Želim se promijeniti...
Ne želim biti slaba osoba,osoba koju ljubav može ,,uništiti,, ...
Za ono što mogu, potrudit ću se sama napraviti,
a ono što ne mogu, neka ide svojim tokom,
onako kako sudbina želi...
Sudbina koja ima svoje razloge zbog čega se sve ovo događa...
Ljubav? Hmmm...
Ponekad mi je svega dosta, trebam mir, neki pogled na sve oko sebe...
Želim se ,,odmoriti, odustati od ljubavi... Nemam više snage za sve to...
...Odem na most, stanem, gledam rijeku...
Imam osjećaj kao da taj pogled na sve to simbolizira život...
I sve me to nekako smiri...
Osjećam kao da onda imam prostora, kao da sam slobodna...
Slobodna od same sebe, od svojih osjećaja...
Pojave se samo poneke misli, one tužne, koje me muče, ali se i one čine
tako slobodnima i malima....
Tada mi se čini da sve mogu, život je pred mojim očima, sama upravljam njime...
I mogu biti sretna ako to želim, znam da mogu....Ima još puno toga što me čeka,
ne smijem se predati, ne, to nije moja igra...
Ona igra u kojoj ja igram, ne poznaje riječ poraz...
U toj igri se borim hrabro i odlučno...



Neke slike sa vremenom izblijede, možda neke uspomene manje vrijede, ali nije istina da ljubav sa vremenom nestaje jer kad nekog zavoliš u srcu zauvijek ostaje!!!

Whats wrong you can't stand any more
you can't feel any more It's all your fault
but you don't know
you sicken me
but you don't care
you lied to me
but you just laughed
I loved you
but you just wanted sex
I cared
you showed no remorse
whats wrong with me
will I ever be good enough for you??
NO!!!
Will I ever be strong enough
NO!!!
so why do I still love you
you the one who hurt me
the one who lied
the one who made me believe I was special
so tell me why do I still love you???



WiTh LoVe: PeTrA ...

Sreća???
Što je sreća uopće? Neka viša sila? Neka ravnoteža? Kada prestaje?
Kako iskoristiti sreću? Kako ju zadržati? Puno truda?

Uvijek je nađeš ako uživaš u malim stvarima, ako si svjestan svoje okoline pa primijetiš mnoge lijepe stvari...

Mislim da sam ja poprilično sretna osoba.
Male stvari me čine sretnom.
Nečiji osmijeh će mi oraspoložiti dan ili neka lijepa riječ.
Mislim da sam sretna zato sta imam divnu obitelj, zdravlje, krov nad glavom, hranu na stolu....a neki nemaju ni to.
No ne želim reći da nisam sretna zato što se nisam rodila u nekoj bogatoj obitelji... meni ni ne treba novac... jer novac ne čini čovjeka sretnim... mislim da ,,svakom,, djetetu njegovi roditelji pružaju samo najbolje...
Samo se mi tada trebamo naučiti cijeniti ono što imamo...



Story about Luck

Maja je dobila za rođendan veliki Krašev poklon paket. Imala je četiri brata i tri sestre no nikome nije htjela dati ni bombončić. Na kraju se je osjećala nesretno. Kad je to vidio djed, prišao joj je i počeo s pričom.
U davna, davna vremena, kada još nije bilo automobila, živio je čovjek koji je imao sve. Zvali su ga Mantis. On je usprkos svom bogatstvu želio imati još više i još više novaca. Kupio je sve što se moglo kupiti, a tada je novac, koji više nije imao na što potrošiti, počeo spremati u svoju riznicu. Tada se je pojavio problem. Mantis se je neprestano bojao kako mu netko ne bi ukrao novac, tako je Mantis postao nesretan i još više nezadovoljan. Želeći mir i blagostanje zaputio se je po svijetu kako bi pronašao, još davno izgubljenu, sreću. Nije je dugo tražio. Trebalo je samo izaći iz dvorca, jer čim je sišao dolje i vidio sve same beskućnike, siromahe i ljude od drugih odbačene, osjetio je kako sreća putuje ulicama grada. Prišao je jednom prosjaku i upitao ga: 'Jesi li ti sretan?'
Siromah je odgovorio: 'Pa ne mogu se ni na što požaliti, osim na svoje siromaštvo.' Kad je to čuo, Mantis je odmah otrčao u kuću i vratio se s punom vrećom novca te ju dao siromahu. Siromah se od veselja nije mogao prestati zahvaljivati bogatašu. A i Mantis je bio ispunjen nekom milinom. Zatim je ponovo otišao u kuću i ovaog puta se vratio s po dvije vreće novca u svakoj ruci. Tako je to učinio još jednom i još jednom, sve dok nije ispraznio svoju riznicu. On i ljudi su bili presretni. Sutradan je Mantis bio sretan, no stanovnici grada su svi redom bili nesretni, nezadovoljni, mrzovoljni, a nadasve zabrinuti za svoj novac jer su se bojali da im ga netko ne ukrade. Sada je Mantis shvatio i tu svoju spoznaju odmah je obznanio drugima i nagovorio ih da mu vrate novac. Svi su ga poslušali jer su se sjetili da im prije nije bilo loše, da su bili sretni iako nisu imali novca. Kada je Mantis povratio sav novac, poklonio ga je za izgradnju nove crkve, a svoju kuću je preuredio kao starački dom. Mantis je od tada bio bez kuće i bez ičega. Ipak, ne bez ičega jer je tak tada imao sve što je trebao, imao je prijatelje i bio je sretan.
I tako je djed završio svoju priču maloj maji koja je sutradan uzela svu svoju ušteđevinu i kupila četiri Kraševa poklon paketa te ih podijelila svojoj braći i sestrama. ...jer je čula priču o sreći.



- i na kraju samo još... štafeta... :

moj opis u dvije rijeći je:
- društvena
- optimistična...

dečka:
- imam... ŁOŁ

luda sam za (nabroji 3 stvari):
- compom
- frendovima
- jednim dečkom

štafetu sam dobila od:
- Hilary Duff Fan

moja mudra rećenica je:
mudra? - Neuspjeh nije nešto što učinite pogrešno,
već ako ni ne pokušate...
- Nikad ne odustaj od svojih snova...

čips ili čoksa :
- oboje... mljac...

trapke ili minjak :
- trapke... definitivno...

skijanje ili sanjkanje :
sanjkanje... skijanje i ja???
- to nejde skupa...

naj knjiga mi je :
- hmm... nisam baš obožavateljica knjiga...

moj tip dečka je :
visok, zgoda, šarmantan...

koji imam mobitel :
- LG KG800 Chocolate

najdraži smajlić na blogu :
- & ... hehe

imam li msn ?
- jep... petra.thebest14@hotmail.com...

najdraži blogovi su mi :
- neću izdvajat... svaki blog je lijep na svoj način...

štafetu predajem :
- Leoni
- Robbyju

Yours: Petra...

Ey ljudeki moji... Evo vam mene... Sjetila se ja vas... pa reko da napišem new post... hehe... nevjerojatno... ali evo... 1. Hvala svima na kommentarima... super ste... 2. Neznam kaj da pišem u ovom postu, pa sam odlučila malo ga ,,preokrenut,, ... uostalom vidit ćete... Pa zato, gibam ja na drugi dio posta...




Prijateljstvo...

,,Pravi su prijatelji uz nas kada nam se dogode lijepe stvari. Drže nam palčeve, raduju se našim uspjesima...
Lažni prijatelji se javljuju kada nam je teško, tužna lica, solidarni, a zapravo ih naša patnja tješi u njihovim bijednim životima!..."

Često se pitam što znači sam pojam prijateljstva?!?! Ljubav, suosjećajnost, pomoć u nevolji... ili možda ne?! Kako čovjek može znati tko mu je prijatelj, a tko ne? Ta me pitanja stalno more, iz dana u dan... Kako da znam da mi jednog dana netko neće zabiti nož u leđa i pobjeći prvim vlakom?...

Ono što je zapravo kod prijateljstva magično jest to da nikad neznaš kada će te čovjek iznevjeriti... ali opet... ti mu vjeruješ... vjeruješ da te neće izdati, odnosno iznevjeriti...

Držim da je prijateljstvo nešto nevjerojatno, nešto predivno... Ali opet ponekad pomislim... ponekad svi budemo prevareni, iznevjereni... ali opet... Ljudi smo, griješimo... Ljudi griješe... I prije ili poslije svatko se nađe povrijeđen... ali glavu gore, život ide dalje... treba naučiti praštati, treba učiti iz grešaka... na greškama se uči...

Držim da tko ne radi pogreške ustvari ništa i ne radi! Na greškama treba učiti, ljudima pokušati vjerovati... i ono najvažnije je, treba naučiti praštati, jer jednom kada ti napraviš pogrešku, tražit ćeš i ti pravo da ti bude oprošteno!..


Evo... post nije onakav, kakav je uobičajno... ali evo, nadam se da vam se ipak sviđaju male promjene... neću više duljit... gibam ja...
big pOoOoOzZzZ...
Petra

Ey ljudeki...
Evo, pišem i ja posta, konačno... htjela sam ga već jučer, ali nisam smogla
snage... još sam bila previše umorna od dočeka nove godina... heh... jooooj ljudi, bilo je zaaakon... iako sam mislila da će bit živa koma... znate (il' neznate), doček u M. Središću... to vam baš nejde zajedno... hehe... ali bilo je super... bila sam sa frendicama, Leonom i Matejom,... prvo smo bile na trgu... bila je neka revija i došla je Maja Blagdan... i tak, malo smo se gubile po gradu... heh... onda je već došlo i pol noći... plesale smo valcera, bio je vatromet (woooow)... pa bilo je dobro... srele smo se se s Tomasom... sva sreća... on je bio s svojaj frendaj u Jami, pa nas je pozvao... jaaaaj, tam' je bilo najbolje... ma zaaakon... ali i takša gužva, mrzim gužve... al' ok... dok ima zabave, kaj ti znači gužva... pa tak... plesali smo kaj ludi, pjevali, pili (jooj)... i trli čaše... hehe... ma supach...onda smo oko pol 4 došle k Leoni... tam smo si još malo spile... a kaj ćeš... heh... a onda lumpale do 7h... i da, skoro bi zaboravila, thx svima na komentarima... super ste... i tak... neda mi se već baš pisati pa idem ja... pOoOoZzZzZz... SrEtNa NoVa!!!



PoOoOoZzZzZz...
- Leoni, Mateji, Tomasu, Hraniloviću, Danijelu, Pepi(heh), Juri... sorry-te ak
sam koga pozabila... kiss

by: Petra