coffee addict

ponedjeljak, 17.07.2006.

UVIJEK UZ SMIJEH

KALORIJE KOJE SE NE BROJE

1. Ako te nitko ne vidi da jedeš, onda nema kalorija.
2. Ako piješ niskokalorični napitak i uz njega jedeš kolač, oni se međusobno poništavaju.
3. Kad jedeš u društvu s nekim, kalorije se ne računaju ako oboje pojedete jednaku količinu.
4. Hrana koja se konzumirana radi zdravlja se ne broji. To uključuje i čokoladu pojedenu radi energetskih potreba.
5. Hrana koja je vezana uz gledanje filmova kalorijski je nižih vrijednosti zato što je dio zabave, a ne prehranjivanja. To uključuje kokice, bombone, čokoladice i sve grickalice.
6. Komadići keksa ne sadrže kalorije jer su ove iscurile na mjestima prijeloma.
7. Ako jedeš hranu s tuđeg tanjura, ne računa se (to su njegove kalorije).
8. Ako jedeš stojeći kalorije zbog gravitacije otklize niz noge i ne ulaze u tijelo.
9. Hrana pojedena za Božić ima 0 kalorija – poseban blagdanski poklon djeda Božićnjaka.
10. Ono što poližeš s noževa ili žlica ne računa se ako je učinjeno za vrijeme pripremanja te hrane.

njami

SAVJET ZA SVE ONE KOJI IMAJU PROBLEMA S VIŠKOM TEŽINE:

Ako uspijete udebljati sve ljude u svojoj neposrednoj okolini - izgledat ćete tanje.

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.07.2006.

MALO ŠALE

HZZO

Prekrije Bog zemlju brokulom, karfiolom, špinatom, zelenim, žutim i crvenim povrćem da bi muškarac i žena živjeli dugo i zdravo.
A Vrag stvori Ledo i Mowenpick i zapita: «Još malo vrućih višanja na sladoled ?» I čovjek odgovori: «Super!», a žena nadoda: «Meni, ako može, još malo vafela sa šlagom.»
I tako dobiše svaki po 5 kila!
I Bog stvori jogurt, da bi žena održala liniju koju je muškarac tako volio.
A Vrag od žita napravi bijelo brašno, a od trske šećer i izmiješa ih.
I žena zamijeni konfekcijski broj 38, sa 46 !
I reče Bog: «Probajte moju svježu salatu iz vrta.»
A Vrag je odmah prelije dressingom od vrhnja i majonezom. I muškarac nakon uživanja otpusti svoj remen za jednu rupicu.
Bog im savjetova: «Stvorio sam vam svježe povrće i maslinovo ulje da u njemu uživate!"
A vrag odmah doda ementaler, gouda i camembert, te štapiće od jastoga u umaku od putra, za koje im je trebao još jedan tanjur! A vrijednost njihovog kolesterola ode nebu pod oblake.
Na to stvori Bog tenisice, da bi njegova djeca izgubila koju kilu.
A vrag izmisli kabelsku televiziju s daljinskim upravljačem da se čovjek ne bi zamarao dizanjem iz fotelje radi mijenjanja programa, te su muškarac i žena plakali i smijali se ispred titravog ekrana, obučeni u udobne trenirke za jogging.
I Bog stvori krumpir, bez masti, a pun kalija i drugih vrijednih sastojaka.
A Vrag ukloni zdravu koru i izreže krumpir u čips, kojega isprži u masti i obilno zaspe solju. I čovjek dobi još pokoju kilu.
Tada stvori Bog zdravo svježe meso, da bi ljudi unosili manje kalorija, a bili zdravi i jaki.
A Vrag ga pretvori u McDonalds i Cheeseburgers po 99 centi.
Tada upita Vrag: «Malo pomfrita?»
«Naravno, s majonezom i malo kečapa. Veliku porciju, ako može!"
Reče vrag: «To je prava stvar!»
Nakon toga čovjek doživi infarkt.
Bog, jecajući od tuge izmisli četverostruki bypass.
Vrag se zamisli.
Mislio je, mislio i izmislio: Hrvatski sustav zdravstvenog osiguranja !!!

(nađeno na blogu - autor nepoznat)

- 23:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 15.07.2006.

JEDNA OD STO PRIČA S ISKONA

BLOGERICA
Utorak, 24. svibnja

Imala sam dvadeset osam godina kada sam izgubila bitku s riječima. Riječi su bezobrazne male izdajice koje te ostave kada su ti najpotrebnije. Njihovi su se čvrsti oblici polako gubili u mojoj svijesti sve dok nisu ostali samo obrisi. Na kraju su ostale samo plahe siluete, poput kišnog čovjeka u magli. Imenice, glagoli, pridjevi. Svi su me izdali. Najokrutniji su bili glagoli. A njih sam posebno voljela. Pisati, učiti, živjeti. Komunicirati. I biti. I imenice. Neke su od njih strašno moćne, sposobne su te prenijeti u neki drugi svijet. I ti njihovi samoglasnici, poput vojnika. Jesen. Ljiljan. Mama. Moć. I strašni suglasnici. Ljubav. B je glavni u ljubavi. B je poseban.

I – otkaz. T i k ti sijeku jezik poput mača. Strašni su. Otkaz zato što me riječi više nisu željele slušati. Okrenule su mi leđa poput ljutitog djeteta. Ostala sam bez zvuka.

Onda se B izgubio iz moje ljubavi. Kaže, nije više mogao podnijeti da ne mogu imenovati stol. Ili čašu. Ili krevet. Kad je B otišao, ostalo je ljuav. A to više nije riječ. I nije više bio moj život. Prvo se izgubio Ž. Onda su pobjegli v i t, sve dok i i o nisu ostali sami. Na kraju su i oni pobjegli. Ostala mi je samo nemogućnost stvaranja zvukova. I tišina, strašna tišina.

Uskoro sam otkrila tipkovnicu. I nas dvije smo učinile puno. Ukrotile smo riječi i sada smo vladarice.

I sada sam tu. Čistim prostorije od riječi i prašine u ogromnoj zgradi. Družim se s metlom, kantom i domestosom. Noću, kada nema nikoga i kada obavim svoj posao, skinem svoju plavu radnu kutu, palim računalo pa prstima milujem tipkovnicu. Pažljivo biram slova za svaku riječ. Kada stvorim dosta čvrstih i snažnih riječi, slažem ih u duge kolone. Na kraju im pošaljem poljubac. I poželim sreću. To su moji vojnici. Stvaram riječi da bih vladala njima, da bih ih poslala u najkrvaviju bitku. A dobri vojnici mi trebaju jer vani bijesni rat.

I jer se moraju izboriti za ovaj moj blog.

(autor nepoznat)

- 12:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.07.2006.

POHVALA LUDOSTI

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske vrline našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je DOSADA zijevnula po treći put, LUDOST je, uvijek tako luda, predložila: «Hajdemo se igrati skrivača!»
INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavši se suzdržati, zapitala: «Skrivača? Kakva je to igra?»
«To je jedna igra» - započela je objašnjavati LUDOST – «u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun dok se vi ne sakrijete. Kada završim s brojanjem polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobjednik!»
ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedila ga je EUFORIJA. SREĆA je toliko skakala od veselja da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada ništa nije zanimalo.
Ali nisu se svi željeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.
PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.
OPREZ nije htio riskirati…
«Jedan, dva, tri…» - počela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije, jer se njoj svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.
KRASOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra.
SEBIČNOST je pronašla lijepo i prozračno skrovište, ali samo za sebe!
LAŽ se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krateru vulkana.
ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kada je LUDOST izbrojila 999.999, LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je među ruže prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
«Milijun» - vikala je LUDOST i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla LIJENOST iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VJERU, kako raspravlja o teologiji s Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i ZAVIST i naravno, USPJEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti! Sama je izletjela iz savršenog, prozračnog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja LUDOST je ožednila i tako je u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU.
Sa SUMNJOM joj je bilo još lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo, pronašla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgorjeloj vatri, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopće ičega igrali…
Samo LJUBAV nije nigdje mogla pronaći! LUDOST je pretraživala svaki grm i svaki vrh planine i kada je već postala ljuta ugledala je ružičnjak. Uhvatila je jednu suhu granu i od bijesa i nemoći počela udarati po prekrasnim pupoljcima.
Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgreblo oči LJUBAVI. LUDOST nije znala što učiniti i kako se ispričati i popraviti to što je učinila. Plakala je i molila za oprost. Naposljetku je odlučila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.
Od tada, kada se na Zemlji prvi put igralo skrivača, sve do danas LJUBAV je slijepa i LUDOST je prati!!!

(Tekst nađen na jednom blogu s opaskom da je autor je nepoznat.)

- 11:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #