Glupača, novčanik i mace

Naslov ko da mi je Lorna pisala, ovo, ovo i ovo, hehe.

Jesam ja vama ikada pisala kako sam sretnica? Ne?! E, pa jesam, ja sam sretnica. U prošlih tjedan dana sahranila sam papigu, mačka i prijateljičinu mamu, pomalo sam već na rubu danima, nije bilo dana da nisam plakala. Kasnije sam se posvađala na pas mater, ljuta cijeeeli dan, na poslu sama sranja i sranja i sranja u tri krasne, jedva sam skupila snagu i dovukla se doma. Spremam neku večeru, kad odjednom tata zove. Razgovor je tekao ovako otprilike.

Tata: Di si ti?
Ja: Kod kuće, kuham nešto. Zašto si živčan?
Tata: Ni ne znaš gdje ti je novčanik, jel da?
Ja: Zašto? Ne znam, zašto?
Tata: A guska si ko i tvoja mater! Izgubila si novčanik!
Ja: Ma nisam ja nego Lucija.
Tata: Ne, ti si izgubila novčanik!
Ja: Ma Luuuuuuuucija. A kako znaš da ga je izgubila?
Tata: Ne znam što je Lu izgubila, vjeojatno mozak ko i ti, ali ti si izgubila i novčanik, sad me prepala neka žena iz dm-a?!

E tu ja vrtim film i shvatim da on zbilja priča o meni i mome novčaniku a ne o Lu, koja je posijala novčanik prošli tjedan, mada ja mislim da su joj ga ukrali iz neke tajne službe a sve zato što joj se sviđa Novica Petrač. Da, ništa ne pitajte.

Brzo sam se obukla i otišla do dm-a, gdje su gospođe bile još uvijek iako je prošlo 8 debelo. Naravno da su mi se smijale jer me znaju, budući da svaki dan tamo pazarim, uglavnom hranu za životinje, ali me naravno ne znaju po imenu, već su otvorile novčanik, uzele osobnu, koja još uvijek glasi na Osijek, zbog sentimentalnosti i manjih poreza, pa zvale 988, gdje su im dale tatin broj. E, taj razgovor je tekao ovako, složila sam si sliku po tatinim i po gospođinim pričama.

Tata: Molim!
DM: Dobra večer, zovem iz dm-a, trebala bih neki kontakt od vaše kćeri.
Tata: Molim, otkud zovete?
DM: IZ Zagreba.
Tata: Ne, prethodno ste rekli nešto drugo. Reklamirate nešto ili što trebate, dnevnik gledam, smetate.
DM: Ali gospodine, iz dm-a zovem tu iz Zagreba, vaša kći je novčanik izgubila.
Tata: Moja kći? Novčanik izgubila? Ne, žena je ostavila novčanik, ne kći. Otkud ste rekli da zovete?
DM: Iz dm-a. Aha, Tedica vam je supruga, a ne kći?
Tata: Ne, ona mi jest kći, ali novčanik je izgubila supruga! I dalje ne shvaćam otkud me zovete i što je dm. Novčanik je izgubljen i pronađen u Konzumu.
DM: Ovako, gospodine, oprostite što zovem u vrijeme dnevnika, ali ja bih trebala Tedicu Medicu, pronašla sam njezin novčanik u dm-u u Zagrebu. Dm vam je prodavaonica kozmetike.
Tata: A-ha. Zar je i ona izgubila novčanik?
DM: Da. Maloprije je bila tu, ostavila ga je u kolicima.
Tata: Gospođo draga, dajte vi meni recite što da radim s njima. Supruga je jučer ostavila novčanik u lokalnom Konzumu, tedica danas ovo, strašno.

I tako sam saznala da sam ne samo ja izgubila novčanik, nego i mama. Obje smo, I guess, imale više sreće nego pameti. Mamin je navodno bio prazan, ali u mome se netko (bilo tko jer sam ga ostavila u kolicima) mogao oho-ho okoristiti jer sam imala nekih 2.000kn u kešu, biznis karticu firme koja radi samo na potpis i 348 eura od jedne neisplaćene dnevnice.

Tek kasnije sam to shvatila i smrzla se. Bokte. Bokte!!!

Jutros zove tata i pita me: Ti mene zezaš il si jučer stvarno rekla da je Lu izgubila novčanik?! Pa vi niste normalne, nitko od vas. Ja u životu nisam izgubio novčanik!

Ja jesam. Ovo je bio treći put. Jednom mi je ispao na busnoj stanici gdje su me iskipali nakon tulumarenja u rano jutro. Našao ga je jedan deda koji je rano ujutro išao u pekaru. Drugi put su mi ga ukrali u Pragu u podzemnoj i sutra ujutro mi ga u hotel žena jedna vratila (našla je karticu za ručak u njemu). Ukrali mi samo 50 dm tadašnjih, menstrualni kalendar (!) i hrvatsku telefonsku karticu (!). I sada ovo.

Dragi Bože, hvala ti puno!

Još jedna sretna vijest tiče se moje dlakave dječice – Kjava i Fetty postali su ponosni roditelji tri mala mačeta, jeeeeee!