Probudila sam se jutros s prazninom i nervozom.
Poljuljan mi je cijeli svijet koji sam stvarala dosta dugo,
svijet u kojem sam se mjenjala u nešto što bi bilo
prihvatljivije osobi mojih godina.
Na neko vrijeme sam postala ono,
što sam željela biti uz osobu koju sam željela.
Više sam se smijala, više bila sretna,
više ljubila čovjeka koji mi je značio cijeli jedan mali svijet...
Sad se vraćam...
Vraćam se u one surove poglede na život, na hladnoću...



Kada sam počela pisati blog,
rekla sam da je on tu da mi pomogne da prebrodim
promjene koje mi se događaju. I je... Pomogao je...
Naslov posta je naslov i jedne pjesme koja kaže:
"Odlazim, od problema u svom životu. Odlazim da potražim bolji dan..."
Ja odlazim od problema koji su mi bili tako slatki
da me sad sve boli kad shvatim da se svega toga moram odreći...
Odlazim od ljubavi, jer mi po drugi put u životu nije ništa dobro donjela. Odlazim od osmijeha koji daje ljudima pravo da te rane.
Odlazim od suza jer nema više osjećaja koji bi ih mogli potaknuti.



Na kraju krajeva uvijek mi je u glavi bila samo jedna definicija ljubavi:
Ona je samo mješavina nepotrebnih osjećaja, sebičnosti i ljubomore!!!
Smatrajte da je ovo samo jedan most koji vas vraća
u neka davno osvojena područja.
Ja to gledam tako, jer kad se sjetim,
jedino sam tako i bila pomirena sa sobom.
Bez suza, bez poljupca, bez svađa, bez ljubavi...
Just walking away....

P.S. Nemojte se bojat ljudima reći što osjećate prema njima. Ne znate što vam donosi sutra niti gdje će vas odvesti, a za nešto kao "Volim te" uvijek trebate pronaći vremena, jer život je prekratak...