Komo sepe sepe fua!

utorak , 15.04.2008.

Kako nas ima raznih na tom jednom virtualnom mjestu gdje se okupljam s raznim dragim brbljavim (ne)istomišljenicama/ima, tu i tamo se sjetimo nečega što mene vrati sto pedeset godina unatrag i smijem se i smijem se i ne mogu stati.

Počelo je jutros mejlom koji sam dobila od Kuma. Naslov mejla glasio je: Tko se osjeća matoro?, a u prilogu je bila ova sličica:



E sad, ja se nikako ne osjećam matoro ali ova sličica pokrenula je val emocija, smijeha, tuge, ma svega. Za one koji ne znaju što je ovo ili ne znaju čitati ćirilicu: tu piše crtani film i ovako je izgledala najava crtani filmova koje je emitirala televizija Beograd u doba dok su sve smrtno zavađene države s Balkana bile u jednoj državi. Neki od mojih nisu znali što je ovo a neki bogme jesu, što samo djelomično ima veze s godinama a djelomično i s lokacijom na kojoj su odrastali.

Međutim, utvrdili smo niz specifičnosti vezanih za naše odrastanje koje su me naprosto oduševile.
Tako je moja generacija Samo žena između ostaloga Santu Barbaru slušala na radiju, da, dobro ste pročitali, na radiju! Dok je njezin grad bio okupiran netko mudar se dosjetio i organizirao radio-drame aktualnih epizoda Santa Barbare kako sva djeca i babci zbog boravljenja u podrumu ne bi ostali zakinuti za tv-emitiranja već navedene sapunice.
Galino društvo je istu sapunicu izvodilo u živo, posred Jaruna, uprizorili su hrpu epizoda a u glavnoj ulozi bila je naravno naša lepojka.
Kako sam ja par godina starija od Gali, u moje doba se pred zgradom „igralo“ Dinastije (Santa Barbara došla dosta kasnije, kad me sapunice više nisu zanimale). Ja sam bila Felon a jedan Bojan, koji mi se sviđao cijeli život, bio je Đejk, pa smo mi bili par, zamislite sa sedam godina sam već imala muža s kojim sam se vjenčala, živjela u braku, varala ga i naposljetku se rastala! Osim Dinastije mi na Feđiki smo se igrali i Blejkove sedmorke i Galaktike (pitajte čika Gugla ak ne znate što je to!), a najviše smo voljeli učestale redukcije struje jer smo onda po zvonima na zgradi tipkali kao da su „komandna tabla“ u svemirskom brodu. Kako je to lijepo vrijeme bilo!
Naša nešto starija kolegica Lorna me je, međutim, bacila na pod od smijeha i to u toj mjeri da sam morala izaći iz ureda zbog iznenadnog napadaja smijeha. Lorna se nije igrala Santa Barbare, nije se igrala ni Dinastije, nego Kapelskih kresova, gdje je ona bila Ina zato što je jedina imala svezane pletenice! I sad mi suze idu od smijeha.

E da, još nečega sam se sjetila! Mene su starci još u vrtiću poslali na učenje engleskog i to se po svemu sudeći pokazalo dobro, dapače odličnom investicijom, iako se to njima u početku nije tako činilo. Prva pjesmica koju sam naučila bila je London Bridge, ali to je u mojoj izvedbi zvučalo ovako:

Landa briđa foli na, foli na, foli na,
Landa briđa foli na, maj fer ledi!

Kako sam oduvijek obožavala pjevati, ova pjesma je uskoro postala pravi hit jer ju je od mene naučio i buraz koji je tek progovorio pa si onda zamislite očaja u koji je padao moj otac intelektualac s dvoje potencijalno glupave djece. Pokušavao me naučiti tekst kako ide zapravo, ali džabe:

Ja: Drugarica je rekla tak, nemaš pojma i pohvalila nas, pjevaćemo to na priredbi!
Tata: Nema pojma tvoja drugarica, pametna je ko i ti. Pa grad se zove London, ne Landa!
Ja: Joooooooj, kak si dosadan. Mamaaaaaaaa, kak se pjeva?
Mama: Landa!!! Stari ostavi je na miru, valjda ona zna kak ide tekst!

Da, mama je uvijek bila na mojoj strani.
Par godina nakon toga, već sam bila u školi i učila engleski vrlo uspješno nekoliko godina ali skidanje pjesama bilo je pravo umijeće. Sandra i ja smo čekale kraj radija i snimale na kazete pjesmu koju smo htjele (onakve prave hitove prije nego izađu na kazetama s par mjeseci zakašnjenja) pa onda vrtjele i vrtjele i na papir skidale „tekst“ pjesme.
Svojedobno mi je omiljena pjesma bila Madonnina La isla bonita, a moja izvedba je „odraslima“, pa čak i tati, bila toliko smiješna da sam je svako malo morala pjevati starcima i njihovom društvu (koje je tada, baš sad računam, bilo mlađe nego ja sada, pa me ne čudi da su se smijali djeci!).
Ovaj post je zapravo dio mejla toj jednoj Sandri, pa, draga, gle, napisala sam tekst, uisitnu ga napisala i nemrem vjerovati da ga se sjećam.
Evo i glazbica da bolje prepoznate:


komo sepe, sepe fua…

las najt aj đrema stampedo
đas aj kaj neva gona nuva song
young girl with ajsla ferero
i to si yesterday no faradej

ćropika di aj lav bri
o loveća vajda vi
this is where aj logo bi
la isla bonita
and when the sarumej
d savu getso haj
ri tu my ears and sti ma aj
jo spanish loverboy

aj felin love with stampedo
uoum vi carry na d si, hi colu mi
tedi ho, teamo
aj pre devu de vu les
deve so fast


i want to be ueda sam voms tu sky
venic time fo sijesta ju ken voće mu baj
beautiful fejsiz no ker in the world
where a girl loves a boy and a boy loves a girl

Baš slatko kako sam samo ovu zadnju rečenicu uspjela skinuti kako treba!