Evo malo opet Bake Tedice!

srijeda , 21.06.2006.

...koja jako pati sto nema digitalni fotač da ufotka svoje male unučiće koji su prije koji dan otvorili okice i sad bauljaju polako posvuda. To pomalo postaje problem jer jaaaako moram paziti kako i kamo hodam da ih ne bih slučajno nagazila.
Pitala me Senka , draga moja, kako to da samu sebe zovem bakom?! Ipak sam još uvijek premlada. E pa, Patuljka, mama ovih malih smrdljivih spodoba, ljubi ih baka, bila je moja beba. Nisam je doduše baš rodila ali sam je našla na salami (o tome imam i pjesmu ali to ću ti otpjevati kad se vidimo), da na salami i othranila sam je na dudicu, kao kćerkicu, tako da su ovi mali zbilja moji unuci i ne mogu ti opisati koliko ih volim, bez obzira na to što tebi to čudno zvuči.
Najradije bih ih cijelo vrijeme držala u krilu i cmakala, a ne išla na posao i zajebavala se s imbecilnim prijevodima od kojih uglavnom u zadnje vrijeme preživljavam.
A osim toga, draga, i nismo baš više najmlađe, jel?!
Baš mi mama priča kako je jedna naša rođakinja u Bosni prije nekoliko dana postala baka, prava ljudska, a ima... pazi sad dobro...
38 godina!!! Otkud baka s 38 godina, ljudi moji?!
Kada sam kao klinka odlazila u Djedino rodno selo, ona mi je bila baš cool starija rođakinja, htjela se igrati sa mnom u prašini i učila me jahati. A sada je baka.
Zapravo nista nenormalno, ako uzmeš u obzir da je rodila s 18, a njena kći s 20 i eto, danas je baka malim blizancima. Nisam je vidjela još od te prašine koju sam spomenula i od rata u njihovom selu, pa već kujem planove da ih odem malo posjetiti.

Kako vrijeme prolazi sve mi je jasnije da sam trebala roditi još davnih dana, ali ne da mi se o razlozima ovom prilikom premda me to dosta muči u posljednje vrijeme. Svaka žena vjerojatno sama osjeti taj trenutak. Meni je došlo vrijeme, točno osjećam. Bunko isto veli da sam "zrela", koliko god to blesavo zvučalo. Da sam Angelina Jolie imala bih sigurno već neko usvojeno dijete, a ovako... Ma, ne znam. Ima vremena. Sve će se to posložiti.

Sutra mi dolazi sestrična Sonia iz Australije i ostaje do nedjelje ovdje pa se danas moram malo pozabaviti organizacijom razgledavanja Metropole. Grozno mi je zbog ove vrućine, jedva obavljam i najnužnije izlaske, tako da mi ideja o višesatnom tumaranju gradom zvuči dosta odbojno. Prvo ćemo sutra gledati tekmu, blago meni... Nisam napomenula da se ona po prvi puta uputila u Europu i to baš na Mu(n)dijal. Grozno što se mene tiče. baš me zanima za koga će sutra navijati. Čisto ono, da ne idemo van u australskim majicama.

Još nešto: Brate, jesi ti dobio povrat poreza? Ja danas konačno. I to duplo veći nego sam prijavila. Sve me strah da nije došlo do neke greške, pa žurim u banku po svoje bogatstvo prije nego shvate ovaj debeli propust u moju korist.

Postala sam Baka Tedica!

petak , 09.06.2006.

Jutros oko 4h je pocelo...
Patuljka doletila kod nas u krevet, mazi se kao luda, prede, lagano mijauče. Znala sam što slijedi.
Prvi magarčić Tutan izlegao se u 6.30, odmah za njim i magarčica Borosana. Zatim je nastupilo zatišje do nekih 8.30 i stigao nam je Krleža , a kroz nekih pola sata i Boroleta.

Patuljka je bila izvrsna. Pojela je sve posteljice i oprala sve bebe. Nadnaravan prizor. Pomalo mučno ali uglavnom savršeno. Poželjela sam konačno i ja jedno svoje malo magare.
Ma, kao da ovi nisu moji! Vrlo brzo sam ih počela ljubakati. I njih i Patuljku. Preushićena sam i moram im se vratiti. Samo da mi budu zdravi i živi!
Navratila sam da podijelim i s vama ovu vijest.
Pusa svima od prepekmezaste Bake Tedice!

Ja sam zapravo Svinja, a ne Medvjedica.

nedjelja , 04.06.2006.

Ne bih željela vrijeđati svinje jer su izuzetno inteligentna bića (a orgazam im traje 30 minuta, što govori u prilog njihovoj inteligenciji, valjda), ali činjenica jest da su prljave.
Vjerojatno zbog toga što žive, barem ove koje uzgajaju za klanje, u posve skučenim prostorima, pa im ne preostaje ništa drugo do sranja u vlastitoj kući.
Da, to sam htjela reći – ja sam isto takva.
Ovo pišem za Saru, moju najbolju drugaricu, koja je ista kao i ja i pred kojom prdim, podrigujem i povraćam bez zadrške. Nekada se čak i natječemo u tome. Irena to ne kuži a moj Bunko se zgraža. On je ipak s Pantovčaka, a ne iz slavonskog blata, kako je u više navrata ustvrdila njegova mama.
Dakle, Sarita, ovih sam dana nadmašila samu sebe u odvratnostima.

U petak sam čistila mačje zahode i unatoč upozorenjima na pakiranjima, nekoliko skamenjenih drekova bacila u zahodsku školjku. Ne da mi se pravdati se kako nisam imala pri ruci nikakvu vreću za smeće i kako sam žurila na posao. Jednostavno sam ih bacila u školjku. Pustila sam vodu i ništa se nije dogodilo.
Nakon toga smo se Bunko i ja spremali za posao. Piškili, kakali, tuširali se i sve je bilo dobro dok nisam očistila lice blazinicama koje sam opet bacila u školjku, pustila vodu i, gle, ne odlaze, razina vode u školjci se dramatično počela dizati, još koji milimetar i prešla bi rub školjke i izlila se po svježe opranim pločicama. Ipak nije. Nisam pravila frku oko toga, nego sam, kao i inače (jer ovo nije prvi puta da sam zaštopala školjku), uzela četku i pokušala odštopati. Ali ovaj puta nije išlo. Postigla sam to da su se sva nabacana (pokakana i ubačena) govna podigla i nisam mogla vjerovati da vidim to što vidim. Nakon prvog povraćajnog refleksa, pribrala sam se i poslala Bunka u Konzum po sredstvo za odštopavanje koje sam ulila, čitavu litru u školjku, poklopila je i otišla na posao u nadi da će sve to nestati za nekih osam-devet sati. Sjetila smo se onog filma s Jack Blackom i sredstva Vapoorize, koje bi nam u ovoj situaciji dobro došlo.
Kako sam vrlo kratkog pamćenja, nakon par minuta sam zaboravila na ugovnanu školjku i otišla na posao. Nakon posla našla sam se s Chantal i Zecom, onda otišla na nastavu, tako da sam doma došla tek iza devet. Moji dolasci doma su skoro uvijek dramatični jer imam takozvani montipajtonovski tiny bladder, pa već u tramvaju cupkam i jedva čekam svoj wc. E, ovaj put sam se iznenadila: školjka ne samo da se nije ispraznila nego je ulivena količina sredstva za odštopavanje proizvela kemijsku reakciju sličnu onoj u Černobilu tako da se i sad pitam kako mi se zveri nisu podavile od tog amonijaka ili klora ili čega već.
Da rezimiram, nakon više od pola sata uspjela sam školjku odštopati, vjerovali ili ne, onom gumom za odštopavanje sudopera. Prije toga sam upropastila četku za wc, štapiće iz kineskog restorana, jednu staru žičanu vješalicu, a pokušala sam i vlastoručno u rukavicama koje nisu bile dovoljno dugačke, pa sad znate zašto sam svinja. Tuširala sam se skoro sat vremena a smrad osjećam u nosu i sada. Preodvratno.

To je dakle bio petak. Jučer mi je Bunko otputovao i ostala sam sama sa zverima. Navečer sam s Gocom otišla na otvorenje Dana satire u Kerempuh i odgledala fenomenalnu predstavu "Fragile" Tene Štivičić, o kojoj isto moram pisati jer me je taknula tamo gdje sam najtanja.
Sredila sam se za izlazak, prvi nakon ne znam ni sama koliko vremena, dva sata sam se depilirala onih govnom od silkepila, rezala i lakirala nokte na nogama iz samo meni znanih razloga, jer sam na koncu obukla zatvorene cipele, što je bilo posve normalno s obzirom na odvratno vrijeme vani. Želim zapravo istaknuti to da sam se sređivala! Istovremeno sam pijuckala nescaffe i gledala ništa na tv-u, kao i obično.
Zatim sam otišla u kazalište, dobro se provela i puna emocija vratila se kući. Odmah po ulasku u tim ulaštenim zatvorenim cipelama utrackala sam u Čarlijevo govno pred vratima. To je onaj mačak klimavac, koji tu i tamo promaši mačji zahod pa se napravi bilo gdje, uglavnom pred vrata, na čemu sam mu zapravo naizmjerno zahvalna jer se govna najlakše čiste s mramora u hodniku. Problem nastaje kad se vraćaš noću i ne stigneš upaliti svjetlo a prema Marfijevom zakonu u 99,9999% slučajeva pogodiš baš tih nekoliko kvadratnih centimetara Čarlijevog dreka. Tough luck, šta mogu. Izula sam se, odnijela cipele u kadu i otišla pred televizor. Ugledala nascaffe koji je par sati bio tamo gdje sam ga nepopijenog ostavila, gucnula i brzo ispljunula jer sam umalo progutala nešto kruto skupa s kavom. Nakon istrage u maniri CSI forenzičara utvrdila sam da sam skoro progutala vlastiti nokat i to ljubičasti, jedan od onih koje sam reckala i marljivo skupljala u salvetu ne bi li ih bacila kroz prozor, protiv uroka naravno.

Presuda je bila bolna ali neupitna: Tedica je svinja, prljava krmača. Neka mi oproste svinje, pogotovo one što upravo doživljavaju tridesetminutni orgazam. Ne smijem ovo nikome pričati.