što znači "goat sucker'' ili kako bi se to nespretno reklo na hrvatskom "sisač koza". Njegovo ponašanje i crvene oči su jedine zajedničke točke u kojima se slažu svi svjedoci. Neki smatraju da se radi o sivom gušteru jakih stražnjih nogu, oštrih zubi i jezika poput zmijskog. Drugi pak misle da je riječ o pernatom ili čak humanoidnom biću. Nakon 1995. broj slučajeva se naglo povećava. Osim iz Puerto Rica i Mexica stizali su i iz New Yorka, New Jerseya, San Antonioa, San Franciscoa, Miamia ili čak iz Moskve. Evo samo nekih od njih. Početkom 70ih -Brownsville Texas Rančer je pronašao ubijenog bika bez krvi, bez tragova predatora. 1994. -Puerto Rico Nekoliko malih sivih bića čiji opis odgovara Chupacabri istjerali su stanari ispod kreveta u svojoj kući. 11. ožujka 1995. -Orocovis Pastir je pronašao šest ubijenih ovaca čija je krv potpuno isisana kroz tri rupice od ugriza na vratu. Svibanj 1995. -Canavanas, Puerto Rico Misteriozno je ubijeno 150 ovaca. Za smrt je okrivljen Chupacabra. 19. studenog 1995. -Puerto Rico Ovaj put Chupacabra je okrivljen da je zaklao desetine zečeva, purana, pasa, mačaka pa čak i konja. Viđen je u dva navrata. Jednom je odmah nestao bez traga a, drugi put je za sobom ostavio komad mesa pernate žrtve. Te je godine zabilježeno najviše slučajeva a Chupacabra je okrivljen za preko 1000 ubijenih životinja a čak su bili napadnuti i ljudi. Svaki puta su svjedoci tvrdili da je biće bilo slično majmunu koji nije ima rep. Oči su mu bile velike i crvene. Ožujak 1996. Miami Ubijeno 40 životinja. Rujan 2000. -Brazil Nakon što mu je pobio dio stada seljak je uspio ubiti čudnu životinju. Bila je velika poput psa a glava joj je bila slična bikovoj. Porijeklo bića je za sada nepoznato. Jedna od vjerojatnih mogućnosti je da se radi o neuspješnom, ili uspješnom, genetskom injženjeringu. Za to se optužuju ili NASA ili vojni laboratoriji za istraživanja na životinjama koji se nalaze u luci Puerto Rico. Neki su spremni povjerovati da se radi o "mezimcima" iz svemira koje su zaboravili ili namjerno ostavili njihovi izvanzemaljski vlasnici. To se opravdava čestim slučajevima kada se Chupacabra pojavljivao na područjima na kojima su prije toga viđeni NLO-i. Ako bi kombinirali ove dvije teorije, genetski inženjering i izvanzemaljsko porijeklo dobijamo treću, još zanimljiviju. Zbog očiju, nosnica, sive boje i još nekih karakteristika mogli bi pretpostaviti da se radi o križancu greysa i nekog ovozemaljskog predatora. Moram priznati da mi se ta teorija čini najmanje vjerojatnom ali sigurno nije potpuno isključena. No, možda je to ipak samo još jedno od prirodnih stvorenja koje je tako dugo izbjegavalo očima znanstvenika.

- 13:23 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

Yeti-karika koja nedostaje Yeti- karika koja nedostaje Gospodari bijelih divljina Nema nedvojbenih dokaza. Nema nalaza lubanja ili kostiju. Nema uginulih, zarobljenih i ubijenih. Nema grobova. Nema jasnih fotografija, niti autentičnih filmskih snimaka, ali se o divljem, snježnom čovjeku, ipak, gotovo sve zna... To je medvjed! Ne, majmun! Možda, čovjek?! Ili odmetnuti razbojnik? Pustinjak koji je pobjegao od ljudi i svijeta? Posljednji neandertalac koji je zaostao na putu evolucije? Preživjeli gigantopek iz trećeg roda primata, koji je davno iščeznuo, dok su se dva reda razvila u dva smjera - jedan u majmuna, a drugi u čovjeka? Što je, zapravo, snježni čovjek? Da li uopće postoji? Takva sumnja ni najmanje ne postoji kod Tibetanaca, Kašmiraca, Nepalaca ili prostodušnih himalajskih vodica Sherpasa. Postoji u njihovim vjerovanjima, sagama, mitovima i legendama, ali i u čestim uzbudljivim kazivanjima oko vatre, dok sjede ispunjeni tjeskobama i dok žestokom himalajskom rakijom, koju nazivaju "arak", razbijaju strahove i utopljuju žeđ. U tim je trenucima postojanje snježnog divljeg čovjeka neupitno. On egzistira, on je tu, u studenoj pomrčini, iza prve nepristupačne stijene, čeka i vreba! Misteriozno biče. Tibetanci ga nazivaju "Mi-Go", što bi se moglo prevesti kao prljavi čovjek, Nepalci su mu dali ime "Metchkangami", što doslovno znaci prljav, smrdljiv, odvratan, jednom riječju - užasan; na Pamiru ga zovu "Alma"; na Kavkazu "Almas" ili "Almast"; u istočnom Sibiru "Chuchunaa" (Cucuna); a u Kanadi i Sjedinjenim Državama "Big Foot" (veliko stopalo, Velikonožac) i "Sasquatch", kako su ga nekad nazvali Indijanci. U južnom Brazilu i prostranoj Amazoniji, gdje sam sa znanstveno-novinarskom istraživačkom ekspedicijom boravio u ljeto 1990. godine, saznao sam za njegova tri rođaka - Mapinguary, Capelobo i Pelobo; u Equadoru, Kolumbiji i Venezueli zovu ga jednostavno "didi", ali je u latinskoj Americi njegovo naj češče ime - "Mono Grande", što na španjolskom jeziku znači - veliki majmun! Divlji čovjek nosi još nekoliko imena, ali je - zasigurno - njegovo najpopularnije ime "Jeti", vjerojatno nastalo od tibetanskih rijeci "yeh" (kamenit kraj) i "the" (životinja)! Na nepalskom, kako je poznato, Jeti simbolizira - snažnog divljeg snježnog čovjeka! AMERICKI ROĐAK YETIJA: Fotografija Big Foota (Veliko Stopalo) snimljena u američkim planinama prošla je mnoge analize, no ni do danas njena autentičnost nije potvrđena. Bez obzira kakvim imenima ga u svijetu sve nazivali, stanovnici visokih planina i divljih, teško pristupačnih ovlasti na našem planetu ne sumnjaju u njegovo postojanje. Naprotiv. Uvjereni su da je on činjenica kao što je činjenica da se svako jutro, sunce budi na istoku, a uvečer gasi na zapadu. No, druga je stvar što još uvijek nitko ne nudi prave dokaze o njegovom nesumnjivom postojanju! Dokaze, na žalost, ne nude ni suvremeni istraživači, koji se svađaju već više od 400 godina, otkako je sredinom 16. stoljeća njegovo postojanje nagovijestio jedan njemački prirodnjak koji je boravio na neistraženim azijskim planinama. Jetijevo postojanje pokušali su dokazati i alpinisti, znanstvenici i avanturisti, takozvani bogatuni i brojne međunarodne ekspedicije, ali do sada nikome nije pošlo za rukom da okonča i razjasni tu staru enigmu. Živi fosili Ljudi su čuli uzbudljive priče i bezbrojna svjedočanstva; u snijegu i blatu vidjeli i fotografirali neobične tragove; nacrtali bezbroj crteža i skica; sakupili pregršti sasušenog i smrznutog izmeta i dlaka, što bi trebale pripadati snježnom čovjeku, ali nikada nijedna njegova fotografija, trag ili otisak golemih stopala, niti bilo što drugo nije razbilo sumnje i potvrdilo njegovo postojanje! Svejedno, mnogi ga danas smatraju preživjelom životinjskom vrstom; divljim, majmunolikim čovjekom; preživjelim neandertalcem; "izgubljenom karikom u lancu ljudske evolucije", što je - nekim čudom - zaostala iza "svog vremena" i još uvijek vješto izmiče suvremenoj znanosti. Možda je baš zbog toga, zbog svoje misterioznosti i neuhvatljivosti, Jeti i stekao u svijetu tako veliku popularnost. No, ako po strani ostavimo sage i mitove, ako poslušamo riječi znanosti - da li je moguće da neandertalski čovjek, koji je egzistirao u Ledenom dobu još uvijek živi na prostorima ove planete? Je li moguće da je preživio? Većina znanstvenika odgovorit će negativno, ali dr. Myra Shackley, profesorica arheologije na sveučilištima Leicester i Southampton, u Velikoj Britaniji, u svojoj zanimljivoj knjizi "Wild Man" ("Divlji ljudi") objavljenoj 1982. godine, smatra (i dokazuje!) da neandertalci nisu izumrli i da na našem planetu i danas žive! Tu je senzacionalnu tvrdnju britanska znanstvenica ponovila i u uglednom časopisu "Antiquity" Bića nalik neandertalskom čovjeku, preživjela još od vremena posljednjeg Ledenog doba u teško pristupačnim predjelima Himalaje, Sovjetskog Saveza i Mongolije, viđana su do sada bezbroj puta. U Mongoliji ih zovu "Almasti", što označava divlja kosmata ljudska biča, i oni sasvim sigurno postoje!..."Zanimanje dr. Myrae Shackley za "Almaste" (ponekad ih zovu kratko - "Alme"!) datira od 1979. godine, kada je izvjesno vrijeme - kao stipendista British Councila - radila na Sveučilištu u Ulan Batoru, glavnom gradu Mongolije. Tih je mjeseci, istraživala drevne arheološke lokalitete na Altajskim planinama, pa je cesto slušala priče lokalnih nomada o pojavljivanju "Almasta", susretima s njima, njihovom čovjekolikom izgledu i ponašanju

- 13:22 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

KRUG U ŽITU Tisuće ljudi iz čitavog svijeta u ljetnim mjesecima posjećuje žitne krugove. Prije svega u zapadnoj Engleskoj, između Stonehenga, Winchestera i Malborougha. Doživljaj pri prolasku kroz svježe nastale žitne krugove nezaboravan je: delikatno i na savršen način položene biljke, maštoviti, zamršeni uzorci, jasno osjetne snažne energije i goleme dimenzije. Ako tome još dodamo i krajolik koji ih okružuje, s valovitim brežuljcima i poljima, možemo razumjeti jedinstven osjećaj koji nastaje u blizini te značajne pojave koju mediji i vladine agencije još uvijek zanemaruju. Žitni krugovi svoje posjetioce nadahnjuju, fasciniraju ih, privlače i opčinjavaju. Mnogi osjete neki unutarnji nagon da stanu unutar njih i iz prve ruke spoznaju bilo kakve osjete što ih ti oblici mogu izazvati. Jedan od glavnih doživljaja najčešće je osjećaj svetosti ili nečeg "drugačijeg". Od onih koji već dulje vrijeme posjećuju takve krugove, neki vjeruju da je za njihov nastanak odgovorna neka vrsta inteligencije. Zanimljivo je da oblici krugova u žitu veoma nalikuju onima što se mogu vidjeti u hramovima, katedralama, ili na drevnim svetim mjestima. Ovo činiči često krivo interpretiraju kao želju istraživača žitnih krugova da taj fenomen promijene u neki vestu religijskog ili New Age kulta. No, ostavimo li cinizam po strani, činjenica je da ti krugovi izazivaju osjećaj svetosti, što njihovoj prirodi daje posebnu notu. Prvi žitni krugovi otkriveni su u Engleskoj 1978. godine. Otada se pojavljuju svake godine, počevši od kasnog proljeća do ljetnih mjeseci. Kasnije su pronađeni i drugdje po Europi, u SAD-u, Kanadi i Japanu. Krugovi obično nastaju po noći, u nekoliko sekundi. Pronađeni su u poljima pšenice, ječma, uljane repice, raži, suncokreta i drugih usjeva. Biljke koje tvore krug u žitu savijene su, ali nisu oštećene (što se ne može reći za "krivotvorine" — oblike koje naprave ljudi). Ako žito još nije zrelo, tako savijeno raste i dalje. U nekim likovima žito je "polegnuto" u više slojeva, a stabljike u svakom sloju okrenute su u drugom smjeru. Žito je ponekad upleteno u nekakve pletenice. U kolovozu 1996. godine je John Wheyleigh, student koji je kampirao u južnoj Engleskoj, kod Oliver's Castla, snimio kratak video-film koji prikazuje nastajanje lika u žitu u obliku snježne pahuljice. Na filmu se vide četiri svjetleće kugle koje se brzo kreću i očito je da su povezane su s nastankom oblika u žitu. Neki istraživači smatraju da je snimak krivotvorina. Međutim, u većini profesionalnih video-laboratorija u kojima je traka analizirana utvrđeno je da je film "čist" i da vjerojatno nije obrađen računalom. (B. Creme potvrdio je autentičnost snimka). U kolovozu 1997. godine, godinu dana nakon što je snimljen Wheyleighov video-film, dva su češka istraživača krugova u žitu izvijestila da su jednog jutra vidjela tri odvojene skupine svjetlećih kugli kako lete iznad područja gdje su otkriveni krugovi u žitu. Svjetleće kugle su, isto kao na videosnimci Johna Wheyleigha, putovale zajedno i velikom brzinom, a njihove su putanje pri svakom prijelazu bile jednake. Osim toga, Česi su izvijestili da su pri opažanju prve skupine kugli čuli neobičan zvuk.I John Wheyleigh također je izvijestio o sličnom zvuku koji ga je probudio i omogućio mu snimanje događaja koji su uslijedili. Prema mišljenju B. Crema, krugove u žitu, osim manjeg broja krivotvorina napravljenih ljudskom rukom, prave naša braća s najbližih planeta, Marsa i Venere — iz svemirskih letjelica koje nazivamo NLO. B. Creme kaže: "Oni koji su u NLO-ima vizualiziraju oblik koji žele stvoriti, te svojim usredotočenim umovima određuju oblik svakog pojedinog kruga. Potom se vozilima približe površini polja i svojom tehnologijom, upravljanom umom, stvaraju uzorke. Radi se o kombinaciji vrlo razvijene tehnologije i misli; strojevi reagiraju na njihove misli. Cijeli taj proces traje tek nekoliko sekundi, što vrijedi i za najkompliciranije uzorke." Creme kaže da su krugovi u žitu dio procesa energizacije Zemlje te da, nadalje, oni na fizičkoj razini dupliciraju brojne vrtloge koji već postoje u mreži Zemljinog magnetskog polja. Ti vrtlozi će postati baterije čiju će energiju čovječanstvo u budućnosti, kada razvijemo tehnologiju svjetlosti, upotrebljavati kao novi izvor energije. Krug u žitu u Sloveniji

- 13:21 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

12.03.2006., nedjelja

U SVEMIRU JE PRONAĐENA TEKUĆA VODA NASA Na južnom polu Saturnovog mjeseca Enceladusa Cassini je snimio gejzire – prvi pravi dokaz postojanja vode na nekom nebeskom tijelu osim Zemlje. Ima li u vodi i života? LOS ANGELES - Svemirska letjelica Cassini, koja orbitira oko Saturna, otkrila je tekuću vodu koja izbija iz gejzira na zaleđenom Saturnovu mjesecu Enceladus, čime je potaknula i nagađanja da bi na tom svemirskom tijelu moglo biti života. Iznenađujuće slike mjeseca Enceladus među najizravnijim i najdramatičnijim su dokazima postojanja vode i na drugim svemirskim tijelima osim Zemlje. Dosadašnje tvrdnje o postojanju vode nisu se temeljile na izravnim dokazima, nego na znanstvenim analizama stijena i drugim neizravnim podacima. NASA Vodeni gejziri na Enceladusovom južnom polu koje je snimio Cassini Uzbuđeni zbog otkrića, neki znanstvenici kažu da bi Enceladus trebao biti dodan kratkom popisu mjesta u Sunčevom sustavu koje imaju najveće izglede za postojanje života. Ako na Enceladusu ima života, on se vjerojatno sastoji od mikroba i drugih primitivnih organizama koji mogu živjeti u ekstremnim uvjetima, kažu znanstvenici. Otkrića su objavljena u najnovijem broju časopisa Science. David Morrison, viši znanstvenik pri NASA-inu institutu astrobiologije, upozorava da se ne treba žuriti s ocjenama može li taj mali mjesec održavati život. "To je zasigurno zanimljivo otkriće, no ne vidim što bi se osim toga moglo reći", rekao je Morrison. NASA Znanstvenici vjeruju da su Mars i Jupiterovi ledeni mjeseci mogli imati, ili da su nekad imali, uvjete za održanje života, no dokazi o tome su neizravni. U slučaju Marsa znanstvenici nikada nisu vidjeli tekuću vodu, no na temelju studija stijena vjeruju da je nekada tamo bilo vode. Magnetska očitanja Jupiterovog mjeseca Europe pak snažno sugeriraju da taj mjesec ima ocean pokriven ledom. Enceladus u promjeru ima nešto manje od 500 kilometara, dugo se vjerovalo da je hladan i neaktivan jer do njega dopire vrlo malo Sunčeve topline. No znanstvenici sada vjeruju da je to geološki aktivan mjesec koji ima neuobičajeno topao južni pol i značajnu atmosferu. Enceladusova "vruća točka", južni pol, još je po zemaljskim standardima ledena, ali se vjeruje da voda pod visokim pritiskom dolazi iz podzemnih rezervoara u kojima je temperatura nešto iznad 0° C, a kako ocjenjuju znanstvenici iz projekta Cassini, možda i ukazuje da pod zemljom postoji stalan izvor topline. Cassini je utvrdio da gejzire čine voda i ledene čestice sa značajnom količinom ugljičnog dioksida i nešto metana, koji stvaraju atmosferu Enceladusa.

- 18:14 - Komentaraj (1) - Isprintaj zanimljivost - #

EVO ME OPET!!!!!

- 18:12 - Komentaraj (0) - Isprintaj zanimljivost - #

- 18:02 - Komentaraj (10) - Isprintaj zanimljivost - #