Zdenka&Zvonko

U srijeda datuma 20.06.2007. ja sam napisala post...

U glavi mi je odzvanjao njen vrisak i plac,samo slike su mi prolazile glavom,prisjecala sam se svih ovih godina provedenih s njom,svaka suza koju sam pustila za njom nije bila uzalud,jer znam koliko me voli... Zabavljali smo se svi te veceri.Ja,ti i jos dvije cure.Preoblacile smo se iz jedne odjece u drugu,plesale smo veselim korakom,pile s osmijehom na licu,jednostavno smijale smo se koliko god nam je srce moglo...Tu vecer nikad zaboraviti necu,osjecala sam se kao najsretnija osoba na svijetu,mislila sam nista mi nece pokvariti ovu vecer,sve dok jednog trena nismo zacule lupanje po vratima od sobe.Bio je to njezin stari...Strah nam je svima zastao u kosti.Ja sam brzo alkohol sakrila iza kreveta.U tom trenutku vrata su razvaljena i on je uletio sav bijesan unutra,uzeo je alkohol i bacio ga u zid.Derao se na nas dvije...Zgrabio je kcer i vezao ju je za krevet.Odmicao me je od nje.U glavi mi je odzvanjao njen vrisak i plac,samo slike su mi prolazile glavom,prisjecala sam se svih ovih godina provedenih s njom,svaka suza koju sam pustila za njom nije bila uzalud,jer znam koliko me voli...Vise nisam osjecala fizicku bol,osjecala sam se kao da nemam tijelo,kao sam duh koji pati...Od suza nisam mogla gledati,ali kroz maglu sam vidila iglu.Njezin stariji brat joj je nesto dao,vise se nije opirala,vise nije vristala,sve je poslalo tako tiho.Na trenutak sam pomislila da je mrtva,da je vise nikada necu moci zagrliti,da vise nikad necu dobiti rijec utjehe od nje...Kroz svu tu silnu bol koju sam osjecala u tom trenu uspijela sam se nekako odvezati.Brzinom koju nikad nisam mislila da imam skocila sam do nje i zagrlila ju,no ona nista...Samo je stajala nepomicno.Suze su mi same tekle,vise nisam imala snage se ni pomaknuti koliko sam se osjecala prazno...Nakon nekog vremena plakanja osjetila sam hladan dlan na mojoj glavi,kako me gladi...Bila je to ona.Jos jace sam ju stisnula uz sebe i plakala od srece...Bio je to san koji nikad necu zaboraviti... Volim te puunooo...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Tvoje rijeci?

...SoNgS...

• Number of the beast
  
  "Woe to you, Oh Earth and Sea, for the Devil sends the
  beast with wrath, because he knows the time is short...
  Let him who hath understanding reckon the number of the
  beast for it is a human number, its number is Six hundred and
  sixty six."
  
  I left alone my mind was blank
  I needed time to think to get the memories from my mind
  
  What did I see can I believe that what I saw
  that night was real and not just fantasy
  
  Just what I saw in my old dreams were they
  reflections of my warped mind staring back at me
  
  'Cos in my dream it's always there the evil face that twists my mind
  and brings me to despair
  
  The night was black was no use holding back
  'Cos I just had to see was someone watching me
  In the mist dark figures move and twist
  Was this all for real or some kind of hell
  666 the number of the beast
  Hell and fire was spawned to be released
  
  Torches blazed and sacred chants were praised
  As they start to cry hands held to the sky
  In the night the fires burning bright
  The ritual has begun Satan's work is done
  666 the number of the beast
  Sacrifice is going on tonight
  
  This can't go on I must inform the law
  Can this still be real or just some crazy dream
  But I feel drawn towards the evil chanting hordes
  They seem to mesmerise me ... can't avoid their eyes
  666 the number of the beast
  666 the one for you and me
  
  I'm coming back I will return
  And I'll possess your body and I'll make you burn
  I have the fire I have the force
  I have the power to make my evil take its course
  by:Iron Maiden
  
  Dno od suza
  
  Ja trazim jos samo jedan dan
  da vratim stvari na pravo mjesto
  da griznju savladam
  ja sanjam jos samo jedan ples
  na tuznom brodu bez putnika
  mi tonemo u gluhu noc
  
  Ja sanjam kako me umivas
  u jutru koje znaci kraj
  jer mirise na rijeci koje bole
  i koje ostavljaju trag
  koje bole, koje nas bacaju u more
  
  Da tonemo
  dubina mijenja nasa lica
  dok tonemo
  na slano dno od suza
  ti i ja
  
  Ja sanjam jos samo jedan sat
  na pucini bez rijeci
  mi slusamo tisinu koja prica
  koja govori za nas
  
  U jutru koje znaci kraj
  jer mirise na rijeci koje bole
  i koje ostavljaju trag
  koje bole, koje nas bacaju u more
  
  Da tonemo
  dubina mijenja nasa lica
  dok tonemo
  na slano dno od suza
  
  Ti i ja tonemo
  ti i ja, ti i ja tonemo
  ti i ja, sve se tako dobro zna
  
  O, da, ja sanjam samo jedan sat
  u jutru koje znaci kraj
  jer mirise na rijeci koje bole
  koje bole i koje ostavljaju trag
  koje bole, koje nas bacaju u more
  by:Vatra
  
  Iz dana u dan
  
  Kol'ko nisko idemo, moze li uopce nize
  mozda nam se dig'o zanos
  al' standard nam se ne dize
  dani ponosa i slave
  i minusa na tekucem
  mi ne zivimo, mi prezivljavamo
  sta ostavljamo nasem buducem narastaju
  dugove, racune, rate kredita nas guse
  a nemamo ni kune
  kombiniramo kako odgodit' placanje
  bar za desetak dana
  jebo zivot kad na karticu se kupuje hrana
  di smo sad, stara stednja se otopila
  osla na ono bitno
  pojela se i popila
  bez svega smo ostali
  prenaglo nas je pogodilo
  ko uopce zna sto se to
  prek' noci dogodilo
  
  Koga da pitam, brate
  ko ce mi dat' odgovore
  reci bilo sta osim
  da je moglo biti gore
  
  Sve te tisuce, hiljadarke, konjanici i rudari
  stavljani davno na stranu
  za neki san da se ostvari
  nestali u brojkama
  brojke ko snijeg okopnile
  dok mi smo prezivljavali
  zivotne stvari poskupile
  i di smo sad
  napokon mirni, napokon slobodni,
  napokon u svojoj drzavi
  al' sad smo siromasni
  dali smo svoje snove
  za ovu zemlju i nije nam zao
  al' usput se nasao
  domoljub veci od nas
  pa pokrao sav visak
  radili, al' nisu nas cijenili
  mjesecima cekali da plate
  trud sto smo ulozili
  di smo sad, opet sve ispocetka
  za kol'ko nisko idemo
  od ponedeljka do petka
  kol'ko danas vrijedi nas rad
  imali smo, sad nemamo, di smo sad
  
  Samo zivimo iz dana u dan
  i svaki san davno nestao je izbrisan
  koga da pitam, brate
  ko ce mi dat' odgovore
  reci bilo sta osim
  da je moglo biti gore x2
  
  I di smo sad (di smo)
  jos cekamo bolje sutra
  mozda naivno se nadamo istim stvarima
  dok iznutra cijeli sistem zakazuje
  nema pravde da nas stiti
  nema postene vlasti, sve sami konvertiti
  obecanja su jeftina
  a zivot je tako skup
  pa su uzor kriminalci
  sta ces, nije narod glup
  hoce standard, hoce lovu,
  hoce zivit', hoce sve
  a to cekaju i cekaju
  i cekaju i popizde
  jer nema smisla, rezije su visoke
  minus je preduboko
  sve to traje predugo, narod puk'o
  jedni kukaju sto jucer bilo
  bolje je neg' danas
  drugi divljaju, galame
  dok ih puca nacionalni zanos
  i pitam te, pitam te
  di smo sad
  dalje radimo na crno
  ispod cijene, al' do kad
  ko ce vratit' dostojanstvo,
  ko ce platit' punu cijenu
  dat' nam tol'ko kol'ko vrijedimo
  da stvari jednom krenu
  vise gubimo strpljenje, samo brojimo probleme
  sve sto imali smo nemamo
  i tesko nam je breme
  pa na kraju svatko zapita se
  kolko nisko spao sam
  pa kako onda ostat' ponosan
  
  Samo zivimo iz dana u dan
  i svaki san davno nestao je izbrisan
  koga da pitam, brate
  ko ce mi dat' odgovore
  reci bilo sta osim
  da je moglo biti gore x2
  
  I reci mi da smo mogli promijeniti svijet
  reci mi, molim te
  i da ce djeca sto dolaze
  imat' nasljede za ponijet'
  i reci mi da nismo
  sve dobro unistili
  reci mi, molim te
  i da cu moci
  mirno spavati od savjesti
  
  Reci mi da mozemo izgraditi
  da jos nije prekasno
  i ako zakazem daj mi snage
  stvorit' nesto prekrasno
  i vec sutra volio bih otvoriti oci
  pa da budem zahvalan
  al' ne mogu pa stisnem zube
  i hodam iz dana u dan
  
  Samo zivimo iz dana u dan
  i svaki san davno nestao je izbrisan
  koga da pitam, brate
  ko ce mi dat' odgovore
  reci bilo sta osim
  da je moglo biti gore x2
  by:Elemental
  
  Dying Memory
  
  As the night decides to fall
  And the stars resist to shine
  There I walk the life alone
  Walk away from what was mine
  
  As my future soon reveals
  Memories behind the past
  Every time I'd die to feel
  Every breath to be my last
  
  Am I still the one I am
  When I see what I belive in
  As the scars reveal my face
  Once upon the place I've been
  
  Could I trust myself again
  As I'd look back through those eyes
  Would I dare to be afraid
  Once the fear would be my last
  
  Once again I'd lose my soul
  Just to promise not to cry
  As the stars begin to fall
  Every time I call them mine
  by:Dino Vidakovic

• ImE:
  ...
  PrEzImE:
  ...
  DaTuM_rOđEnJa:
  24.09.1991.g
  HoRoSkOpSkI_zNaK:
  VaGa
  NaJdRaŽa_BoJa:
  Bl@cK
  ŠkOlA:
  PrImIjEnJeNa(ŠPUD)
  LjUBaV:
  ZaUzEtA
  MoJ_mSn:
  tebiulice@hotmail.com
  MoJ_mAiL:
  tebiulice@gmail.com
  SlUšAm:
  CrAdLe_Of_FiLtH
  BlInD_gUaRdIn
  GuNs_AnD_rOsEs
  BlAcK_sAbBaTh
  IrOn_MaIdEn
  ChImAiRa
  MoToRhEaD
  ThE_rEaL_mCkEnZiEs
  NiGhTwIsH
  CanNiBaL_cOrPsE
  EvAnEsCeNcE
  DiMmU_bOrGiR
  MeTaLlIcA
  PaNtErA
  SyStEm_Of_DoWn
  PrImAl_FeAr
  ThErIoN
  CrNi_DaNi_U_vAtIkAnU
  VatRa
  CrNa_UdOvIcA
  MoJe_SlIkE:
  
  
  
  
  Vracaju mi se sjecanja,
  tuzna i vesela,
  sve je tu osim tebe...
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Razmisljam o svojoj najvecoj ljubavi...
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Ja sam maji vjag,
  tvome srcu djag...
  Sjedim ovdje i vjeme gubim
  umesto da tebe jubim...
  Ni s kim te nebi djejio,
  ja sam se tebe uzeijo...

MaLo_SlIkIcA...

• 
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  A_sAd_MaLo_O_vAMa...