|
|
Top biser sa guglarije svih vremena - testis krvzice/kvrzice na testisima i sve vezano uz testise i kvrzice. bilo mali milijun puta.
| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
BubaŠvaba iliti Robi zajedno sa Lukom i OVDJE
Poison Ivy
Razlivena Tinta
Dee Dee
No Control
Teichi
Morwena{SunSe}
Daughter of rage and love
Moj glazbeni čušpajz
-žensko
-mlado djevojče od 19 godina
-ne studira
-podstanarka
-ima posao sa mirovinskim i zdravstvenim
-žrtva gradskog prijevoza, iako ima vozačku
-tlači svojim žvrljotinama ljude na blogu već više od dvije godine
-je gay-friendly
-mrzi diskriminaciju po bilo kakvoj osnovi
-feministica
-liberalna
-čangrizava a little bit
-ne voli crkvu kao instituciju
-agnostik koji sve više naginje ka ateizmu
-pjesnička duša
-pivopija
-alergična na Gotovčeve, Drpićeve i ostale hrvatske selebritije
-također dobije plikove na Lanu Jurčević i ostale hrvatske zijevalice
-ne voli konzerve
-ne voli nogomet
-nije voljela Tošu Proeskog dok je bio živ, te ga neće veličati ni kad je mrtav
-ne prati BigBrader, Operaciju Trijumf kao niti realitije općenito
Ovo bi kao bio prikaz mene:
A ovoliko vas je bilo od 28. svibnja 2006.
Free Counter
.................................
"Mi se ne bojimo.."
18. rujna 1985. godine snažan potres spriječio je 18 milijuna stanovnika Ciudad de Mexica da započnu još jedan radni dan. Kad se zemlja prestala tresti, a prašina se raščistila, otkrili su se prizori potpunog uništenja. Gusto naseljene četvrti u centru grada, oko 10% grada, ležale su u ruševinama. Tepito, natrpani dio grada koji se našao u samom središtu potresa razoren je. Visoki blokovi nebodera, koji su okruživali tu četvrt, srušili su se i oborili tisuće tona betona i čelika na kuće u podnožju. Ispod kaosa nosača i krša mnogi su ostali bespomoćno ležati.
Spas je stigao ubrzo. Čim su se smirili naknadni potresi, preživjeli su započeli sa spašavanjem. Uskoro su im se pridružili ljudi iz okolnih, relativno neoštećenih četvrti. Samo malim lopatama i golim rukama borili su se da oslobode svoje susjede iz ruševina. Radili su bez prekida, kopajući po ostacima i uklanjajući velike blokove građevinskog otpada kako bi dospjeli do preživjelih; mnogi su se spasioci izlagali velikom riziku da izvuku ljude na sigurno.
Kako se rad nastavljao, sve je više ljudi pristizalo u pomoć. Oko središta razaranja izrasla je mreža pomoći i potpore. Preživjele ljude koji su ostali bez domova su njihovi susjedi, rođaci i stranci primili k sebi. Hrana i odjeća se besplatno dijelila među žrtvama i to putem potpuno spontanog i samoorganiziranog pokreta uzajamne pomoći i suradnje.
Razinu ljudske solidarnosti postignute među običnim ljudima Ciudad de Mexica prikazuje jedan primjer među mnogima: žena, sva vesela jer je pronašla svog muža živog, dala je sav svoj novac da podmiti policajca koji je odbijao dopustiti majci da zakopa svoje mrtvo dijete.
Gdje je u svemu ovome bila vlast? Dok su službeni spasilački odredi stigli na mjesto događaja, većina je žrtava spašena nastojanjima običnih ljudi. Samo su oni do kojih se moglo doći isključivo teškom građevinskom opremom, koju ljudi nisu imali, ostali zarobljeni. U danima koji su uslijedili, vladini pokušaji nošenja s krizom bili su žalosno nedovoljni i ljudi su jasno uvidjeli da bi u slučaju da su sve prepustili vlastima, patnje bile daleko veće. U suprotnosti s nedjelotvornošću vatrogasaca i nesposobnošću službenika i policije, jedino su spontani napori običnih ljudi rezultirali pomoći i podrškom preživjelima u nesreći.
Svjetski su mediji ispričali drugačiju priču. Televizija i novine oslikavale su bespomoćno osakaćeni grad nastanjen samo pasivnim, zaprepaštenim, napaćenim žrtvama; vlasti su novinama rekle da "imaju potpunu kontrolu". I vlasti i mediji namjerno su prešutjeli realnost na uništenim ulicama.
Narodni pokret uzajamne pomoći i solidarnosti koji je uslijedio nakon potresa nije izrastao ni iz čega. Za obične ljude iz prenaseljenih blokova, kvartova i siromašnih četvrti Ciudad de Mexica, život je na više načina bio jedan dugi niz nesreća i patnje, siromaštva, teškog življenja i kaosa. Bez jake i kontinuirano inventivne mreže podrške, oni se nikada ne bi uzdigli ni do nivoa pukoga opstanka. Vlasti, kojima je jedini cilj bio zadržati iluziju "reda", nisu im nikada puno pomogle; ako za išta, odgovorne su za rastuću bijedu.
Nedugo prije svoje pogiblje 1936. godine na Aragonskoj fronti, španjolski anarhist Buenaventura Durruti o razaranju je izjavio sljedeće:
"Mi se ni najmanje ne bojimo ruševina. Mi ćemo naslijediti zemlju; u to nema ni najmanje sumnje. Buržoazija može slobodno razoriti i uništiti svoj svijet prije nego što napusti povijesnu pozornicu. Mi nosimo novi svijet u svojim srcima. Taj svijet raste upravo ovog trenutka."
